NIŠTA NOVO - HRVATI OPET OTIMAJU TUĐE! Slavnog srpskog junaka Vuka Mandušića predstavljaju kao SVOG HEROJA!

U Muzeju na ostrvu Visovac u Nacionalnom parku Krka u Hrvatskoj slavnog srpskog junaka Vuka Mandušića predstavljaju kao Hrvata

Veliku pažnju javnosti zaokupile su fotografije iz muzeja na kojima se vidi da sablja koja je pripadala Vuku Mandušiću i koja je izložena u pomenutom muzeju, piše Alo. 

Ispod sablje piše da je Vuk Mandušić "hrvatski narodni junak" rodom iz Rupa. 

Foto: alo

Vuk Mandušić je iz Krajine doselio u Crnu Goru. Od njega su Baletići sa Čeva, a majka mu se zvala Manda, pa otuda i Mandušić.

Mandušić je jedan od najčuvenijih unaka srpske epske poezije, a Petar II Petrović Njegoš obesmrtio ga je u svom Gorskom vijencu.

San Vuka Mandušića, Gorski vijenac

Al' je đavo, ali su mađije
Ali nešto teže od oboje:
Kad je viđu đe se smije mlada,
Svijet mi se oko glave vrti.
Pa sve mogah s jadom pregoreti,
No me đavo jednu večer nagna,
U kolibi noćih Milonjića.
Kad pred zoru, i noć je mjesečna,
Vatra gori nasred sjenokosa,
A ona ti odnekuda dođe,
Ukraj vatre sjede da se grije.

 

Čuje da svak spava u kolibe;
Tada ona vijenac rasplete,
Pade kosa do niže pojasa;
Poče kosu niz prsa češljati,
A tankijem glasom naricati
Kako slavlja sa dubove grane.
Tuži mlada đevera Andriju,
Mila sina Milonjića bana
Koji mi je lanih poginuo
Od Turaka u Dugu krvavu;
Pa se snahi ne dao ostrići:
Žalije mu snahin v'jenac bilo
Nego glavu svog sina Andrije.

Tuži mlada, za srce ujeda,
Oči gore živje od plamena,
Čelo joj je ljepše od mjeseca,
I ja plačem ka malo dijete.
Blago Andrij' đe je poginuo,
Divne li ga oči oplakaše,
Divna li ga usta ožališe!

Kao što smo već pisali, Hrvati su bez imalo stida na kovanice evra stavili lik srpskog naučnika Nikole Tesle u besramnom pokušaju da srpskog naučnika predstave kao svog.