OD ANUJKINE "ČAROBNE VODE" PREMINULO JE 150 LJUDI! Među narodom je bila poznata kao TRAVARKA I ISCELITELJKA, a svima je postavljala OVO PITANJE!

U banatskom mestu Vladimirovac se u prvoj polovini dvadesetog veka odigravala prava filmska, nažalost tragična, priča

Postoji nekoliko izvora koji govore o životu Ane di Pištonja, poznatije kao baba Anujke, a najviše je sama ispričala prilikom hapšenja i tokom suđenja. Anujkina "čarobna voda" ubila između 50 i 150 ljudi, a ona je postala poznata kao serijski ubica iz Valdimirovaca.

Ana di Pištonja rođena je kao Ana Drakšin ili Drakin, a prema njenim rečima, bila je rođena 1837. godine. Otac joj je bio bogati vojvođanski paor koji se sa porodicom 1849. godine iz Rumunije doselio u Petrovo selo, tadašnji naziv za Vladimirovce, u Banatskoj vojnoj krajini Habzburške monarhije. Ćerki je obezbedio dobro školavanje, a nju je posebno interesovala hemija.

Anujka se udala, za dvadeset godina starijeg, vlasnika imanja Pistov ili di Pištonja sa kojim je imala 11 dece, od kojih je samo jedno preživelo do punoletstva. Suprug joj je preminuo nakon dvadeset godina braka, a Anukja se tada vratila izučavanju hemije.

Nakon suprugove smrti, Anujka je deo kuće pretvorila u improvizovanu laboratoriju, a širom Banata je postala poznata kao isceliteljka i travarka. Po smeše i napitke su dolazile pretežno dame, ali neretko i mladići koji su želeli da budu oslobođeni služenja vojnog roka jer su im njeni napici pomagali da se razbole.

Baba Anujka je držala kafanu, te je bila u kontaktu sa velikim brojem ljudi, ali imala je i saradnice u drugim selima koje su očajnim ženama preporučivale njene napitke.

Anujkina smeša bila je poznata kao "čarobna voda" ili "ljubavni napitak", a klijentima je gotovo obavezno postavljala isto pitanje "Koliko je težak ovaj problem?", misleći pri tom na telesnu težinu žrtve. Iako su klijetni verovali da je u pitanju magija, Anujka je u njihove napitke stavljala otrov, najčešće arsen, a nakon što bi saznala težinu žrtve znala je i koju količinu otrovne supstance da stavi. Klijenti su od nje dobijali detaljno uputstvo za korišćenje, uz "proročanstvo" da će problem nestati osmog dana od početka uzimanja napitka; što se zaista i dešavalo, žrtve bi umirale osmog dana, ali ne zbog Anujkinih moći, kako su klijenti verovali, nego zbog njenih tačnih proračuna o količini otrova u odnosu ta telesnu masu.

Foto: Printscreen You Tube/obavestime

Anujka je, zajedno sa svojim saradnicama, na području Banata delovala punih četrdeset godina. Optužbe su sporadično stizale na adresu austrougarskih vlasti, ali odgovora nije bilo, jer je Anujka uredno plaćala poreze i živela mirnim životom.

Otkrivanje ubistva

Kada je pod sumnjivim okolnostima preminuo drugi muškarac iz bliskog okruženja izvesne Stane Momirov, policija je ovu ženu pozvala na saslušanje.

Nakon što je prvi suprug Stane Momirov, Lazar Ludoški, preminuo, ona se preudala. Kada je nedugo zatim preminuo i bogati stric Staninog drugog supruga, policija je odlučila da ispita slučaj. Stana je od baba Anujke "čarobnu vodu" kom je ubila svog prvog supruga, kupila u januaru 1924. godine za 2.300 dinara.

Baba Anujka je svoju "čarobnu vodu" prodala još jednoj porodici Momirov, Simi i Sofiji, i to u decembru 1926. godine za 5.000 dinara. Oni su nameravali da ubuju Siminog oca Nikolu, koji je navodno bio nasilan prema njima i njihovoj deci.

Među slučajevima za koje joj je bilo suđeno bila je i smrt Gaje Prokina, inače zdravog šezdesetogodišnjaka, bogatog udovca, koji je novac zaradio u Americi. Nasledstvo je podelio sinovima, a sestriću Milanu je obećao osam jutara zemlje, koje bi mu dao nakon smrti. Milan i njegova supruga su bili nestrpljivi, pa su se obratili, tada već poznatoj, baba Anujki. Sa Anujkom je na tom slučaju radila i njena najbliža saradnica i učenica Ljubinka Milankov, koja je po Anujkinom receptu napravila otrov za klijenta, ali ne dovoljno jak. Gaja se obratio lekaru, ali je preminuo 29. decembra 1927. godine. Zbog sumnjive smrti urađena je obdukcija nakon koje je utvrđeno da je bio otrovan.

Suđenje

Prvo suđenje baba Abujki bilo je u junu 1914. u Beloj Crkvi, međutim, zbog nedovoljno dokaza, ona je tada oslobođena.

Za drugo suđenje, vlasti su bile bolje pripremljene. Baba Anujka je imala nekoliko saradnica, od kojih su neke, nezadovoljne nagradama koje su dobijale, rado svedočile protiv nje. Izvršeno je nekoliko ekshumacija i kod svih su pronađene čestice arsena i žive. (Veliki broj klijenata odbijao je da se tela njihovih bližnjih ekshumiraju, kako se ne bi njihova umešanost dovodila u pitanje, odnosno, da li su znali ili nisu, da baba Anujka ustvari prodaje otrov.)

Protiv baba Anujke je podignuta optužnica za ubistvo Nikole Momirova i Lazara Ludoškog. Uhapšena je 15. maja 1928. godine, kada je imala 90. Presuda je donesena 6. jula 1929. godine. Anujka je osuđena na 15 godina zatvora zbog saučesništva u oba ubistva.

Postoje dve priče o tome kako je završila baba Anujka, serijski ubica iz Vladimirovaca. Jedna kaže da je Anujka puštena na slobodu u 98. godini, nakon osam godina zatvora zbog starosti i umrla dve godine kasnije u svojoj kući u Vladimirovcu, kada je imala oko 100 godina.

Drugi izvori kažu da je u požarevačkom zatvoru bila sve do početka Drugog svetskog rata u Srbiji, kada su je nemački vojnici pustili iz tamnice. Prema ovim izvorima, živela je 104. godine.