DESET KULTNIH FILMOVA, A NISU DOBILI ČAK NI NOMINACIJU ZA OSKARA! Šta reći, u šta su gledali iz Akademije filmskih umetnosti?!

Svake godine Akademije filmskih umetnosti i nauka ima težak zadatak da odabere najbolje među najboljima, što im ponekad ne polazi za rukom.

Kako sa liste na kojoj se nalaze "CODA", "Priča sa zapadne strane" i "Šape pasje" odabrati najbolji, kada su ti filmovi neuporedivi? Ipak, upravo to je prošle godine bio posao članova najznačajnije filmske institucije, čiji izbor nikada ne može zadovoljiti baš sve ukuse i mišljenja.

Ipak, konsezus se mnogo lakše postiže kada je reč o tome koji filmovi su zaslužili Oskara, ali ga nisu dobili.

Ove godine mnoge je iznenadila činjenica da ostvarenja kao što su "Žena kralj" i "Odluka o odlasku" nisu čak ni ušla u trku za najprestižnije filmske nagrade. Ipak, istorija filma prepuna je primera da čak i bez nominacija za Oskara filmovi mogu steći status kultnih.

Ovo su neki od takvih primera:

"Veliki Lebovski" (1998)

Braća Koen osvojila su Oskara za film "Nema zemlje za starce" (2007), ali za jednu od njihovih najpoznatijih i najboljih komedija nisu dobili čak ni nominaciju.
U ovom filmu koji danas ima status kultnog, Džef Bridžis igra hipika Džefa Lebovskog, koji živi rasterećenim životom, provodeći većinu vremena u lokalnoj kuglani sa prijateljima.
Međutim, kada ga zbog imena pomešaju sa jednim milionerom, njegov život okrenuće se naglavačke.
Film možda nije dobio nominacije za Oskara, ali zato njegove replike citiraju mnogi filmofili širom sveta.

"Vrelina" (1995)

Već je scena susreta Ala Paćina i Roberta De Nira dovoljna za Oskara, ali članovi Akademije smatrali su da "Vrelina" ne zaslužuje čak ni nominaciju.
Lopov Nil Mek Kali (De Niro) važi za uspešnog i efikasnog u svom poslu. Iako ima dovoljno novca i može da priušti sebi miran život u izobilju, uzbuđenje koje mu donosi krađa ne dozvoljava mu da se penzioniše. Međutim, dok se priprema za jedan od najvećih poslova u "karijeri", za petama mu je losanđeleski detektiv Vinsent Hana (Paćino).

"Isijavanje" (1980)

U filmu "Isijavanje" Džek Nikolson igra pisca Džeka Torensa koji prihvata posao čuvara hotela na nepristupačnoj planini van sezone.
Međutim, nedugo nakon što je sa porodicom stigao na svoje novo radno mesto, on počinje da guvi kontakt sa realnošću.
Ovaj kultni film koji je režirao Stenli Kjubrik prepun je scena koje su obeležile istoriju filma, ali uprkos tome, film nije dobio nijednu nominaciju za Oskara.

"Ulični psi" (1992)

Kventin Tarantino je od svog debitantskog filma napravio remek-delo. Uz njemu svojstvene scene nasilja i urnebesan humor, reditelj vodi gledaoce u priču o neuspeloj pljački dijamanata.
Film, uprkos malom budžetu ima besprekoran scenario i niz scena koje se pamte, ali kao ostvarenje tada nepoznatog reditelja, nije imao dovoljno veliku podršku da bude nominovan za Oskare.

"Lice s ožiljkom" (1983)

Toni Montana (Al Paćino) je ambiciozni čovek koji od potpunog siromaštva uspeva da se popne do neslućenog bogatstva dilujući drogu. Međutim, nakon što postane glavni narko bos, rastu i njegovi problemi.
Sa Oliverom Stounom na scenariju, Brajanom De Palmom u rediteljskoj stolici i Paćinom u glavnoj ulozi, većina bi pomislila da je ovom filmu suđeno da bude nagrađivan, ali su ga kritičari ocrnili zbog vulgarnog i nasilnog sadržaja.
Ipak, s vremenom je stekao status klasika koji je oblikovao žanr.

"Svetla velegrada" (1931)

Skitnica (Čarli Čaplin) zaljubljuje se u slepu cvećarku (Virdžinija Čeril) i pokušava da osvoji njeno srce i paralelno se upušta u neobično prijateljstvo sa milionerom alkoholičarem.
Danas se ovo ostvarenje smatra jednim od najznačajnijih dostignuća Čaplinove veoma bogate karijere.
Ipak, u to vreme, u usponu su bili ton filmovi, pa je Akademija zaobišla njegovo remek-delo.

"Do poslednjeg daha" (1960)

Možda deluje kao preterivanje reći da je Godar promenio pravila kinematografije svojim prvencem, ali je to nešto sa čim bi se složili mnogi filmski stvaraoci i teoretičari.
Nagli prelazi, neobična upotreba muzike, snimanje bez stativa, činili su "Do poslednjeg daha" nečuvenim.
Poseban značaj ovom filmu dala je glumačka podela - Žan-Pol Belmondo, koji će nakon susreta s Godarom steći svetsku slavu i Džin Siberg.
Ipak, Godar nikada nije bio nominovan za Oskara, ali je nepravda barem delimično ispravljena kada je primio priznanje Akademije za životno delo 2011. godine.

"Princeza Mononoke" (1997)

Pre nego što će napraviti "Spirited Away", Hajao Mijazaki i studio Gibli imali su "Princezu Mononoke", koji je bio do tada najuspešniji film u istoriji kinematografije Japana.
Kao i svi Mijazakijevi filmovi, pored savršene animacije, zanimljivih likova i priče, nosi poruku koja je danas možda bitnija nego ikad. Smeštena u mističnoj verziji japanskog Muromaći perioda, radnja prati poslednjeg princa Emiši naroda, Ašitaku, čije selo napada demon. Ašitaka uspe da ubije demona i spasi selo, ali na njega pređe kletva koja preti da će ga ubiti. U potrazi za rešenjem upoznaje princezu Mononoke, devojčicu koju je odgajao šumski bog u obličju vuka.
Iako su zbog ovog filma mnogi ljudi širom sveta zavoleli japansku animaciju, Akademija ga nije udostojila nominacije za Oskara.

"Dan mrmota" (1993)

Bil Marej igra glavnu ulogu egocentričnog glavnog lika filma "Dan mrmota", koji je osvojio i publiku i kritiku 1993. godine kada se pojavio.
Njegov protagonista iznova proživljava jedan dan svog života dok ne nauči važnu lekciju, ali za gledaoce u tome nema ničeg jednoličnog. Ljubitelji ovog ostvarenja navode ga kao primer toga da Akademija nepravedno zanemaruje komedije, jer uprkos očiglednom kvalitetu, nije dobio nijednu nominaciju za Oskare.

"Profesionalac" (1994)

Akcioni triler iz 1994. godine u režiji Lika Besona sa Žan Renoom i Natali Portman u glavnim ulogama osvojio je Holivud, ali ne i ključne ljude u Akademiji.
Iako su prema mišljenju mnogih kritičara i Portman i Gari Oldman, koji je tumačio lik glavnog negativca, zaslužili Oskare, nisu dobili čak ni nominacije za prestižna priznanja.