Zašto Bojana Savović mora biti razrešena?

U trenutku kada ulične blokade sve otvorenije poprimaju obrise organizovanog nasilja, ali i kako tvrde pojedini pravni stručnjaci sadrže i sve elemente terorizma, a pravosudne institucije deluju paralizovano usled politizovanog tužilaštva, jedan lik postaje zaštitni znak tog rušilačkog pokreta, ta osoba nije aktivista, student, ni novinar, već javna tužiteljka, Bojana Savović.

Predstavljajući se istovremeno i kao javna tužiteljka, ali i kao aktivista političke inicijative Proglas, uprkos tome što joj funkcija koju obavlja zabranjuje da se bavi politikom, Savović je proteklih godinu dana učestvovala na brojnim tribinama, blokadama, događajima na fakultetima koji su doprineli stanju u školstvu ali i pre svega anarhiji koju gledamo na ulicama Srbije.

Međutim ono što je posebno izdvojilo u ovim nastupima jeste njen jasno definisan politički nastup gde blokadere i nasilnike koji napadaju policiju naziva „herojima", dok policijske službenike predstavlja kao represivnu silu koju građani imaju pravo da snimaju, ispituju i fizički napadaju.

U najnovijem javnom govoru, Savović gotovo sa podsmehom opisuje policiju kao zloćudni aparat, objašnjava nije uobičajeno da policija nosi maske i predlaže prisutnima da, ukoliko im priđu službenici, zahtevaju legitimaciju, fotografišu ih, obrade, pa čak i prijave nadležnima:

"Moguće rešenje, pošto je sada sve već pod kamerama, telefonima, društvenim mrežama, onda, ukoliko smo u prilici, treba tražiti od tih lica koja se legitimišu da im se slika ili snimi legitimacija, sa slikom, imenom, prezimenom i brojem. Na taj način bismo mogli tužiocima da pomognemo da se zaobiđe potreba za posredovanjem preko policije ili naknadnom identifikacijom. Dakle, ako tužilac dobije ime, prezime, broj legitimacije, on može direktno tom licu da uputi poziv. Isto važi i za druge osobe koje su bile prisutne. To bi bio jedan od načina da prevaziđemo problem sa neprepoznatljivim pripadnicima policije."

Dakle, osoba koja je po funkciji u dužnosti da sarađuje sa policijom, javno objašnjava građanima kako da stvore bazu podataka o službenicima reda, koju potom mogu da koriste u budućim postupcima. Još se čudi zašto policija koju pripadnici blokaderskog pokreta targetiraju, i ne samo njih, nego i njihove članove porodica, nosi maske.

Ali Savović ide još dalje i dodaje da građani smeju da tuku policiju ali policija njima ne sme da uzvrati, jer je napad na policiju dozvoljen a odgovor policije "osvetnička brutalnost":

"Policijski službenik iako ga i udarite, i sednete posle toga, koliko god da je besan i da je ljut, on ne sme vama da vrati i da iskali taj bes. To je ta razlika između nekog, bilo kod prolaznika od obučenog policajca koji prolazi te psiho-testove i koji kaže - da sad ću ti staviti lisice, napisati krivičnu prijavu ali ne mogu da ti vratim ono što si ti meni uradio. Dakle čak i da ga je udario i samo seo, to je završeno. "

Ovaj „savet" nije stigao od opozicionog političara, već od žene koja bi sutra mogla da zastupa državu na sudu. A upravo to obesmišljava celokupnu pravosudnu strukturu.

Foto: Ata images

 

11 odbačenih disciplinskih prijava pokrila Zagorka Dolovac

Iako ovi postupci i izjave ne ostavljaju prostor za tumačenje, Savović nijednom nije disciplinski sankcionisana. Naprotiv, od svake pojedinačne disciplinske prijave, a do sada ih je bilo najmanje jedanaest, zaštitila ju je lično Vrhovna javna tužiteljka Zagorka Dolovac, koja već godinama funkcioniše kao štit kada su u pitanju kadrovi bliski CEPRIS-u, JUKOM-u ili Proglasu.

Ono što ovaj slučaj čini posebno opasnim nije samo ponašanje jedne tužiteljke, već poruka koja iz toga proizilazi, odnosno možete biti tužilac, kršiti zakon, nastupati kao politički aktivista i braniti nasilnike, davati im savete da smeju fizički da napadaju policiju i kako da se potom izvuku, i ne samo da ćete ostati nekažnjeni, već ćete biti medijski heroj.

Hapšenje Luke Stevanovića i otkrivanje mreže Proglasa

Hapšenje Luke Stevanovića, studenta iz Kragujevca, koji je nakon dobrovoljnog javljanja Višem sudu u Beogradu i negiranja krivice za delo po članu 309 nasilnu promenu ustavnog uređenja, otvorio prostor istražnim organima da, konačno, počnu sa razotkrivanjem mreže koja stoji iza mesecima vođenih blokada.

Usledila su svedočenja, poruke, analize komunikacije, koja otkrivaju da iza naizgled spontanih studentskih pokreta stoji dobro razrađena struktura u čijem je središtu politička inicijativa „Proglas", organizacija CEPRIS, ali i konkretna imena poput sudije Miše Majića, i, ponovo, tužiteljke Bojane Savović.

Istražni organi raspolažu saznanjima da su poruke, strategije, čak i slogani protestnih okupljanja, dolazili direktno iz „centrala", preko šifrovanih komunikacionih platformi poput Signala, sa jasnim instrukcijama.

Najveća prepreka u suzbijanju ovog procesa bio je otpor unutar pravosudnog sistema. Mnogi tužioci poput Bojane Savović, ali i sudije bliske Proglasu ili CEPRIS-u, ili drugim strukovnim NVO, uporno su odbijali da procesuiraju uhapšene, puštali ih istog dana, relativizovali stepen nasilja i time aktivno omogućavali da se nasilje nastavi. Ili što je još gore, otvoreno učestvovali u blokadama, podsticali nasilje i davali savete nasilnicima.

Kada su najzad istražni organi počeli da skidaju maske i da imenuju aktere koji su deo mreže koja razgrađuje državu iznutra koristeći pozicije za političke ciljeve, više nema izgovora da osobe poput Bojana Savović mogu dalje ostati na funkcijama javnih tužilaca. Savović je svojim jasnim političkim stavom izgubili kredibilitet i ključni element koji jedan tužilac mora posedovati a to je objektivnost.

Upravo zato njeno dalje zadržavanje na funkciji javnog tužioca nije samo profesionalno sporno, već i opasno. I tu nije problem njeno mišljenje, već funkcija, jer svaki budući predmet u kojem se bude pojavio neko ko ne deli njene stavove, ili se prepoznaje kao njen ideološki protivnik, biće kompromitovan već samim njenim prisustvom u postupku. Kako tužilac koji otvoreno brani jednu stranu, može da goni drugu?