Razbijali lobanje Srbima, pa ih bacali u vatru! Hrvati tri sela sravnili po sistemu "spržene zemlje" - sećanje na jeziv pokolj u Medačkom džepu

Devetog septembra 1993. Hrvatska vojska je iznenada napala srpska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smeštena južno i jugoistočno od Gospića, u tzv. Medačkom džepu, koja su se do tada osamnaest meseci nalazila pod zaštitom UN.

HV je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Ono što nisu uspeli u nastupanju, pobili su i uništili u povlačenju, podseća Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas".

Tragedija "Medačkog džepa" odvijala se pred očima pripadnika UNPROFOR, koji su pokušali da preuzmu kontrolu nad ovim područjem i spreče ubijanje preostalih Srba i uništavanje njihove imovine. To im je uspelo nakon trodnevnih borbi sa hrvatskom vojskom i policijom.

U akciji je stradalo 88 Srba: 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila. Među žrtvama je bilo 17 žena, a među civilima 26 starijih od 60 godina. Hrvatska je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 tela. Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon što su u direktnoj borbi ušli u ovo područje, izvukli još 18. Dva tela su izvukli pripadnici SVK, a jedno je pronađeno u aprilu 1994. U maju 2000. godine istražioci Haškog tribunala pronalaze još 11 leševa skrivenih u septičkoj jami u Gospiću. Od ukupno 84 pronađena posmrtna ostatka, još je sedam ostalo neidentifikovano. Na listi nestalih vodi se još devet lica, među njima šest civila prosečne starosti 71 godinu, od kojih su četiri žene.

U ovoj akciji ranjenika uopšte nije bilo. Upravo to, kao i rezultati pregleda tela na srpskoj strani (razbijene lobanje, mnogobrojne prostrelne rane iz neposredne blizine, odsečeni delovi tela, živi bacani u vatru) upućuju na zaključak da su sistematski ubijani zarobljeni i ranjeni. Sva tri sela su sravnjena po sistemu "spržene zemlje".

Komadant UNPROFOR-a general Žan Kot, 19. septembra 1993, posle kompletnog obilaska pomenutih sela, izjavljuje: "Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja, u nekoliko sela kroz koja smo danas prošli. Razaranje je potpuno, sistematsko i namerno".

Za zločine počinjene u ovoj akciji Tužilaštvo Haškog tribunala optužilo je trojicu hrvatskih generala: Rahima Ademija, Janka Bobetka i Mirka Norca. Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, preminuo je u aprilu 2003.

Predmet Ademi/Norac Haški Tribunal je, u septembru 2005, prebacio u nadležnost hrvatskog pravosuđa. Domaća optužnica ih je teretila za ubistvo 28 civila i pet vojnika, te za uništavanje 300 različitih objekata, kompletno ubijanje stoke i trovanje bunara. Županijski sud u Zagrebu, u maju 2008, optuženog Ademija, vršioca dužnosti komadanta Zbornog područja Gospić, oslobađa svih optužbi, a optuženog Norca, komadanta operacije "Džep "93", osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od sedam godina, koju mu je Vrhovni sud smanjio na šest.

Počev od 2012, hrvatsko pravosuđe je optužilo još trojicu pripadnika HV i sva trojica su pravosnažno osuđeni pred Županijskim sudom u Zagrebu: Josip Krmpotić na tri godine, Velibor Šolaja na pet i Josip Mršić na tri godine zatvora.

Iako je u pomenutim sudskim postupcima nesporno utvrđeno da su u zapaljenim kućama izgorele i četiri žene, za njihovo paljenje niko nije odgovarao.