NA DANAŠNJI DAN SRBIJA JE ZANEMELA! Dvadeset godina od ubistva Zorana Đinđića!
Podeli vest
Dvanaesti mart 2003. godine. Podne tek što je bilo prošlo. Tadašnji premijer Zoran Đinđić je stigao u Nemanjinu ulicu, u zgradu Vlade Srbije. Začuli su se pucnji - jedan, pa drugi... Sve ostalo je istorija.
Da li je Srbija tada zaustavljena na putu demokratskih promena, kojim je krenula nakon smene miloševićevske vlasti 5. oktobra 2000. godine? Većina će bez dileme reći - da.
Šta je posle smrti Đinđića ostalo od njegove politike? To je samo jedno od pitanja koje postavlja knjiga „Treći metak“, svedočenje Milana Veruovića, telohranitelja Zorana Đinđića o 12. martu
13.09.2022
17:43
Kao što će većina reći i da su ti pucnji promenili tok srpske istorije.
Da li je mogao da se spreči 12. mart? I za to će većina reći - verovatno da je mogao.
Zašto nije sprečen - i dalje je misterija.
Veliki planovi
Zoran Đinđić je bio premijer od 25. januara 2001. godine do ubistva 12. marta 2003. Njegova vlada je imala sedmoro potpredsednika i 19 ministarstava.
U svom ekspozeu pred poslanicima Skupštine Srbije Đinđić je kazao da je vlada dobila mandat naroda da sprovede promene, a ne da vlada.
Foto: Zoran Sinko
Zoran Đinđić
Kao preduslov za ozbiljne reforme, naveo je da se mora svesti račun s kriminalom i zloupotrebama iz devedesetih.
Kako je rekao, "u najskorijem roku treba rasvetlilti najteža krivična dela, ubistva i otmice", dodajući da "pred licem pravde moraju se naći i oni koji su ukaljali našu zemlju i naciju čineći zločine nad decom i ženama, a krijući se iza tobožnje patriotske misije".
- Uspeh vlade u obračunu s kriminalom biće uverljiv samo ako se stvore instrumenti koji će kontrolisati i ovu vladu - rekao je tada Đinđić.
Kao strateški cilj je naveo potrebu da postanemo zemlja stabilnih institucija i visokokvalifikovane radne snage, društvo s preovlađujućom srednjom klasom, povećanim životnim standardom i zapošljavanjem. Kao još jedan cilj naveo je da najkasnije za 10 godina naša zemlja postane član Evropske unije.
Govorio je tada i o kosovskom problemu - Albancima sa Kosova poručio je da "svoje ekonomske i ljudske interese danas i ubuduće mogu da ostvare samo u saradnji sa Srbijom i preko Srbije, jer ona postaje motor regionalnog razvoja".
Na kraju ekspozea je zaključio da vlada nema "čarobni štapić", da su znanje i energija ono što ima i da će, uz podršku građana, uspeti.
Napadi, crtanje mete...
I zaista je krenuo u realizaciju svega pomenutog.
Srbija je, posle decenije izolacije, sankcija, ratova i siromaštva, ponovo postala prihvatljivi sagovornik za svet - premijer je imao brojne razgovore sa evropskim i svetskim političarima, a jedan od najvažnijih bio je susret s tadašnjim američkim predsednikom Džordžom Bušom.
Pokrenute su ekonomske reforme, ukinute neke trgovinske barijere, liberalizovane su cene...
Pokrenuta je široka diplomatska kampanja za rešenje statusa Kosova.
Vlast se držala saradnje s Haškim tribunalom, kojem je u junu 2001. izručen i bivši predsednik Srbije Slobodan Milošević.
Foto: beta/n.petrovic
Usvojen je Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala, u pravosuđe su tako uvedeni Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal i Posebno odeljenje Okružnog suda u Beogradu za organizovani kriminal - poznatiji kao Specijalni sud. Godina 2002. bila je proglašena godinom borbe protiv organizovanog kriminala.
S druge strane, premijer Đinđić je trpeo velike napade - satanizovan je u delu medija, etiketiran, crtana mu je meta, napadala ga je od opozicija, sabotiran je od dela državnog aparata - primera radi, Jedinica za specijalne operacije (JSO) organizuje pobunu, koja je, prema nekim teorijama, bila i neka vrsta uvoda u atentat.
Ta pobuna je, inače, dobila podršku DSS, čiji lider Vojislav Koštunica - u to vreme predsednik Jugoslavije - nije video ništa sporno već je javno podržao pobunu rekavši: "Mislim da je jedan ovakav revolt sasvim opravdan i normalan. Znači, recimo, protestuju lekari, oni izađu u belim mantilima... protestuju pripadnici JSO, oni izađu u svojoj opremi i svojim vozilima... mislim da je to sasvim u redu i da je to njihov način kako oni to ispoljavaju."
Ubistvo, vanredno stanje i "Sablja"
Dvanaesti mart 2003. zaustavio je Đinđića u svemu što je započeo. Započeti obračun s kriminalom nije uspeo da završi, već su ga kriminalci ubili. Srbija ni dan-danas nije postala deo EU, a i kosovsko pitanje je i dalje nerešeno.
A pre atentata 12. marta 2003, prethodilo je nekoliko neuspešnih pokušaja. Kriminalna banda je planirala premijera da ubije i ispred Skupštine Srbije, a najozbiljniji je bio pokušaj kod hale "Limes" 21. februara 2003.
Komentarišući to, Đinđić je rekao: "Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti, onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funkcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju za zločine tako što će ukloniti jednog ili dva funkcionera države".
Nažalost, dvadesetak dana nakon ove izjave Đinđić je uklonjen.
Ubijen je 12. marta 2003. oko 12.25, na ulazu u Vladu Srbije. Stradao je od zloglasnog zemunskog klana i pripadnika JSO Zvezdana Jovanovića i Milorada Ulemeka Legije.
Srbija je zanemela.
Ispaljena su dva metka. Jedan metak je prošao kroz njegovo srce, odveden je u Urgentni centar, gde je sat vremena kasnije proglašena smrt. Prema zvaničnim informacijama, on nije bio pri svesti nakon dolaska u bolnicu. Od drugog ispaljenog metka teško je ranjen u stomak pripadnik obezbeđenja premijera Milan Veruović.
Đinđić je sahranjen 15. marta 2003. u Aleji zaslužnih građana na beogradskom Novom groblju.
U Srbiji je proglašeno vanredno stanje, pokrenuta je akcija "Sablja", u kojoj je privedeno više hiljada ljudi. Uhapšen je Zvezdan Jovanović, pripadnik JSO koji je pucao u premijera, zatim brojni članovi zemunskog klana, pripadnici bezbednosnih službi koji su povezani s ovim zločinom... Ali pali su i brojni drugi kriminalci, novinari, pevači... Svi koji su imali veze s kriminalom.
Vođe zemunskog klana Dušan Spasojević Šiptar i Mile Luković Kum ubijeni su prilikom pokušaja hapšenja. Glavni organizator atentata Milorad Ulemek Legija, nekadašnji šef JSO, bio je u bekstvu, predao se godinu dana kasnije.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Hiljade, milione tekstova da ovakvih napišete, pogotovo nepotpisanih, ne mogu prikriti činjenicu da je Zoran Djindjić bio na čelu vlade odnosno političke grupacije stranaka koji su na vlast došli pod pokroviteljstvom Nato pakta, koji je samo godinu dana ranije izvršio besomučnu agresiju na Srbiju. Ne završivši kompletan svoj posao u ratu, Nato preko Djindjića i njegove vlade, putem medijskih manipulacija ( ovakvih i sličnih tekstova) političkih ucena, ličnih pretnji, zastrašivanja, podmićivanja, korupcije, konačno realizuje sve svoje ciljeve iz agresije, dobili smo razorenu državu,Srbiju na kolenima. E sad ti Vučićeviću podržavaj Vučića, sisaj uspešno naprednačku sisu, nakon što si se nasisao dobro pod DOS-om. Parazit parazitski.O ti o obraza nemaš.
Pitanje " Da li je tada Srbija zaustavljena na putu demokratskih promena ?" Apsurdno. A gde je to Srbija trebala da stigne ? U EU ? U mir i prosperitet ? PA KO JE TO SPREČIO ? Hoćemo li glave u pesak pa da se pitamo KAKO se desilo da proces navodnog prijema u EU i formalnog cepanja teritorije Srbije i SRJ krene istovremeno (?!?) upravo od strane ZAPADA koji je sve to doneo, i to upravo za vreme vlasti njihovih pulena kakav je bio Zoran Djindjić čim su oterali Miloševića u Hag ?? Milo Djukanović se istog dana povampirio bez da je predhodno umro. Djindjić izgleda nije.
Kako je ziveo tako je i umro, svakom Po zasluzi, trazio je tri puta od Nato terorista da ne prekine bombardivanje kako milosevic ne bi konsolidivao Truppe, a Sam je pobegao U crnu goru i nemacku,
Koja Srbija je zanemela ???? Zbog obračuna kriminalaca sigurno nije !!!! Osoba koja je za vreme svoje vladavine najmanje donela dobrog a mnogo zla i izdaje građanima Srbije dižete ga u nebesa !!!! Izdao je i ponizio Srbe i Srbiju i rekao da je navodno u borbi protiv fašista napravljen genocid u Srebrenici i na Srpskom Kosovu i predao Srpske borce za slobodu Srba i Srbije !!!
Šta je posle smrti Đinđića ostalo od njegove politike? To je samo jedno od pitanja koje postavlja knjiga „Treći metak“, svedočenje Milana Veruovića, telohranitelja Zorana Đinđića o 12. martu
Vanpretresno veće Višeg suda u Novom Sadu donelo je odluku da se postupci protiv Gorana Vesića, Jelene Tanacković i Anite Dimoski u slučaju pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu obustavljaju.
Sa Instituta za javno zdravlje "Dr Milan Jovanović Batut" upozorili su da će prognozirane minimalne dnevne temperature vazduha biti u kategoriji "opasne pojave" na teritoriji raškog, moravičkog, pirotskog, topličkog, pećkog, kosovskomitrovačkog, kosovskopomoravskog i kosovskog okruga 1. i 2. januara, a u pčinjskom i prizrenskom okrugu 2. januara.
Planina Crni Vrh, smeštena u istočnoj Srbiji, tridesetak kilometara od Bora, predstavlja jednu od retkih zimskih destinacija koja je ostala van glavnih turističkih tokova, a u kojoj je cena noćenja već od 2.900 dinara.
Arheolozi su, istražujući mumificirana tela u Sudanu, otkrili da su deca stara samo 18 meseci u regionu doline Nila pre 1.400 godina, imala tetovaže na licu.
U decembru 2016. godine u javnosti je odjeknula izjava Jovana Vukotića, koji je u bezbednosnim krugovima i medijima često označavan kao jedan od ključnih ljudi "škaljarskog klana", da "ima spisak crnogorskih policajaca koje plaća mafija".
Ruski milijarder i osnivač platforme Telegram Pavel Durov planira da u potpunosti pokrije troškove vantelesne oplodnje (IVF) za žene koje mu rode naslednike.
Evropsku javnost poslednjih dana uzdrmao je propagandni video koji se pojavio na televizijama, društvenim mrežama i pojedinim medijskim platformama, a koji je za kratko vreme postao viralan.
Film "Bitka na Neretvi" koji je premijerno prikazan 1969. godine koštao je između sedam i 12 miliona tadašnjih dolara. To je najskuplji film ikada snimljen na prostorima bivše Jugoslavije.
Kao da je izašla iz ruske bajke, manekenka Gia Skova provezla se Njujorkom u kočiji, pretvarajući gradske ulice u modnu pozornicu praznične elegancije.
Ako želite glamuroznu pozadinu koja na fotografijama izgleda kao profesionalni studio, postoji jedan jednostavan trik, za koji vam je potrebna ukrasna folija i malo vremena.
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar