KISINDŽER NE PRIZNAJE AMERIČKO-MUSLIMANSKU GRAĐANSKU BOSNU! Ovakvu BiH ne želi ni velika većina Hrvata i Srba, ali i značajan deo Bošnjaka!
Podeli vest
Ovih dana se na društvenim mrežama pojavio deo intervjua Henrija Kisindžera od pre nekoliko godina sa poznatim američkim novinarom Čarlijem Rouzom
Kisindžer govori: „Ne shvatam šta pokušavamo učiniti s Balkanom". Veli, kako se moglo udarati po Srbima na početku rata jer se tada širilo uverenje „kako oni masovno krše ljudska prava" i da je to valjalo sprečavati. „No sada… Moramo nešto raščistiti, ponašamo se kao da pokušavamo silom vratiti Srbe u nekakvu mitsku Bosnu, koja nije postojala nikad u istoriji".
Sarajevo sanja svu Bosnu bošnjačkom i ne čuje šta o tome kažu Srbi i Hrvati, koji čine barem osamdesetoprocentnu većinu na dve trećine BiH. Nije li to mirni razlaz de fakto?
19.10.2021
18:29
Analizu stanja u BiH napravio je naš poznati novinar i analitičar Slobodan Reljić. Njegov tekst prenosimo u celini!!!
Glupo je priznati kao državu
Po prevodu je jasno da Kisindžerov pogled na Bosnu sada guraju Hrvati… „Ne postoji bosanski jezik. Ne postoji bosanska kultura. Bosna je administrativna jedinica koja se sastoji od Hrvata, muslimana i Srba, umjetno stvorena u bivšoj Jugoslaviji i glupo je priznati kao državu od strane zapadnih istorijai."
Naravno, čitalac će razumeti otkud Hrvatima sad ta potreba da o Bosni kažu šta oduvek misle a i zašto je ovako direktan Kisindžerov ekspoze zgodan za to. Jer, za razliku od mnogih američkih političkih siledžija koji su suvereno - uz pomoć trideset bombardovanja od 1945. i ubijanja desetina i desetina hiljada ljudi - uspostavljali američki poredak (Pax Americana) a čija su znanja o žrtvama neznatna, Henri Kisindžer je naoružan znanjima i sposobnostima prezentovanja tih znanja.
Ne morate se složiti ni sa jednom njegovom mračnom aktivnošću, ali ne možete reći da je neznalica.
Tako priča on Rouzu: „Ako pogledate srpsku istoriju, videćete da su se 600 godina borili da njima ne vladaju muslimani. Zašto SAD krši vlastito načelo samoodređenja naroda i zašto ih naši mediji zovu 'srpski separatisti'? Zar zato što se pokušavaju odvojiti od nečega što nikad nije postojalo u istoriji?"
I odmah, u sledećoj rečenici, nudi rešenje: „Smatram da trebamo stvoriti muslimansku državu, a dopustiti ostalim nacionalnostima da osnuju svoje neovisne države ili se priključe Hrvatskoj i Srbiji."
U stvari je - ko god da ste kao gledalac ovog kratkog, ali sadržajnog i znalačkog političkog pregleda - fascinantno je kako neka glava prepuna svetskih političkih zavrzlama pred slušaoca baca iščišćene slike. I zaključak: „Ne trebamo da se mešati u balkanski rat koji ne može završiti čak i ako bi mi pobedili."
Kad hrvatskom gledaocu to ne bi pripovedao Amerikanac, pa makar on i ne bio Kisindžer, ova priča ne bi imala mnogo primalaca. Jer, tu oni ne dobijaju ulogu koju bi sebi davali. Ali, ako će to biti municija da se rešava „hrvatsko pitanje" u Bosni na način koji će komšićijanske Hrvate ukloniti sa scene - onda je sve u redu.
„Bosanski slučaj" je zanimljiv po anti-logičnom ponašanju najbrojnijeg naroda. Bošnjake su navikli da oni ne moraju nizašta da se izbore, nego će im to srediti neko spolja. Neko najjači. Imperija. A oni će u uređenju „srpskog pitanja" biti batina i za to nagrađivani. Dopušteno je sve protiv Srba, a sa Hrvatima. I sva rešenja koja su projektovali Amerikanci, NATO pa onda i Evropska unija, Nemci, Francuzi a posle i epizodisti Holanđani, Šveđani i sl. su imala taj pravac.
Kad su u Dejtonu ispisana pravila i iscrtane granice, izgledalo je da će se istorija malo primiriti i život zauzeti neku ulogu. Međutim, ne. U tipično amerikanskom stilu, kako su oni sredili da sporazum bude potpisan, tako su oni i pokrenuli proces njegovog razaranja.
Imperiji je haos jedino prirodno stanje.
Međutim, posledica toka stvaranja muslimanske građanske države je dovela, rekao bih logično, do - minimiziranja uloge Hrvata, bez obzira što su Hrvati u svakom pogledu bliži Zapadu od jednog rukavca islama. I tako se pojavljuje Željko Komšić. I tako to traje, a Hrvati počinju sa shvataju da će u temelj prve evro-islamske „građanske države" biti ugrađeni pre svih oni.
To će se dosetiti i Nemci i počinje briga za rešenje „hrvatskog pitanja". Radovi su u toku.
Foto: Fotoilustracija
Zanimljivo je pratiti i promene u hrvatskom oglašavanju. Tako se, centralnim događajem u Bosni u mesecu oktobru, povodom Dodikovog šoua sa harmonikašem u Predsedništvu u Sarajevu (18. listopad), oglasio zapadnohercegovački sajt bild.ba:
- Dodik je savršeno obesmislio državu BiH i to je vredno slavlja. A fešte, dakako, nema bez harmonike.
Autor Ivan Crnjac objašnjava kako „godinama već Milorad Dodik plastično obesmišljava suštinu postojanja bosanskohercegovačke države. I ne, on to ne radi onako kako bi neki hteli da to radi - nema tu, dakle, ništa od velikosrpske politike, nema tu ništa od famoznih priča o karađorđevima, podelama Bosne i sličnih bajki u koje nemali broj Bošnjaka voli verovati. Dodik obesmišljava postojanje onakve Bosne i Hercegovine kakvu zamišlja bošnjačka politička elita i - treba pravo kazati - dio Bošnjaka. Ponajpre je to onaj deo od 200 i nešto hiljada njih koji glasom za Komšića pokazuju da mrze Hrvate, ali i političku ideju da se u BiH nešto treba deliti između tri konstitutivna naroda".
Retko se može naići u medijima u postdejtonskoj Bosni na ovako hladno i razumno gledanje „druge strane", zato ćemo ovaj citat proširiti: „Nino Raspudić (hrvatski filozof, književni kritičar i prevodilac, rođen u Mostaru, profesor na katedri za italijansku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu) jednom je otprilike rekao, govoreći o problematici Hrvata u BiH, kako je on profesor i da on kao profesor nema potrebu isticati tu činjenicu, ali da on kao bh. Hrvat ima potrebu isticati tu činjenicu jer mu se, praktično, brani da bude to što jest - Hrvat iz BiH.
Tako je i s Dodikom. On ne srbuje jer mu je to fora, on srbuje jer je na to primoran. Jer, deo bošnjačkih stranaka, ali nažalost i samih Bošnjaka, ne želi prihvatiti činjenicu da je Bosna i Hercegovina država tri konstitutivna i u svemu ravnopravna naroda."
- Dodik dobrih 15 godina obesmišljava ideju takve Bosne i Hercegovine. I to je, dakako, vredno slavlja. A znamo da na Balkanu, uglavnom, fešte nema bez harmonike. Dodikov potez dovođenja harmonike u Predsedništvo BiH je upravo to - obesmišljavanje institucija ovakve Bosne i Hercegovine. Države u kojoj se na ambasadorska i konzularna mesta šalju ljudi bez diploma i ljudi koji prete ratom, države u kojoj šef tajne službe ima osam razreda osnovne škole, države u kojoj jedan konstitutivni narod preglasava treći, a da može, preglasao bi i drugi, nego još ne može, države u kojoj je žena od prvog u Bošnjaka direktorka zato što mu je žena, a federalni premijer, uhvaćan s rukom u pekmezu do lakta, i dalje premijer, koji se nakrao u doba najveće zdravstvene krize u novijoj istoriji… I tako dalje i tako dalje, moglo bi se nabrajati do prekosutra.
U raspravljanju o Miletovoj „naručenoj pesmi" ima različitih stanovišta. Ljudi smo. Posebno kad smo obavezni prema svom poslodavcu (ako je to npr. Dojče vele) ili smo se uposlili u Dojče vele jer smo tu našli saglasje s našim pogledom na svet. Ovo je drugo, ipak, ljudskije, ali neće proizvesti neku bitno drugačiju precepciju u javnosti.
Tako je Dojče-veleov kolumnista po imenu Dragoslav Dedović događaj pogledao sa zapadnjačke visine: „I mene je rodila Srpkinja, ali ne bih nikada izabrao ovu poetiku razvaljenog seoskog doma kulture kao identitetni model za Srbe iz Bosne, a kamo li za sve Srbe. Dodik pretvara svoj narod u karikaturalnu predrasudu o njemu."
To se, kako se moglo i može za ubuduće i očekivati, dopalo „Slobodnoj Bosni". A zašto ne bi.
Zastupnik službeno-propagandnog nemačkog tumačenja događaja se, (neće nam valjda na ovo reći da je Dojče vele „nezavisni medij" a radnici u tom po definiciji propagandnom državnom sredstvu „slobodni novinari") po sopstvenoj ispovesti, susreo sa nekim „svojim Srbinom" kojeg očigledno „Slobodna Bosna" (a ni Dojče vele) ne bi pustila na svoje stranice ili programe - sam kao genocidaša, ali to je piscu, posle „polemisanja do pola noći" (kakav napor!), jak kontrapunkt da bi mogao da pita: „Imam li pravo na izdvojeno mišljenje, mimo novokomponovanog mejnstrima? Imam li pravo da kažem kako je etička vertikala iznad obaveze pripadanja po rođenju?"
Neće valjda biti da je mašinerija došla da nas razvija
I pitanje je, naravno, čisto retorsko jer kad iza nekog stoji nemačka država onda on po definiciji ne ide okolo i ponavlja citate iz intervjua, govora i knjiga Petera Handkea ili slične stvari, jer to nije „pravo na izdvojeno mišljenje". Ali, danas nikome nije lako, pa ni nemačkim propagandnim okupatorima.
- Za mog dežurnog Srbina je globalizacija na samrti, a time i globalni moral - koji često prerušava imperijalne interese u univerzalne floskule", javlja Dojče vele, koji zna da je globlani model opisiv kao Pax Americana, na vrhuncu moći, što se u Kabulu pokazno videlo. Te, ako neko veruje svojim očima onda on „ovakvim podmetanjem ideološkog kova u stvari kaže: Ako smatrate da je racionalni moral sa Kantovim imperativima moguć, čak ako pomislite da je paket od deset zapovesti dovoljan za univerzalnost vašeg etičkog sklopa - onda se grdno varate. Čuvati druge od sebe - čojstvo - jeste stvar za poeziju i sanjarenje. U realnoj politici, kaže moj Srbin, imam priču kao Komšić, a objektivno sam Bakirov igrač. Ovakvo podmetanje je poprimalo već kvalitet udbaške logike - ako nisi s nama, onda si ti oni.
Pošto je reč o zaista obrazovanom čoveku, čudi ovakvo ideološko pojednostavljivanje. Ako nije obaveza.
Jer, šta je Komšić, sad to već direktno pokazuje i dobri Kristijan Šmit.
Čovek je naklonjen Hrvatima, ali ne komšićijanskog političkog tipa. Oni skloni „poetici" bakirovske građanske države sad su u stanju pobune i nadaju se pomoći Vašingtona. Kakvoj god.
Potpuno je tačno, kad ovaj učeni radnik na terenu za „nemačku nacionalnu stvar" konstatuje da „harmonici i pesmi značenje nameće kontekst. A on je politički." Samo je čudno, da je to problem. Šta bi radio Dojče vele na Balkanu (ajde nek bude Zapadnom Balkanu) kad sve ovo što se valja ne bi bilo politički upotrebljivo. I to kolonijalno političko.
Neće valjda biti da je sva ta mašinerija došla da nas razvija i dovodi u stanje da budemo jači. Bar dva veka Dedovići, koje su rađale „majke Srpkinje", znaju da je to besmislica. Ako Dojče vele i Šmit rade „svoj posao", nije čojstvo tražiti od drugih da i oni rade njihov posao.
Jeste posao. Ali i tog posla ima dok se ovde ne držimo Dojče veleovih smernica. Kad bi mi jednom legli na rudu - dopisnici i kolumnisti sa Balkana bi ostali bez posla.
I, možda jeste nacionalističko poimanje pravde i ljudskosti da „moral unutar zajednice ne važi za ljudska bića izvan njenog kruga". Ali, ko to bolje zna i upotrebljavao od zapadno-evropskih nacija, koje su tu vrstu istorijske pojave i patentirale? Ali, Dedovića preci prosto nisu imali priliku da tu vrstu „ljudožderstva" razviju do razmera zapadnoevropskih primera. Nemci, državotvorni, postarali su se da to i ne pokušamo.
Jeste lepo zvučalo Dojče veleu kad su se veliki propagandi žreci setili da Milošević može da za njihove potrebe bude „drugi Hitler", a skladište građevinskog materijala u Trnopolju da se tako snima da „izaziva sećanja na Aušvic", ali to je uvek bilo i bedno i neuverljivo svakome ko je hteo da uključi mozak. Ali, mnogi koji imaju mozak znali su i još znaju da je bolje da ga ne uključuju.
I zato, posle Dodikovog hramonikaškog desanta ostaje pitanje - ne zašto Milorad Dodik gaji „poetiku razvaljenog seoskog doma kulture" nego zašto Zapad - pošto je razvaliio naš „dom kulture", u čemu su Nemci bili najgilniji - nastoji da nas prisili da se za njihove potrebe spustimo u zemunice? I da to oduševljeno pozdravljamo.
Tako ako birate ko razumnije vidi šta to radi Mile Dodik, Hrvati ili srbo-Nemci, nemate dilemu.
Naravno, ništa nije doveka. Govorimo o vremenu sadašnjem i politici trenutka.
Nije Dodikova politika činjenja bez mane - ali on ipak može reći, uz rakijicu i harmoniku, da ga „citira" Kisindžer, dok ovi drugi mogu da tako glasno i nezaustavljivo izvikuju velike misli Danijela Servera da se za Kisindžera jednostvano nema vremena. A ni potrebe. Jer Server je Server.
I, zaista, ko razuman može da bezuslovno sledi nekontrolisani pokušaj Bošnjaka kad neupitno pokušavaju da svoj cilj nametnu kao naddržavu. To ni njima ne može biti razumno.
Iza toga može biti samo polovina Bošnjaka: jedna polovina tog bića, ljudska, to vidi kao strašni haos (gori od svih haosa u okruženju!) i haos bez kraja i doživljava to kao nepodnošljivo, ali onda se budi druga polovina - to je ona bošnjačka, nacionalna (ne mora biti nacionalistička), koja kaže - kakva god da je ova politika - naša je i mi moramo stati iza nje kao i što ovi drugi staju iza svojih politika.
To je kao u onom Ničeovom opisu gomile: „Kada sto ljudi stane zajedno, svaki od njih će izgubiti svoj um i dobiti drugi."
Sve se tako grči i razliva, a pojedinci ne mogu izaći iz svojih krugova, iako dobar deo njih povazda oseća mučninu što moraju biti saglasni. Kad se na to stanje doda dobronamerna „međunarodna zajednica" kojoj su gomile - koje se začas mogu pretvoriti u rulje - najomiljenije „nacije" i „rase".
Ako se misleće biće izmakne i pogleda taj brlog iz koliko toliko ptičje perspektive, postane mu jasno da se o takvim stvarima i stanjima ne može ozbiljno govoriti. Ozbiljne reči su tu kao pahulja koja uleti u letnji dan.
Žurka podnapitih matutranta osnovca i Kritika čistog uma
To je kao kad bi na žurku pivom podnapitih matutranta osnovca doneli „Kritiku čistog uma" i nezaustavno nastojali da ih zainteresujete za to štivo. Tu jedino, u pravu je onaj hladnokrvni Hercegovac iz Mostara, pomaže - harmonika. Možda kolo, kad stvari krenu dalje.
Može biti da uz „dalape" neko i progleda. Jer, ovakvu Bosnu i Hercegovinu „naprosto ne želi velika većina Hrvata i Srba i tiha manjina Bošnjaka. I to je legitiman politički stav kojeg stalno treba ponavljati jer takva država nema smisla.
Foto: Fotoilustracija
Država u kojoj je 50 posto njenih građana trajno nezadovoljno ne može imati smisla. A Bosna i Hercegovina je danas upravo to."
Dojče veleu zasad nije javljeno da to tako gleda.
Bošnjaci, istiha ne vole Mešu Selimovića, što je verovatno velika greška. (Andrić se ne voli bučno.) Ali, malo ko je razumeo taj mentalitet kao ovi tihi ljudi.
- Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima prava na život. I moja i tvoja… Tako danas živi Bosna. I, Dodik se tu ne uklapa. Ne ćuti.
Kad branite status quo verujući da drugačijeg rešenja i nema, onda vam svaka misao promene izgleda kao oluja. Ali, kao što postoji Zemljina teža, postoji i društvena teža i sve što nije dobro utvrđeno - sklono je padu.
Zato sve radi protiv BiH konstrukta. I kad Valentin Incko odluči da pomogne i krene da politički narativ o „genocidu u Srebrenici" pretvara u poluversku dogmu, ni kad Nemci pošalju „specijalnog Visokog predstavnika", a bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, ni kad se pojavi i Ustavni sud koji preraspodeljuje šumu, osnovnu imovinu BiH.
Što se više priteže „ideja da je Bosna (kako oni "Bošnjaci" pogrešno zovu državu Bosnu i Hercegovinu) pripada Bošnjacima, dok Hrvatska i Srbija pripadaju Hrvatima odnosno Srbima" (Ivan Crnjac) to ona više ide u pravcu da postane prašina.
Valjda, bi trebalo promeniti pravac. Bolje sami, nego da vam „pomažu" prijatelji sa Zapada.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Sarajevo sanja svu Bosnu bošnjačkom i ne čuje šta o tome kažu Srbi i Hrvati, koji čine barem osamdesetoprocentnu većinu na dve trećine BiH. Nije li to mirni razlaz de fakto?
Na indijskoj televiziji prikazana je neobična i humoristična animacija u kojoj su glavni likovi ruski predsednik Vladimir Putin i indijski premijer Narendra Modi.
U poslovnom kompleksu „Grozni-Siti“, u samom centru prestonice Čečenije, jutros je odjeknula snažna eksplozija koja je teško oštetila fasadu i nekoliko spratova jedne od kula.
Predsednica Skupštine Srbije reagovala je na tekst blokaderskog medija, kojim su sami dokazali da ne postoje paralelni birački spiskovi, kao i da građani glasaju po svojoj volji, a ne pod pritiskom.
Urednica portala "Novosti" Andrijana Nešić bila je gost u emisiji "Dan na dan" na Prvoj televiziji, gde je govorila o skandaloznoj presudi koju je donela sudija blokaderka Tatjana Bezmarević Janjić iz Prvog osnovnog suda, po krivičnoj tužbi Zdenka Tomanović.
Antisrpski mediji jedva su dočekali novu akciju u režiji blokadera zgubidana i to tik pred kraj godine, kada se ljudi spremaju za praznike i porodične aktivnosti. Međutim, da je ludilo u njihovim redovima sve veće, govori i činjenica da planiraju skupljanje potpisa za raspisivanje izbora, koje je predsednik Aleksandar Vučić već najavio.
Predednica Skupštine Ana Brnabić pohvalila je Nezavisno udruženja novinara Srbije (NUNS) koje je reagovalo na skandaloznu presudu glavnoj urednici portala 'Novosti' Andrijani Nešić.
Gosti Info jutra Nikola Rađen, bivši vaterpolista, Dragan Vasiljković, fondacija "Kapetan Dragan" i Branko Babić, biznismen komentarisali su uvrede na račun Srba koje dolaze iz regiona.
Vesna Jović, novinarka Informera za Istočnu Srbiju i Aleksandar Jerković, iz Odbora za kontrolu i opservaciju gostujući u Info jutru komentarisali su izbore u Negotinu, Mionici i Sečnju.
Sasvim nesvakidašnja scena dogodila se juče ispred jedne prodavnice na Zlatiboru, gde j, usred decembra i snega, doletelo jato malenih ptica, poređanih u kolonu.
Pre više od 10 godina, japanska amigrumi tehnika pletenja, postala je hit na internetu. Tražene su bile igračke, od kojih su neke imale i terapeutsko dejstvo.
Nova ski sezona na Kopaoniku donosi i potpuno novo iskustvo za sve ljubitelje zimskih sportova, ali i kvalitetne nege. Lilly Drogerie po prvi put predstavlja Lilly make-up studio na snegu, jedinstvenu postavku koja će biti otvorena za sve posetioce planine do 1. aprila 2026. godine.
Policajci u Novom Sadu uhapsili su B. B. (60), zbog sumnje da je počinio krivično delo prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnih lica za pornografiju.
Viši sud u Podgorici izdao je jutros naredbu policiji da na naredno ročište, zakazano za 16. januar, prinudno dovede Budvanina Marka Ljubišu-Kana, navodnog pripadnika "škaljarskog klana", kako bi svedočio u postupku protiv kriminalne grupe koja je pokušala da ga ubije.
U okviru istrage za ubistvo počinjeno na području Pešteri, sudski veštaci sa Kliničkog centra Srbije konstatovali su da je okrivljeni u trenutku zločina bio uračunljiv.
Glumica Gala Videnović slavu je stekla ulogom Nataše u filmovima o "Žikinoj dinastiji", a posle mnogo godina publika j eponovo može gledati na filmu i to u 11. nastavku ovog kultnog serijala.
Glumica Dušica Žegarac ispričala je jednom prilikom da je ulogu u filmu "Deveti krug" (1960) dobila sasvim slučajno kada joj je jedan čovek prišao u Pionirskom parku i ponudio da glumi u pomenutom ostvarenju.
Doktor Rašid Ahmed objasnio je da urođene mane srca nisu rezervisane samo za detinjstvo, mnogi odrasli godinama žive s njima nesvesno, jer simptomi često izostaju do kasnijeg životnog doba.
Kersti je na svom TikTok profilu podelila trik gde uz pomoć svetlucavih traka (grilandi), popunjava prazan prostor i čini jelku bujnijom i prirodnijom.
Ovako možete utvrditi da li su vaš mejl ili lozinke završili u rukama hakera. Brza reakcija može sprečiti zloupotrebu vaših naloga i zaštititi vaše podatke.
Pevačica Milica Todorović aktivna je trudnica, ali joj prvi meseci nisu bili laki, tvrde njene komšije koje je često viđaju sa kolegom Stevanom Anđelkovićem.
Pevačica Jelena Vučković, ćerka Goce Božinovske, ponovo je zaljubljena, a kako Informer saznaje njen novi partner ima brak iza sebe i uspešan je ugostitelj.
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar