Američki politikolog Džon Miršajmer ocenio je u Evropskom parlamentu da se Evropa suočava sa ozbiljnom nestabilnošću, koju je povezao sa ratom u Ukrajini.
Prema njegovim rečima, region je ušao u fazu dugotrajne nesigurnosti koja je u oštrom kontrastu sa erom neviđene stabilnosti zabeležene tokom takozvanog unipolarnog momenta.
Taj period, kako je precizirao, trajao je od 1992. godine – neposredno nakon kolapsa Sovjetskog Saveza pa sve do 2017. godine, kada su Kina i Rusija izrasle u velike sile i transformisale svetski poredak u multipolarni.
Osvrćući se na teorijske osnove tog doba, Miršajmer je podsetio na čuveni esej Frensisa Fukujame „Kraj istorije“ iz 1989. godine, koji je predviđao nezaustavljivo širenje liberalne demokratije, mira i prosperiteta širom sveta.
Ta teza se, kako tvrdi, pokazala potpuno pogrešnom, iako su mnogi na Zapadu verovali u nju duže od dve decenije. Tokom vrhunca unipolarnosti, malobrojni Evropljani su mogli da zamisle da će se kontinent suočiti sa današnjim nivoom bezbednosne krize.
Ipak, promena globalnog balansa moći u 2017. godini sama po sebi nije morala da dovede do katastrofe. Miršajmer procenjuje da je prelazak na multipolarnost bio proces kojim se moglo upravljati, ali je kombinacija tog strukturalnog pomeranja i rata u Ukrajini garantovala dugoročne geopolitičke probleme.
Ključ stabilnosti Evrope tokom Hladnog rata, kao i tokom unipolarnog perioda, bila je vojna prisutnost Sjedinjenih Američkih Država kroz Alijansu. Zvanični Vašington je od samog početka dominirao NATO-om, što je, prema rečima profesora, onemogućilo države članice pod američkim bezbednosnim kišobranom da ulaze u međusobne sukobe.
Sjedinjene Države su u praksi delovale kao moćan pacifikujući faktor na evropskom tlu, što današnje evropske elite prepoznaju i zbog čega su duboko posvećene očuvanju američkog vojnog prisustva.
Miršajmer je istakao istorijski podatak da Moskva, u vreme kada se Sovjetski Savez raspadao i povlačio trupe iz Istočne Evrope čime je okončan Varšavski pakt, nije imala primedbe na opstanak NATO-a pod vođstvom SAD. Sovjetski lideri su tada razumeli i uvažavali logiku američkog pacifikatora, ali su se, kako naglašava, od samog početka odlučno protivili širenju tog saveza na istok.
Komentarišući ulogu Evropske unije, Miršajmer je osporio rašireno uverenje da je ta institucija bila primarni uzrok evropske stabilnosti, bez obzira na to što je EU 2012. godine dobila Nobelovu nagradu za mir.
Iako je Unija postigla izuzetan uspeh, on u potpunosti zavisi od bezbednosti koju garantuje NATO. Primenjujući preokrenutu marksističku logiku, profesor je objasnio da vojno-politička institucija (NATO) predstavlja bazu odnosno temelj, dok je ekonomska institucija (EU) samo superstruktura. U odsustvu američkog bezbednosnog faktora, ne samo da bi nestao NATO kakav poznajemo, već bi i temelji same Evropske unije bili ozbiljno ugroženi.
Strategijsko preusmeravanje Vašingtona i uloga Izraela
U novim multipolarnim okolnostima, gde SAD više nisu jedina supersila, američki kreatori politike prinuđeni su da posmatraju svet kroz prizmu raspodele moći između tri velike sile – SAD, Kine i Rusije.
Sjedinjene Države i dalje drže poziciju najmoćnije države na svetu, ali Kina ubrzano smanjuje taj zaostatak i postala je ravnopravan konkurent. Sa ogromnom populacijom i izuzetnim ekonomskim rastom započetim ranih devedesetih godina, Kina je postala potencijalni hegemon u Istočnoj Aziji.
Za Sjedinjene Države, koje već imaju regionalnu hegemoniju na zapadnoj hemisferi, uspon bilo kog drugog regionalnog hegemona u Istočnoj Aziji ili Evropi predstavlja duboko zabrinjavajuću perspektivu. Miršajmer je podsetio da su SAD ušle u oba svetska rata upravo da bi sprečile Nemačku u Evropi i Japan u Istočnoj Aziji da ostvare takvu dominaciju, a ista logika danas važi i za Kinu.
Sa druge strane, Rusija je najslabija od tri velike sile. Nasuprot uverenjima koja vladaju u evropskim institucijama, Rusija ne predstavlja pretnju koja bi mogla da pregazi celu Ukrajinu, a još manje Istočnu Evropu.
Kao ključni dokaz za ovu tvrdnju, profesor navodi činjenicu da je ruska vojska provela prethodne tri i po godine pokušavajući da osvoji tek istočnu petinu ukrajinske teritorije. Ruska armija nije Vermaht, a današnja Rusija nije ni Sovjetski Savez iz perioda Hladnog rata, niti moderna Kina. Ona nema kapacitet da postane evropski hegemon.
Iz ove raspodele moći proizilazi jasan strateški imperativ za Sjedinjene Države: fokus mora biti na obuzdavanju Kine u Istočnoj Aziji. S obzirom na to da Rusija ne može da dominira Evropom, ne postoji opravdan strateški razlog za održavanje značajnog američkog vojnog kontingenta na evropskom kontinentu.
Trošenje odbrambenih resursa u Evropi direktno smanjuje sredstva neophodna za Pacifik, što objašnjava zvaničnu politiku američkog preusmeravanja („pivot“) ka Aziji, koja neizbežno znači i distanciranje od Evrope.
Pored globalnog balansa moći, postoji još jedan ključni faktor koji smanjuje verovatnoću dugoročnog američkog vojnog prisustva u Evropi. Reč je o specifičnom odnosu Sjedinjenih Država i Izraela, za koji Miršajmer tvrdi da nema paralele u pisanoj istoriji.
Ova veza, vođena izuzetnim uticajem izraelskog lobija unutar SAD, ne podrazumeva samo bezuslovnu podršku zvaničnom Tel Avivu, već i direktnu ili indirektnu umešanost američkih snaga u bliskoistočne sukobe. Stalna alokacija znatnih vojnih resursa i trupa na Bliski istok stvara dodatni pritisak na Vašington da smanji svoje prisustvo u Evropi i primora evropske države da preuzmu brigu o sopstvenoj bezbednosti.
Strukturalne sile multipolarnosti i američke obaveze na Bliskom istoku imaju potencijal da u potpunosti uklone američki bezbednosni faktor iz Evrope. Iako evropski lideri teže da spreče takav ishod, zadržavanje SAD zahtevalo bi mudru strategiju i veštu diplomatiju sa obe strane Atlantika, što je, prema Miršajmerovoj oceni, izostalo.
Umesto toga, Evropa i SAD su insistirale na uvlačenju Ukrajine u NATO, čime su izazvale rat koji Rusija dobija i koji drastično uvećava šanse za odlazak Amerikanaca i slabljenje same Alijanse.
Pet dokaza protiv konvencionalnog narativa o uzrocima rata
Da bi se razumele dugoročne posledice, neophodno je analizirati stvarne uzroke ruske invazije iz februara 2022. godine. Zapadni konvencionalni narativ odgovornost pripisuje isključivo Vladimiru Putinu, uz tvrdnju da je njegov cilj osvajanje cele Ukrajine, njeno pripajanje „velikoj Rusiji“ i naknadno obnavljanje imperije u Istočnoj Evropi po uzoru na Sovjetski Savez.
U tom kontekstu, Putin se prikazuje kao imperijalista sa detaljnim master-planom. Miršajmer je izneo pet ključnih argumenata koji direktno osporavaju ovakvo viđenje situacije.
Prvo, ne postoji nijedan dokaz pre 24. februara 2022. godine koji ukazuje na to da je Putin želeo da osvoji i anektira čitavu Ukrajinu. Zagovornici zapadnog narativa ne mogu da citiraju nijednu njegovu izjavu ili zapis koji potvrđuje da je takav cilj smatrao poželjnim, izvodljivim ili da je nameravao da ga sprovede.
Kada se suoče sa ovom činjenicom, analitičari se najčešće pozivaju na Putinove ocene da je Ukrajina „veštačka država“ i da su Rusi i Ukrajinci „jedan narod“, što je bila centralna tema njegovog članka od 12. jula 2021. godine.
Međutim, Miršajmer naglašava da te izjave ne govore ništa o razlozima za pokretanje rata. U pomenutom tekstu iz jula 2021. godine Putin eksplicitno poručuje Ukrajincima da, ukoliko žele da uspostave sopstvenu državu, imaju pravo na to, te da Rusija prema Ukrajini treba da se odnosi isključivo sa poštovanjem, zaključujući da je na samim građanima Ukrajine da odluče kakva će njihova država biti.
Takođe, u govoru od 21. februara 2022. godine – tri dana pre invazije – ruski predsednik je ponovio da nova Rusija prihvata geopolitičku realnost nastalu nakon raspada SSSR-a, što je potvrdio i u samom proglasu o početku vojne operacije 24. februara.
Drugo, Rusija nije angažovala ni približno dovoljno trupa za osvajanje države te veličine. Miršajmer procenjuje da je Rusija ušla u rat sa najviše 190.000 vojnika, dok sadašnji glavnokomandujući ukrajinskih snaga, general Aleksandar Sirski, navodi brojku od svega 100.000 ljudi. Vojna sila te veličine ne može da okupira i apsorbuje zemlju poput Ukrajine.
Radi poređenja, kada je Nemačka 1. septembra 1939. godine napala samo zapadnu polovinu Poljske (dok je istočnu zauzeo SSSR u skladu sa paktom Ribentrop-Molotov), Vermaht je poslao 1,5 miliona vojnika.
Ukrajina je teritorijalno više od tri puta veća od te zapadne polovine Poljske, a 2022. godine imala je skoro dvostruko više stanovnika nego Poljska u vreme nemačkog napada. Ako se prihvati procena generala Sirskog o 100.000 ruskih vojnika, to znači da je ruska invaziona sila bila petnaest puta manja od nemačke iz 1939. godine, a poslata je na znatno veću teritoriju i brojniju populaciju.
Kao kontraargument često se navodi da su ruski lideri pogrešno procenili da je ukrajinska vojska slaba i da će brzo kapitulirati. Miršajmer objašnjava da to nije tačno jer su Putin i njegovi saradnici bili svesni da SAD i evropski saveznici još od prve krize 2014. godine intenzivno naoružavaju i obučavaju ukrajinske snage.
Najveći strah Moskve bio je upravo to što Ukrajina postaje de facto članica NATO saveza. Rusko rukovodstvo je znalo da je ukrajinska armija brojnija od njihovih invazionih snaga, da je obučena po standardima Alijanse i da se od 2014. godine efikasno bori u Donbasu.
Bilo im je jasno da to nije „tigar od papira“, posebno uz najave Zapada da će maksimalno podržati Kijev u slučaju napada. Putinov stvarni cilj bio je brzo ostvarivanje ograničenih teritorijalnih dobitaka kako bi se Kijev primorao na pregovore.
Treća činjenica koja ruši zapadni narativ jeste da je odmah po otpočinjanju sukoba Rusija, a ne Ukrajina, inicirala diplomatske kontakte radi pronalaženja rešenja i definisanja zajedničkog suživota (modus vivendi). Pregovori su počeli u Belorusiji svega četiri dana nakon invazije, da bi se kasnije nastavili preko izraelskog posredovanja i konačno prerasli u pregovarački proces u Istanbulu.
Dostupni podaci pokazuju da su Rusi pregovarali ozbiljno i da tada nisu tražili apsorpciju ukrajinske teritorije, izuzev potvrde suvereniteta nad Krimom (anektiranim 2014) i potencijalno nad regionom Donbasa. Pregovori su propali kada su ukrajinski predstavnici, podstaknuti od strane Velike Britanije i Sjedinjenih Država, napustili razgovore koji su u tom trenutku dobro napredovali. Rusi nisu bili ti koji su se povukli.
Četvrto, Putin je u mesecima koji su prethodili ratu aktivno pokušavao da pronađe diplomatski izlaz iz krize. On je 17. decembra 2021. godine uputio zvanična pisma američkom predsedniku Džozefu Bajdenu i generalnom sekretaru NATO-a Jensu Stoltenbergu.
Predloženo rešenje baziralo se na tri pisane garancije: da Ukrajina neće pristupiti NATO-u, da ofanzivno oružje neće biti stacionirano blizu ruskih granica i da će se trupe i oprema Alijanse raspoređeni u Istočnoj Evropi nakon 1997. godine povući nazad u Zapadnu Evropi. Bez obzira na to koliko su ti zahtevi bili prihvatljivi Zapadu, oni svedoče o pokušaju da se rat izbegne, dok su Sjedinjene Države odbile pregovore o tim osnovama.
Peto, ako se izuzme Ukrajina, ne postoji ni najmanji dokaz da je Putin razmatrao napad na bilo koju drugu državu u Istočnoj Evropi. To je i logično, s obzirom na to da ruska vojska nema kapacitet ni za osvajanje cele Ukrajine, a kamoli baltičkih država, Poljske ili Rumunije, koje su pritom članice NATO-a, što bi automatski značilo direktan rat sa Sjedinjenim Državama.
Rusija se priprema da tokom jeseni mobiliše više od 500.000 ljudi, a deo njih mogao bi gotovo odmah da bude upućen na front u Ukrajini, tvrde ukrajinski zvaničnici.
Američki vojni magazin 19FortyFive otkriva zašto je ruski operativno-taktički kompleks Iskander-M postao najveća noćna mora za NATO sisteme Patriot i THAAD.
Ukupno 53 osobe hospitalizovane su nakon masovnog trovanja u odmaralištu "Zlatni pesci" u Stavropoljskom kraju u Rusiji, saopštilo je regionalno Ministarstvo zdravlja.
Pojedini ruski mediji i Telegram kanali objavili su tvrdnju da je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski preuzeo odgovornost za napade na logističke centre kompanije Vajldberiz u Moskovskoj i Tambovskoj oblasti.
Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski ostao je bez reči kada su ga novinari u Berlinu upitali šta misli o tome što je američki predsednik Donald Tramp ruskog lidera Vladimira Putina nazvao svojim prijateljem tokom istorijskog sastanka u kineskom Šendženu.
Američki predsednik Donald Tramp pozvao je evropske lidere da uspostave direktne kontakte sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, poručivši im da je Moskva spremna za razgovore o okončanju rata u Ukrajini i da Evropa mora sama da preduzme konkretne diplomatske korake.
Američki predsednik Donald Tramp u četvrtak popodne se telefonom iz predsedničkog aviona Air Force One uključio na samit o Ukrajini koji se održavao u kabinetu nemačkog kancelara u Berlinu.
Evropska unija odustala je od plana da imenuje jednog glavnog pregovarača koji bi predstavljao Evropu u razgovorima sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom i američkim predsednikom Donaldom Trampom.
Ruski vojni blogeri upozoravaju da Moskva više nema dovoljno sredstava da zaštiti Krimski most od ukrajinskih napada i da bi novo razaranje njegove konstrukcije moglo biti samo pitanje vremena.
Rusija bi mogla da odgovori na ukrajinske napade na Krimski most udarima bez presedana po strateški važnim mostovima na teritoriji Ukrajine, upozorio je ruski vojni stručnjak Andrej Maročko.
Predstojeći sastanak Vladimira Putina, Donalda Trampa i Si Đinpinga mogao bi da donese ozbiljne probleme upravo Rusiji, ukoliko Sjedinjene Američke Države i Kina postignu dogovor kojim bi se ograničila ekonomska saradnja Pekinga i Moskve.
Ukrajinska vojska namerno je tempirala razoran napad na Krimski most neposredno pred sastanak predsednika Rusije Vladimira Putina, američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog lidera Si Đinpinga, kako bi ruskog predsednika dovela u neprijatan položaj i pokazala njegovu slabost pred dvojicom najmoćnijih svetskih lidera.
Predsednik Rusije Vladimir Putin obavešten je o posledicama dva uzastopna ukrajinska napada na Krimski most, čija je konstrukcija oštećena, dok je Moskva najavila hitnu izradu plana obnove ove strateški važne saobraćajnice.
Bivša nemačka kancelarka Angela Merkel ponovo je stala u odbranu svoje politike prema Rusiji i pregovora sa Vladimirom Putinom, poručujući da bi bez diplomatskih napora iz 2015. godine sudbina Ukrajine mogla da bude potpuno drugačija.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Sara Valentik, narodna poslanica poslaničke grupe "Studentska lista" koja je izabrana za potpredsednicu srpskog parlamenta, poručila je, verovali ili ne, da Srpska napredna stranka (SNS), kojoj je poverenje dalo 1,7 miliona birača, nema pravo da govori.
Kandidatkinja Studentske liste Ana Dimitrijević koja nije završila u Narodnoj Skupštini poručila je da će nova vlast organizovati referendum o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, nakon što budu ispunjeni uslovi za ulazak naše zemlje u EU.
Poslanik SNS Vladimir Đukanović poručio je danas da je demokratija na udaru, a da je skoro 1, 8 miliona građana ostalo bez prava na svoje predstavnike.
Blokader Siniša Kovačević, strahuje od povratka Aleksandra Vučića na vlast, pa otvoreno poručuje da Srpsku naprednu stranku (SNS) treba zabraniti i to uz obrazloženje da bi takav potez bio najbolje rešenje.
Pitanje imovine Aleksandra Čupića, novog predsednika Narodne skupštine, izazvalo je brojne reakcije, a posebno je zanimljivo da se o ovoj temi oglasio i Milan Milenković, dugogodišnji kritičar Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS).
Kandidatkinja Studentske liste Ana Dimitrijević koja nije završila u Narodnoj Skupštini poručila je da će nova vlast organizovati referendum o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, nakon što budu ispunjeni uslovi za ulazak naše zemlje u EU.
Nataša Tasić Knežević, narodna poslanica sa liste "Aleksandar Vučić - Srbija pobeđuje" održala je emotivan govor u parlamentu, pozivajući na međusobno poštovanje, dijalog i uvažavanje različitih političkih stavova i nacionalnih zajednica.
U večerašnjoj epizodi Exatlona, najvećeg sportskog rijalitija koji se emituje na Informer televiziji, Crveni tim odneo je pobedu rezultatom 8:6 i tako Plavima priredio ozbiljan udarac.
Plavi tim u Exatlonu Srbija prokomentarisao je svoju lošu igru i poraz na poligonu, a zatim su ispričali koliko im je krivo zbog ispadanja Nemanje Makuljevića.
Ministar finansija u tehničkom mandatu Siniša Mali rekao je danas da je Srbija u ovom trenutku najbrže rastuća ekonomija u Evropi i dodao da se očekuje da rast BDP-a ove godine iznosi između 3,5 i 3,7 odsto.
U Srbiji se danas nakon sunčanog prepodneva očekuje novo naoblačenje sa kišom i pljuskovima koje će zahvatiti prvo severne i zapadne, a posle podne i ostale predele zemlje.
Šabac se u istoriji Srbije često pominje kao "grad prvina". Istina, prvo se u njemu svirao klavir, tu su se nalazile prve kuće sa staklima na prozorima, a Šapčanke su prve na ovim prostorima menjale stroga pravila.
Ministar finansija u tehničkom mandatu Siniša Mali izjavio je da će danas biti sprovedena prva aukcija prevremenog otkupa državnih obveznica, kako bi država dala mogućnost svim vlasnicima obveznica da prodaju svoje hartije, uključujući i obveznice Banke Poštanska štedionica koja će na taj način ojačati svoju likvidnost.
Ognjen Dabetić (36) osuđen je danas u Višem sudu u Beogradu na 14 godina zatvora zbog teškog ubistva transrodne osobe Noe Milivojev (18), koja je nestala u junu 2023. godine, a čije je telo pronađeno u njegovom stanu.
Nesvakidašnja krađa odigrala se prekjuče u centru Beograda, gde su dvojica nepoznatih muškaraca, prerušena u radnike, iz kuće starijeg muškarca (76) iznela metalni sef sa oko 100.000 evra i nekoliko skupocenih ručnih satova.
Nakon što je Dejan Dragijević izneo svoju odbranu pred Sudskim većem Višeg suda u Negotinu, isto je učinio i Srđan Janković, koji je takođe optužen za teško ubistvo Danke Ilić.
Kloi Kardašijan otkrila je da se sada identifikuje kao demiseksualna osoba, govoreći otvoreno o svom ljubavnom i seksualnom životu nakon pet godina celibata.
Reditelju i dugogodišnjem članu Pozorištanceta "Puž" Marku Jovičiću uručena je nagrada "Slobodanka Caca Aleksić", priznanje koje nosi ime osnivačice i zaštitnog znaka ovog čuvenog dečjeg pozorišta.
Vrat, unutrašnja strana butina i grudi tri su ženske erogene zone koje muškarci često zanemaruju. Stručnjaci otkrivaju zašto upravo nežni dodiri ovih delova tela mogu da naprave veliku razliku tokom predigre.
Melanija Tramp se pojavila na premijeri nastavka svog dokumentarnog projekta u Njujorku u izdanju koje je spojilo eleganciju, dozu provokativnosti i prepoznatljivu sofisticiranost.
Igrači su u datumu objavljivanja GTA 6 uočili paralelu sa čuvenim odmetničkim parom Boni i Klajdom, što je dodatno podgrejalo nagađanja o skrivenim porukama.
Nedaleko od Kopenhagena, u mestu Nerum, nalazi se jedno od najneobičnijih ostvarenja evropske pejzažne arhitekture, sa kružnim baštama nalik zelenim ostrvima.
Devojka Viktora Živojinovića, Aleksandra Gašić, pokazala je na društvenim mrežama kako provodi slobodno vreme, a njenom objavom otkriveno je i jedno zajedničko interesovanje koje deli sa Breninim sinom.
Žena pevača Saše Kovačevića, Zorana Tasovac, porodila se 16. novembra i rodila zdravog dečaka kojem su novopečeni roditelji dali ime Aleksa, a ponosni tata juče je izveo suprugu i bebu iz porodilišta.
Starleta Tamara Đurić ponovo je uspela da privuče ogromnu pažnju na društvenim mrežama, a njeno najnovije golišavo izdanje nikoga nije ostavilo ravnodušnim.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.