• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA
Informer
Video

17.11.2026

17:12

Šta je pisac hteo reći?! Duhovna konstitucija, plodotvorna strast, sakralno breme, etos... Gašić od govora napravio papazjaniju (VIDEO)

Informer

Vesti

Šta je pisac hteo reći?! Duhovna konstitucija, plodotvorna strast, sakralno breme, etos... Gašić od govora napravio papazjaniju (VIDEO)

Poslanik ''Studentske liste'' Jugoslav Gašić danas je u Skupštini Srbije čitao predlog zbog kog bi Aleksandar Čupić trebalo da bude predsednik Skupštine, ali je govor bio prepun filozofskih i komplikovanih izjava.

Umesto uobičajenog izlaganja, Gašić je pred poslanicima čitao govor prepun komplikovanih filozofskih izraza, poput ''ontološkog preokreta'', ''sakralnog bremena'' i ''aksiološke težine''. 

Gašićev govor prenosimo u celosti, postavljajući jedno sasvim logično pitanje - A to je da li vi ovo razumete?! Jer Gašić je od svog govora u Skupštini, prema svemu sudeći, napravio pravu malu papazjaniju, ređajući izraze i reči koje gotovo niko ne koristi u svakodnevnom govoru.  

''Poštovane građanke i građani Srbije, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici,

Naravno da želim da obrazložim predlog za izbor docenta doktora Aleksandra Čupića za predsednika Narodne skupštine, s tim što bih pre toga samo izneo jedno svoje zapažanje. Ovo je moj prvi put u Skupštini i jedno opšte razočaranje - na šta liči ovaj dom? Sveli ste ovaj dom na dijalog kao na jednoj autobuskoj stanici ili pijaci.

Mi smo odgovorna grupa. Mi znamo koliko košta jedna ovakva sednica. Prosečno oko milion i po dinara. Da bi nešto bilo zanimljivo građanima, vi štetite budžet za milion i po dinara. Mi to nećemo da radimo. Mi želimo da izađemo iz ove cirkuske predstave u nešto što je ozbiljno i kako treba da liči i kako treba da radi ova Narodna skupština.

U tom smislu, ja ću pročitati govor u vezi sa obrazlaganjem zašto je kolega Aleksandar Čupić bolji kandidat od vas za predsednika Narodne skupštine.

Nije hronološka slučajnost, već svojevrsna istorijska nužnost, što se upravo danas, u svečanom i sudbonosnom činu konstituisanja Narodne skupštine Republike Srbije kao vrhovnog predstavničkog tela i institucionalnog izraza narodne volje, obeležava i Međunarodni dan studenata.

Ova kalendarska podudarnost nadilazi ravan puke protokolarne koincidencije. Ona poprima snagu egzistencijalnog institucionalnog zaveta, mesto na kojem se ukrštaju živa istorijska savest i državničка odgovornost. Ona daje ovom istorijskom trenutku naročitu etičku i aksiološku težinu, budući da u sebi sabira duboku civilizacijsku pouku i pred nas, kao neposredne nosioce narodnog suvereniteta, postavlja fundamentalno pitanje političke i moralne teleologije. Kakve institucije utemeljujemo, kojim vrednostima i načelima dajemo legitimitet i kakvu političku zajednicu, kao prostor slobode i pravde, ostavljamo u nasleđe pokoljenjima koja dolaze?

Novembar nije ustanovljen samo kao prigodni praznik mladosti, akademskog života i obrazovanja. Reč je o danu delatnog istorijskog pamćenja i moralne budnosti, posvećenom onim naraštajima studenata koji su u prelomnim i tragičnim epohama, suočeni sa brutalnim oblicima totalitarne i autoritarne represije, sopstvenim životima branili neotuđiva načela slobodne misli, autonomije uma i univerziteta, prava na građanski otpor i na povredivost ljudskog dostojanstva.

Njihova žrtva svedoči da je znanje prevashodno obaveza delovanja u ime istine i slobode.

Studenti su, po samoj svojoj duhovnoj i antropološkoj prirodi, najosetljiviji barometar intelektualnog i moralnog zdravlja svakog društva. Upravo zbog toga što još nisu sputani inercijom pragmatizma i kompromisima svakodnevice, oni ostaju nosioci onog stvaralačkog nemira bez kojeg se svaki društveni i politički poredak neminovno urušava u stagnaciju.

Tamo gde se omladini jemči prostor da slobodno misli, da metodički sumnja u okamenjene dogme i da kritički preispituje i osporava svaki autoritet koji svoj legitimitet ne crpi iz uma i pravde, tamo postoji vitalna nada i sposobnost zajednice za samopreispitivanje, duhovnu i moralnu obnovu.

Istorijski domašaj studentskog pokreta u našoj otadžbini ne iscrpljuje se u zahtevima koje je postavio, niti u promeni političke arhitekture do koje je doveo. Njegova istinska veličina počiva u tome što je izvršio dublji civilizacijski, ontološki preokret u kolektivnoj samosvesti našeg naroda.

Razbio je parališuću fatalističku iluziju o neminovnosti građanske bespomoćnosti pred licem okoštale institucionalizovane nepravde. Radikalno je delegitimisao uzurpatorsku pretenziju otuđenih političkih kasti da sferu javnog dobra tretiraju kao sopstveni, patrimonijalni i privatizovani zabran. I konačno, povratio je obrazovanju njegov izvorni, antički emancipatorski smisao - da ne oblikuje pokorne, instrumentalizovane podanike sistema, već autonomne, moralno odgovorne ličnosti sposobne da kritički promišljaju, prosuđuju i menjaju svet u kome žive.

Studentska lista osvojila je 140 poslaničkih mandata, zadobivši neposredno poverenje više od dva miliona i 350 hiljada građana. U hladnoj aritmetici politike ovakav ishod predstavlja svojevrsni tektonski poremećaj i radikalnu preraspodelu moći. No, u deontologiji i etici javne reči, on za nas predstavlja sakralno breme duga i moralne odgovornosti za poverenje koje nam je kao zavet predato na čuvanje.

Utemeljujući novu političku kulturu i novi etički kod ovog visokog doma, naša je prva, najneodložnija i najuzvišenija dužnost da sa punom intelektualnom, moralnom i državničkom odgovornošću predložimo rukovodstvo Skupštine.

Na čelo najviše zakonodavne institucije moramo postaviti ličnost čiji autoritet ne počiva na ogoljenim polugama partijske prinude, hijerarhijske poslušnosti i klijentelizma, već na neprevaziđenom moralnom integritetu, beskompromisnom naučnom poštenju i dubokoj duhovnoj ukorenjenosti u studentskom i u najplemenitijem etosu našeg naroda.

Stoga mi je, u ime poslaničke grupe Studentska lista – Studenti pobeđuju, izuzetna čast i istorijska obaveza da predložim da za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije bude izabran naš uvaženi univerzitetski profesor, doc. dr Aleksandar Čupić.

Predlažemo čoveka u čijoj se ličnosti organski objedinjuju dve temeljne egzistencijalne i etičke vertikale naše nacije. S jedne strane, arhetipska figura srpskog domaćina, onoga koji svoj dom i zajednicu drži na postojanim i nepokolebljivim temeljima brige, odgovornosti, ljubavi i pravičnosti, a s druge, strogi, neumoljivi, nepokolebljivi habitus naučnika i profesora čija je misao disciplinovano posvećena nepristrasnom traganju za istinom.

Naš kandidat nije epifenomen političkih kalkulacija i pragmatičnih nagodbi, već autentični mislilac i pedagog koji je svoj akademski poziv posvetio emancipaciji uma, oblikovanju autonomnih, kritičnih, osvešćenih i slobodnih ličnosti, a ne bezličnih i instrumentalnih sluga političkog poretka.

Za razliku od pređašnje epohe institucionalne degradacije, kada je predsedavajući ovog svetog doma služio kao puki tehnokratski mehanizam za legalizaciju i amnestiju bezakonja i perfidnu simulaciju parlamentarizma, mi danas biramo ličnost čiji moralni imperativ i savest nikada neće dopustiti da pred licem suspenzije prava i brutalnog nasilja nad našom omladinom zatvori oči u kukavičkom ćutanju.

On zasigurno neće biti pasivni, konformistički posmatrač razgradnje ustavnog poretka, niti prećutni saučesnik u porobljavanju kritičkog uma i slobodne javne reči.

Kao mislilac i domaćin, on u sebi nosi onu retku, antičku, državničku vrlinu, onu razboritu, praktičnu mudrost, neophodnu da upravlja državnim kormilom u prelomnim vremenima i usmeri otadžbinu ka horizontu socijalne pravednosti, pravne sigurnosti, institucionalne obnove, neselektivne vladavine prava i duboke moralne regeneracije nacije.

Njegova celovita ličnost predstavlja živo ovaploćenje antičkog ideala kalokagatije, savršenog jedinstva etičke lepote, unutrašnje vrline i spoljašnjeg dostojanstva, čime njegov celokupni habitus daleko prevazilazi ravan puke čulne pojavnosti.

Stasit, visok pojavom, prirodno i spontano autoritativan, duge brade koja budi asocijaciju na likove starih prosvetitelja, mislilaca i narodnih mudraca, sa plemenitim, pronicljivim pogledom u kojem se ogleda duboko antropološko razumevanje čoveka i njegove krhkosti, on po svojoj duhovnoj konstituciji ne pripada onima koji političku snagu traže u zaglušujućoj buci demagogije i međusobnom nadvikivanju.

Iako obdaren umirujućim i rezonantnim glasom koji nosi težinu i ozbiljnost državničke reči, on svesno bira put uzdržanosti, tišine i nenametljivosti. Duboko uveren da autentični autoritet u najvišem predstavničkom domu ne izvire iz grubog nametanja sile i proceduralne moći, već iz moralnog integriteta, superiornosti razložnog argumenta i one plodotvorne tišine koja u buri strasti poziva na razum, meru i dijalog.

Njegovo stupanje na ovu svetu dužnost biće nepokolebljivo institucionalno i moralno jemstvo da Narodna skupština više nikada neće biti gladijatorska arena političkog nihilizma, u kojoj se ovacijama trijumfalistički pozdravljaju gola sila, represija i nasilje nad sopstvenim građanima, već istinski ustavni svetionik i hram zakonitosti.

Narodna skupština će biti javni prostor u kojem je ljudsko dostojanstvo svakog pojedinca, saglasno kantovskom kategoričkom imperativu, apsolutna, neprikosnovena vrednost i svrha po sebi, a nikada puko sredstvo političke manipulacije.

Poredak u kojem pravna norma važi univerzalno i bez izuzetaka za sve, bez obzira na hijerarhiju moći, funkciju ili društveni položaj. I konačno, državna zajednica u kojoj se ustavna autonomija univerziteta, sloboda kritičkog ideološkog uma i suverenitet građanina štite kao najviši, neotuđivi, ultimativni javni interes.

Aleksandar Čupić je docent na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je angažovan na Katedri za poštanski saobraćaj i mreže. Njegov naučni i stručni fokus obuhvata eksploataciju, automatizaciju i informatizaciju poštanskog saobraćaja, pri čemu se u svom istraživačkom radu posebno bavi višekriterijumskim odlučivanjem, optimizacijom složenih sistema i primenom naprednih analitičkih metoda u logistici i saobraćajnim mrežama.

Upravo ta naučna disciplina, sposobnost da se u kompleksnim sistemima sa mnoštvom suprotstavljenih parametara pronađe optimalno, racionalno i pravedno rešenje, predstavlja dragoceni kapital za vođenje jednog pluralističkog parlamenta.

Kao autor i koautor brojnih relevantnih naučnih radova, posvećenih optimizaciji poštanskih sistema, automatizaciji procesa i primeni višekriterijumskih metoda odlučivanja, on je svojim publikacijama obuhvatio inovativne i složene teme, među kojima se posebno izdvajaju primena robotike i automatizovanih sistema u poštanskim preradnim centrima, sistemska analiza modela kombinovane dostave poštanskih pošiljaka, projektovanje i strukturiranje transportnih mreža primenom algoritama evolucionog računarstva, matematička i prostorna optimizacija lokacija poštanskih sandučića u cilju dostupnosti javnog servisa svim građanima.

Pored neposrednog istraživačkog rada, Čupić je više od dve decenije član organizacionog odbora međunarodnog simpozijuma POSTEL, posvećenog novim tehnologijama u poštanskom i telekomunikacionom saobraćaju, koji tradicionalno okuplja najistaknutije stručnjake iz akademske zajednice i privrede radi dijaloga, razmene znanja i unapređenja struke.

Svoj akademski integritet potvrdio je i kao potpisnik inicijative „Univerzitetska podrška“, kojom su profesori i saradnici univerziteta u Srbiji javno i beskompromisno stali uz studentske zahteve za korenitim unapređenjem obrazovnog sistema i očuvanjem ustavne autonomije univerziteta.

Međutim, istinski profil državnika ne iscrpljuje se pukim katalogom akademskih referenci i teorijskog znanja. On svoju punu valjanost potvrđuje tek u živom, egzistencijalnom dodiru sa stvarnošću.

Aleksandar Čupić je čovek duboko, organski i neposredno ukorenjen u realni, svakodnevni život naših ljudi i njihove egzistencijalne brige, mukotrpni rad i izazove.

Kao otac šestoro dece, zajedno sa svojom suprugom, inače lekarkom, vodi porodično domaćinstvo u Sopotu, gde se posvećeno bavi organskom poljoprivrednom proizvodnjom.

Njegov svakodnevni neposredni rad sa zemljom nije samo privredna delatnost, već autentična praktična etika. Ona po samoj svojoj prirodi zahteva poniznost pred zakonitostima prirode, mudrost, trpljenje u sazrevanju plodova i duboku međugeneracijsku odgovornost prema zemlji, našim precima i budućim naraštajima.

Svoju privrženost porodičnim vrednostima, etici rada i opštem dobru zajednice dokazuje od samog osvita studentske borbe, ne kao nemi posmatrač sa bezbedne akademske distance, već kao njen autentični sudionik i moralni svedok.

Solidarnost sa studentima nije iskazivao ispraznom, deklarativnom retorikom, već neposrednim delatnim činom ljubavi i žrtve. Zajedno sa svojom porodicom, širom je otvorio dveri svog domaćinstva i svojih plastenika u Sopotu, primivši pod svoj krov studente koji su na svom iscrpljujućem hodu ka slobodi pešačili prema Kragujevcu, pruživši im okrepu, sigurno okrilje i onu drevnu, svetu vrlinu srpskog gostoprimstva i čovekoljublja.

U celokupnom javnom i privatnom delovanju odlikuju ga retka unutrašnja staloženost, stoičko strpljenje, dijaloška razumnost i tiha odlučnost.

Prožeti su suštinskom hermeneutičkom sposobnošću da istinski sasluša drugoga, razume različite perspektive i promišljeno, bez strasti i ishitrenosti, pristupa donošenju odluka od opšteg značaja.

Kroz svoje dosadašnje javne nastupe i dosledan građanski angažman, kao jedan od utemeljivača i potpisnika grupe Studentska lista - Studenti pobeđuju, postao je prepoznatljiv najširem krugu građana, zadobivši njihovo nepodeljeno poštovanje i poverenje kao čovek retke moralne celovitosti, čiji se logos i etos ne razilaze, čovek koji izgovorenim rečima daje punu težinu sopstvenim životom.

Uvažene narodne poslanice i narodni poslanici, danas je pred nama istorijski ispit zrelosti ove generacije i sudbonosni izbor između dva nepomirljiva načela političkog postojanja, između sile bezrazuma i autoriteta koji izvire iz vrline.

Glasajući danas za izbor doc. dr Aleksandra Čupića za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, mi ne dajemo glas samo jednom čoveku, već podižemo ruku za povratak ustavnosti, akademskog dostojanstva, pravde i ljudske mere u samo središte državnog života.

Zato vas pozivam da, oslobođeni svake kalkulacije i verni isključivo sopstvenoj savesti i zavetu datom građanima ove zemlje, podržite čoveka čiji celokupni život i delo svedoče da je politika moguća kao uzvišena etička delatnost, čoveka koji svojim bićem, umom i karakterom živo otelovljuje onu besmrtnu kantovsku sintezu kosmološkog poštovanja i unutrašnjeg etičkog zakona.

Zvezdano nebo nad sobom i moralni zakon u sebi.

Hvala vam'', istakao je Čupić.

 


Komentari

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

sledeća vest

Exatlon

Društvo

Hronika

Planeta

JOŠ Planeta VESTI

Zabava

Magazin

Džet set