SRBIJO, STRPI SE JOŠ MALO I ALBANCI SU UKAPIRALI KAKO BRUTALNO SU IH AMERI NASAMARILI! Masovno odlaze sa Kosova i niko se više ne vraća - I jezik zaboravljaju...
Ne verujem da je negde u svetu došlo do tako nagle transformacije u ponašanju, menjanju načina života, običaja, same svesti ljudi, kao kod Albanaca na KiM. Nema više određivanja koji sin ide u inostranstvo, a koji ostaje da čuva kuću - svi odlaze, a kuća se zaključava. Njihova deca odrasla u inostranstvu sve manje dolaze, a generacije rođene na Zapadu posle 1999. albanski slabo znaju, ili ga uopšte ne govore
U dokumentu koji je potpisao takozvani ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Prištini Filip Kosnet, a koji je dospeo u javnost, popisani su problemi sa kojima se suočavaju zaposleni u „američkoj ambasadi" u Prištini.
Ne bih pominjala celu sadržinu pomenutog dokumenta, ali je zanimljiva anketa koju su albanski mediji povodom toga sproveli u Prištini pitajući građane šta misle o tome. Svako ko je pristao da govori ni jednom jedinom rečju nije komentarisao napisano u depeši već su, otprilike, govorili: „Nemam posao, šta me pitaš za to".
Drugu godinu zaredom Albanci godišnjicu proglašenja takozvane nezavisnosti obeležavaju bez američkih zastava. Prizren jedva da je i bio okićen za „Dan nezavisnosti". Mogle su se videti samo crvene i crne trake vezane oko bandera i drveća.
Nema više ni zastava Nemačke, Velike Britanije, ali to što nema zastava njihovih prekookeanskih gospodara posebno upada u oči. Svih ovih godina krov na kući nisu podizali a da nemaju američku zastavu. Isto je i kada su svadbe i ostala veselja u pitanju, dok je o proslavi „nezavisnosti" suvišno govoriti. Sada se američke zastave mogu videti kod pojedinih uličnih prodavaca suvenira. To prosto ne može a da se ne primeti, pogotovo jer je Bajden proglašen pobednikom američkih izbora, a znamo da su demokrate njihovi tvorci i glavnokomandujući.
Epidemija odlaska
Albanci, ogromna većina njih, mislili su da su oni izabrani narod od starne Amerike. (Namerno pišem u prošlom vremenu.) Verovali su da će samo da zamišljaju želje, a oni da im ih ispunjavaju - reč je o takvoj zaslepljenosti. Evo jednog konkretnog primera, priče koju sam čula od porodice Antić iz Gnjilana.
Krajem leta 1999. godine Srba je još uvek bilo u gradu. Antići pričaju da su jednog popodneva u parku ispred zgrade sa terase gledali dve sestre Albanke, prve komšinice, kao sede u krilu američkim vojnicima i nepristojno se ponašaju idući tako od jednog do drugog. Sve je sa susedne terase posmatrala njihova majka koja je, prkoseći Antićima, rekla da je ona ćerke rodila za to - za Amerikance. Antići su bili zaprepašćeni jer tako nešto ni u snu nisu mogli da zamisle kada su mlade Albanke u pitanju, još manje da to rade uz dozvolu roditelja.
Nastranu sve što se oko Kosova i Metohije dešava kada je visoka politika u pitanju, na terenu je primetno nešto drugo što svakako privlači pažnju. Promenu raspoloženja Albanaca, običnog naroda koji jedva sastavlja kraj sa krajem, u vezi Amerike, „države koju im je stvorila", pripadnika bivše „OVK", primećujemo, slušamo od njih samih, već godinama.
U mešovitom selu Rabovce u opštini Lipljan, Srbi su pretrpeli velika stradanja. O njihovim kidnapovanim meštanima se ni danas ništa ne zna a kako su u selu opstali 1999. i posle martovskog pogroma, znaju oni i Gospod. Mnogi od njih su dva puta odlazili i vraćali se u razrušene i opljačkane kuće, izgradili iznova život i nastavili da trpe.
Foto: Informer
Setite se samo vesti o napadima na seosku školu „Braća Aksić" koju su kamenovali na mesečnom nivou, nekada i češće. Pošto je i albanaska škola bila u istoj zgradi, samo sa odvojenim ulazom, opština Lipljan - po „kosovskom" sistemu - odlučila je da sagradi novu i veliku školu za albanske đake na ulazu u selo.
- Prazna im škola, nema đaka. To sami pričaju, žale se. Odemo mi do njihove prodavnice da kupimo šta nam treba, jer nemamo svoju, a oni ne prestaju da kukaju. Deca im odoše u inostranstvo, nema ko da ide u novu školu. To i sami primećujemo, pusto selo.
Vlada epidemija odlaska Albanaca. Još malo i mi ćemo da budemo u većini, ako već i nismo. Šalimo se sa njima i kažemo im kada je situacija takva da vam deca odlaze i da sami ostajete, trebalo je umesto škole starački dom da tražite da vam naprave", ispričali su mi Srbi iz Rabovca. U samom gradu Lipljanu, Srbi već godinama govore kako je broj albanskih đaka svake godine sve manji.
Vrhunac njihovog separatističkog delovanja dostignut je 17. februara 2008. godine kada su jednostrano proglasili nezavisnost. Sve posle toga vodi u razočaranje i za većinu njih, posebno mladih, život se sveo samo na jedan cilj, a to je da odavde odu.
Ne verujem da je negde u svetu došlo do tako nagle transformacije u ponašanju, menjanju načina života, običaja, same svesti ljudi, kao kod Albanaca na Kosovu i Metohiji. Za samo 20 godina izgubili su ono najvrednije što su imali, što ih je i dovelo do delimičnog ostvarenja sna o „državi Kosovo", a to su autoritet i strogo patrijahalno društvo koje je znalo da pokaže takvo lice da smo često govorili da tri veka kaskaju za ostatkom sveta.
Nema više određivanja koji sin ide u inostranstvo, a koji ostaje da čuva kuću - svi odlaze, a kuća se zaključava. U njoj borave samo mesec dana godišnje. Njihova deca odrasla u inostranstvu sve manje dolaze, a generacije rođene na Zapadu posle 1999. albanski slabo znaju, ili ga uopšte ne govore.
Natalitet je u naglom opadanju i retkost je videti porodice sa troje dece. Mi koji smo rasli sa njima i koji ih dobro poznajemo, čudimo se onome što gledamo na ulicama. Često kažem, oprostićete mi na izrazu - komentarišući ženski deo populacije - da su iz dimija prešle u tange i kao da su sa lanca puštene. Kako i neće kada im je Zapad nametnuo norme ponašanja kroz Ritu Oru i Duu Lipu, pa njih kopiraju i doživljavaju kao uzore. U tom potpuno narušenom sistemu vrednosti sve manje slušaju starije... ma ne slušaju nikoga.
Dolaze generacije koje se života pre 1999. godine gotovo i ne sećaju i koje nemaju cilj stvaranja nekakve države jer to već, fiktivno, imaju. Znaju samo da žive siromašno i da im je vizna liberalizacija prilično daleko. To ih frustrira. Sada se polako osvešćuju i sve im je jasnije da je san o „državi Kosovo" propao, i da Amerikanci ipak igraju za svoje, a ne njihove interese.
Željni promena glasali su za Aljbina Kurtija na izborima. Ponovo u prvi plan izbija politika Adema Demaćija i njegova ideja o velikoalbanskom nacionalizmu. Kurti je iz tog miljea i uvodi ih u novu-staru priču o takozvanoj Velikoj Albaniji i boljem životu kada se svi ujedine. To je san njegove mladosti i tu ideju neće lako napustiti.
„Na ivici pucanja"
Nama je, sa druge strane, potpuno neverovatno da Albanci sa Kosova - običan narod - toliko želi ujedinjenje kao njihovi politički lideri. Pominju referendum, a ja ruku dajem da će većina, ako do toga dođe, izaći da glasa i već sutra, samo ako može, otići odavde bez ikakvih emocija - toliko im je stalo.
Ono što pamtim jeste omalovažavanje svega, od strane ovdašnjih Albanaca, što dolazi iz Albanije. Moj komšija Muamet, advokat po struci, čije je troje dece već napustilo Kosovo i čiji unučići ne govore albanski, u našoj kući je govorio kako su odrastali u zatvorenom i slepo poslušnom društvu, kako su takvi bili podložni manipulaciji i komandovanju sa strane i kako nisu imali na koga da se ugledaju. „Vi ste imali Beograd, a mi Tiranu. Šta ja da naučim iz Tirane, molim te?", rekao mi je jednom prilikom i dodao da podržava svoju decu i njihovu želju da žive u Nemačkoj.
Foto: AP/Reuters/Beta/Fotoilustracija
Sa druge strane, u Albaniji postoji netrpeljivost i bes jer im ovdašnji bogataši pokupovaše ne samo primorje, već sve što je malo bolje i što u budućnosti može doneti profit. Opet je to krug istih ljudi koji se sada i zvanično širi - Kosovo im je postalo tesno.
Svesni su da iza tih vođa stoji neko ko njihove prljave poslove toleriše zarad svojih viših ciljeva. Putevi ka luci Drač skoro su završeni. Crno more će se auto-putem spojiti sa pomenutom lukom. Nisu to putevi Albanaca, već NATO putevi.
Osvešćeni i opijeni svime što dolazi sa Zapada, kada je moderan život u pitanju, sve manje vide sebe u toj priči i zato čine sve da sa Kosova odu. Niko od njih ne odlazi u Albaniju da živi, već na potpuno suprotnu stranu sveta i to nešto govori o njihovom raspoloženju kada je ujedinjenje u pitanju. Nedeljama su čekali u redu da podignu „Vučićevih" 100 evra. Tu se videlo koliko njih ima važeća srpska dokumenta. Sada se bez problema vakcinišu, a verujem da će se prijavljivati i za najavljenu pomoć samo ako se ona bude odnosila na sve građane KiM.
Sve što sam napisala, naravno, ne utiče mnogo na zvaničnu politiku koja se oko ovog okupiranog dela Srbije vodi. Viši su ciljevi u pitanju i oni koji njima teže ne vode računa o tome šta žele Srbi ili Albanci. Ne znači ni da je raspoloženje dela Albanaca prema Srbima promenjeno, posebno kada smo mi južno od Ibra u pitanju. Napada i pritisaka ima i oni neće prestati. To je taj deo njihove, pa i politike njihovih mentora, da bi sve lakše bilo kada bi Srbi sa Kosova i Metohije otišli - o tome svedoči pogrom 2004. godine. Nama opuštanja nema. Naše trpljenje se nastavlja.
Pomenula sam ove činjenice - ne verujem da ih političari ne znaju - u kontekstu toga da država Srbija mora ovo da ima na umu kada sa njima pregovora. Treba da zna i narod u ostatku zemlje, da ne podleže propagandi o velikom natalitetu, ratobornim Albancima, nekakvom fanatizmu, njihovoj brojnosti i slično.
Daleko od toga da su prestali da budu sve ono što su bili, ali definitivno nisu na nivou od pre 1999. godine - to je prošlost. Za „državu" koju imaju, za život koji u njoj vode, sa vođama koje očima ne mogu da gledaju, koji su izgubili svaki kredibilitet enormno se bogateći i ne mareći za druge, sa prilično narušenim autoritetom, teško da mogu na nekadašnjem nivou da ih organizuju njihovi višedecenijski komandanti.
Foto: Fotoilustracija
Ako su Amerikanci u svojoj depeši napisali da su „na ivici pucanja" i da se nalaze „u paklu", kako su mediji preneli, onda nisu samo opisali svoje stanje, već stanje celog kosovskog društva koje su sami skrojili. Srbe bih izuzela iz toga jer mi smo ta stanja davno prešli - mi čekamo u svojoj dimenziji sa očima uprtim u zvanični Beograd i njegove postupke.
Zamenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Metju Palmer istakao je u zajedničkom intervju za Desk na KTV sa specijalnim posrednikom EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom da za pregovaračkim stolom nema rešenja bez kompromisa, što je reč koja izaziva strah u javnosti jer se često pogrešno razume
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Zamenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Metju Palmer istakao je u zajedničkom intervju za Desk na KTV sa specijalnim posrednikom EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom da za pregovaračkim stolom nema rešenja bez kompromisa, što je reč koja izaziva strah u javnosti jer se često pogrešno razume
Iran je saopštio da su za samo dva dana tri tankera naletela na pomorske mine u Ormuskom moreuzu, nakon što su pokušala da prođu rutama koje je Teheran zabranio.
Aleksandar Vučić, prvi na listi "Aleksandar Vučić - Ujedinjena Srbija", otkrio je kakav je program spreman za zdravstvo ako mu narod bude dao poverenje da postane predsednik Vlade Srbije.
Sinoćna emisija "Utisak nedelje" pretvorila se u potop i potpuni fijasko opozicije i blokaderske liste, kada je voditeljka Olja Bećković već na samom početku morala da pročita saopštenje u kojem predstavnici blokadera objašnjavaju zašto nisu smeli da se pojave u studiju.
Buknuo je novi nezapamćeni rat opozicije i blokadera. Lider stranke SRCE Zdravko Ponoš udario je na kandidata sa blokaderske liste Jova Bakića, poručivši da tim anarhistima i ekstremistima ne bi poverio ni običan bicikl, a kamoli državu Srbiju!
Unutrašnji rat i guranje u opozicionim redovima dostigli su tačku usijanja, a raspad lažnih narativa o navodnoj pobedi blokadera potvrdio je lično lider strane Srbija centar (SRCE) Zdravko Ponoš.
Bivši takmičar Veljko Milićević progovorio je u emisiji "Druga strana Exatlona" o Mensuru Ajdarpašiću i skandalu koji je izbio na poligonu, a tom prilikom otkrio je i da li mu je oprostio zbog svega što se dogodilo.
Takmičarka Exatlona Maja Jovanović otkrila je voditeljki Tijani Jović da se povredila na poligonu, a potom joj i pokazala kako izgleda prst nakon igre.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave saobraćajne policije u Direkciji policije, koji kontrolu saobraćaja vrše vozilima bez spoljnih obeležja policije – presretačima, u subotu su oko 17 časova na području opštine Kula zaustavili D. P. (36) zbog učinjenih prekršaja nasilnička vožnja, nepropisno preticanje i prekoračenje dozvoljene brzine.
Državljanin Crne Gore (58) pravosnažno je osuđen u Beču na četiri godine zatvora zbog zelenašenja i pretnji građevinskom preduzetniku kojem je pozajmljivao novac uz visoke kamate.
Ruska vojska je tokom septembra imala više od 50.000 poginulih i ranjenih vojnika, dok su ukrajinski gubici u istom periodu iznosili oko 5.000 ljudi, tvrdi visoki vojni zvaničnik NATO-a, prenosi američka agencija Blumberg.
Najmanje 11 osoba poginulo je, a 27 je povređeno u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u nedelju u provinciji Manisa, na zapadu Turske, kada su se sudarili autobus i kamion, saopštio je guverner te provincije.
Dve nemačke opozicione stranke, Alternativa za Nemačku (AfD) i Savez BSW, pokrenule su zajedničku inicijativu za ukidanje sankcija Rusiji i obustavljanje finansijske pomoći Ukrajini, nakon što je američki predsednik Donald Tramp postigao dogovor sa Vladimirom Putinom o isporukama ruskog dizela.
Mađarska neće slati oružje Ukrajini niti će dozvoliti da se preko njene teritorije transportuje vojna oprema namenjena Kijevu, izjavio je premijer Peter Mađar.
Glumac Tom Veling našao se u centru pažnje nakon što je na svom Instagram profilu objavio fotografiju koja je izazvala brojne reakcije na društvenim mrežama.
Glumica Demi Mur umalo je ostala bez jedne od svojih najvažnijih uloga u kultnom ostvarenju "Vatra Svetog Elma" iz 1985. godine, nakon što se na probama pojavljivala potpuno pijana i pod dejstvom teških opijata.
Ovogodišnja dobitnica prestižne Nobelove nagrade za književnost, čuvena kanadsko-islandski pesnikinja i autorka En Karson, prokomentarisala je u svom prepoznatljivom stilu odluku Švedske akademije.
Tanki i slabi nokti koji pucaju pri najmanjem naporu predstavljaju jedan od najčešćih bjuti problema. Najnoviji hit "slugging manikir" privlači pažnju s razlogom, jer donosi dubinsku hidrataciju tamo gde je najpotrebnija.
Predstojeći savitljivi Epl uređaj, Ajfon Duo, doneće neuobičajenu personalizaciju već od samog starta. Prema informacijama Marka Gurmana, kupci ovog modela imaće priliku da ih uređaj pri prvom pokretanju u prodavnici dočeka ličnim pozdravom sa njihovim imenom, umesto standardne poruke "Hello".
Popara je tradicionalni, brzi doručak gotov za 15 minuta koji ne zahteva skupe sastojke, a priprema se tako da ostane blag, kremast i mek, ali bez prekuvavanja hleba.
Pevačica Zorica Brunclik otkrila je kako su brojne kolege bile uz nju u toku borbe sa bolešću, a da je prijatno iznenađenje bio poziv pevačice Nede Ukraden sa kojom Zorica nikada ni kafu nije popila.
Na društvenim mrežama pojavio se snimak pevača Dženana Lončarevića iz detinjstva, koji je privukao veliku pažnju javnosti i podsetio mnoge na njegove prve muzičke korake.
Pevač Boban Rajović oglasio se povodom skandala koji je izbio nakon što se na društvenim mrežama pojavio skaradan snimak na kojem Jakov Jozinović izvodi ustašku pesmu Marka Perkovića Tompsona.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.