(VIDEO) TRKA RUSA I AMERA, KO ĆE PRE NAPRAVITI PODMORNICU NOSAČ AVIONA! Rat neće biti isti, ko se ovome može suprotstaviti?!

Sledeća "Bitka za Midvej", istorijski sukob koji je obeležio prekretnicu u Tihom okeanu za vreme Drugog svetskog rata, mogao bi se voditi bez supernosača aviona nuklearnih sila, kojeg sve velike vojske žele imati, već s novom futurističkom platformom istih sposobnosti, ali podmornicama, koje će, razvijene na postanu deo vazdušnih snaga, lansirati "bespilotne" letelice izvan dometa neprijateljskih projektila i radara i bez rizika po bilo kojeg pilota

Kada su se tokom Drugog svetskog rata nosači aviona pokazali kao oružje možda od najvećeg strateškog značaja, sve pomorske snage koje su ih posedovale su bile vrlo oprezne kako ih razmestiti i zaštititi. Ovi su se brodovi strateški koristili u operacijama koje su se odvijale u spornim morima, gde su ispostave za dostavu ili razmeštanje bombardera mogle odlučiti sudbinu rata.

Ploveće tvrđave

Ta spoznaja potakla je svetske sile da se opreme ovim oružjem, iako su stari nosači aviona u Sueckoj krizi, borbama za u Foklande i u nedavnim operacijama na Bliskom istoku dokazali da su u stanju uspostaviti stratešku nadmoć i nesporno su uverljiva sila.

To je možda razlog zašto Kina, sila u usponu, godinama radi u svojim brodogradilištima kako bi se naoružala novom flotom nosača aviona koja bi, prema programima, trebala dostići isti broj ovih brodova koliko imaju SAD u sledećih dvadeset godina, to znači da će ih imati dvanaest.

Međutim, poredeći ove "ploveće tvrđave" s novim projektima, sve se to već može činiti zastarelim. Eskadrile borbenih stelt aviona F-35 lansiranih s palube supernosača aviona „USS Džerald G. Ford" ili s „Kvin Elizabeth" i njegovog blizanca „ Princ od Velsa" bi se već  mogli smatrati završnim činom u kojem "nosači plove u zalazak sunca".

(VIDEO) BOLIVIJA GORI - DESETINE MRTVIH I STOTINE POVREĐENIH u sukobima Moralesovih pristalica i vojske i policije koju KONTROLIŠE PROAMARIČKA VLAST!

Prema rečima američkog profesora Roberta Farleya, stručnjaka za pomorsku strategiju, koji optužuje zemlje poput Velike Britanije, Japana, pa čak i Italiju koja će uskoro pustiti u službu tešku krstaricu 'Trieste", da nastavljaju vezati kapital za izgradnju ovih klasa bojnih brodova koji spadaju u "antikvitete".

Kad je japanska carska mornarica, nakon iznenadnog napada na Pearl Harbor i nakon bitke u Koralnom moru, mogla j uništiti američku flotu u bitci za Midvej, izgubila je četiri ključna nosača aviona i morala se odreći svih svojih ambicija u Tihom okeanu.

Ako danas jedan skuplji i sofisticirani nosač aviona, tipa klase „Ford", bude potopljen, SAD bi se morale nositi s dvostrukim gubitcima, samog broda i onih u ljudskim životima, kao pri napadu na Perl Harbor. Na primjer, zahvaljujući oružjima koja Kina i Rusija, ali sa zakašnjenjem i SAD, razvijaju već godinama.

Govorimo o torpedima nove generacije koji mogu postizati velike brzine, novim generacijama protivbrodskih balističkih projektila, poput kineskog „Dong Fenga 21D", te često citiranog hipersoničnog oružja poput ruske rakete „Cirkon".

Da biste imali predodžbu što bi jedna hipersonična raketa koja pogodi nosač aviona ove vrste mogla poslati na dno oceana, razmislite o novom američkom nosaču aviona "USS Džerald G. Ford", koji je koštao 13 milijardi i koji je dizajniran da nosi 74 aviona, od F/A-18 Super Hornet, do F-35C i helikoptera Sihouk MH-60 ukupne vrednosti od još pet milijardi dolara. Gubici u ljudskim životima mogli bi biti ogromni, zbog posade koja broji 4.600 ljudi.

BEZ ALTERNATIVE: NASA PLATILA RUSIJI ČETIRI MILIJARDE DOLARA! Američki kosmonauti mogu u kosmos samo na ruskom Sojuzu!

Pa kako promeniti sudbinu budućeg sukoba koji bi u pomorskoj strategiji još jednom koristio "zastarjelo" i temeljno oružje kao nosač aviona?

Nosači su još glavni

Prema nekim stručnjacima, odgovor bi bio tražiti razvoj nove klase podmornica koje bi mogle lansirati ne samo balističke rakete, već i „jednokratne" borbene bespilotne letelice koje bi delovale kao napadačke eskadrile ukrcane u sisteme koje bi sa sobom nosili nosači aviona. Međutim, to bi zapravo bili "autonomni" nosači takvih letelica, a bili bi porinuti s konvencionalnog nosača aviona u slučaju predstojeće bitke.

Ako se do sada svaka hipoteza o nosačima aviona kao o oružju koje treba koristiti u budućnosti ograničavala na "konvencionalna" plovila za nošenje aviona, novi bi lansirali nove letelice s daljinskim upravljanjem u konceptu "rojeva" sa ili bez vođe eskadrila.

To više ne bi bili avioni pete ili šeste generacije, jer se razmatraju alternativni planovi koji uključuju podmorničke platforme koje mogu lansirati borbene bespilotne letelice, koje su puno sposobnije i mogu garantovati ljudske gubitke u redovima neprijatelja. Ovu ideju o malim nosačima koji prevoze i lansiraju "niskobudžetne" avione već je izneo pokojni senator John MeKejn, bivši pilot mornarice koji je dugo služio na američkom nosaču aviona.

Prema najnaprednijim programima mornarice, uskoro bi novi UCAV već trebali zamijeniti letelice.

Treba omogućiti vojsci da kupi što više bespilotnih letelica i da može snositi više gubitaka. Trenutno je mornarica Sjedinjenih Država već uspešno završila ispitivanja koja su videla lansiranje s palube konvencionalnog nosača zrakoplova dron cisternu MQ-25A "Stingray", koji će biti u službi od 2024. Testiran je i borbeni bespilotni avion XQ-58A "Valkyrie", naoružan s dve bombe "Stormbreaker" GBU-39 za unutarnji transport kako bi se na minimum svela njegova vidljivost za radare.

"Podmornice nosači aviona"

Nosač aviona koji je sposoban lansirati i prihvatati bespilotne letelice sigurno bi bio ogroman korak napred, ali to još uvek ne bi bilo dovoljno. Ti će avioni i dalje biti transportirani i lansirani s nosača aviona vrednih milijarde dolara, koji bi bili u dometu novih balističkih projektila. Čak i ako ih štiti njihova sveprisutna bojna mornarička grupa.

Međutim, ako se dronovi pokažu pouzdanim kao što pokazuju testovi, hipoteza bi mogla biti da se drastično smanji broj "ljudske" posade i veličina mornaričkih platformi s kojih bi se ti dronovi u budućnosti lansirali.

(VIDEO) NEVERICA U SAD! PEKING ISPROBAO "NUKLEARNU RAKETU", DOMET JOJ JE 9.000 KILOMETARA! Američki gradovi su sada u dometu brutalnog oružja!

Prema stručnjaku za podmorničko ratovanje, H.I. Suttonu, osnivaču internet stranice Covert Shores, upotreba bojnih bespilotnih letelica mogla bi ratno mornaricu prisiliti na razvoj i korišćenje borbenih nosača aviona s minimalnom posadom, opremljenih robotima i svom opremom potrebnom za lansiranje i kasniji prihvat bespilotnih letjelica nove generacije, koje bi mogle biti praćene bespilotnim letjelicama zasnovanim na konceptu "Si Robin".

Daljnji korak bi bio garancija maksimalne nevidljivosti nosača. Dakle, osim što bi minimizujemo radarski trag, ideja je sakriti ga pod talasima.

Zbog toga Sutton predlaže polupodmornicu koja "koristi balast spremnike za uspon ili potapanje u odnosu na razinu mora", nešto poput starih podmornica u Prvom svetskom ratu.

Nosač-polupodmornica bi mogao zaroniti nekoliko desetaka metara, što bi bilo dovoljno da ga učini manje vidljivim i zaštiti od niza pretnji kojima su izloženi površinski brodovi. Konačno, optimalna opcija za tihu plovidbu do cilja i lansiranje bespilotnih letjelica za izvršavanje njihove misije bila bi izgradnja velike podmornice na nuklearni pogon.

Profesor Farley, barem na papiru, slaže se sa zaključcima stručnjaka iz Covert Shoresa, navodeći da „nosač zrakoplova može iskoristiti svoju brzinu i pokretljivost kako bi izbjegao raketne napade, ali se nikako ne može sakriti kao podmornica".

Izvodljive ideje ili maštarije?

Visokotehnička podmornica koja bi u tihom režimu stigla do "odmetničke države" i lansirala "roj bespilotnih letelica", koje bi potpomognute umjetnom inteligencijom i satelitskim podacima uspešno pogodile neprijateljsku metu, čini se kao scena filma naučne fantastike iz Holivuda.

Ali istina je da "nešto" što se približilo tim projektima već postoji. U stvari, postoje četiri podmornice američke klase „Ohajo" koje su poslate u brodogradilišta kako bi se nadogradile da mogu transpotovati balističke projektile. Međutim, posao je obustavljen zbog sporazuma Pentagona o kontroli naoružanja s Rusijom. Te su podmornice, umesto da su povučene, modifikovane za nošenje krstarećih projektila "Tomahavk" i bespilotnih letelica „Si Robin", to jest daljinski pilotiranih aviona.

Osim toga, mnogi ne znaju da je Pentagon za vreme hladnog rata podržao projekt stvaranja "podmornica nosača aviona", sposobnih isploviti iz okeanskih dubina u bilo kojem uglu sveta kako bi lansirali borbene avione koji su držani u posebnim hangarima.

To su bile nuklearne podmornice označene kao "AN-1". Plovila su trebala biti duga 150 metara, uz brzinu krstarenja pod vodom od 16 čvorova i bila bi sposobne lansirati eskadrilu od osam borbenih zrakoplova s okomitim polijetanjem. Letjelice je već bio dizajnirao Boeing, iako nikada nisu prošli fazu projektiranja, a trebale su dostići brzinu od tri maha.

Njihov povratak, ili barem povratak pilota, uz pretpostavku da će se vratiti iz svoje misije, bio bi sličan onome predviđenom za posade "Harikena" koji su u Drugom svetskom ratu u misije bez povratka lansiranih s trgovačkih brodova, takozvanih "Cam-Ship". Oni su tokom Drugog svetskog rata služili kao pratnja savezničkim konvojima na Atlantiku.

Stoga, iako se čini da su ovi projekti produkt najbujnije mašte, još od 1958. godine, pa sve do danas, neko u Pentagonu razmišlja o tome kako započeti vazdušni  napad s podmornica kako se ne bi rizikovao gubitak nosača aviona.

Pogledajte i 10 najmoćnijih naosača aviona u svetu!!!