Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Željko Bodrožić, gostujući u jutarnjem programu TV Prva sa novinarom i kolumnistom Informera Ivanom Radovanovićem, pokušao je da odbrani sramno ponašanje Marka Vidojkovića, koji je predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću psovao majku, da bi tokom emisije izjavio očiglednu laž - da je u vreme dok je na vlasti bila Demokratska stranka bilo više opozicionih medija nego danas...
26.09.2021
10:57
I to me je nateralo da razmišljam o celoj toj njegovoj generaciji, koju sam zatekao početkom osamdesetih u Politici, a kasnije i u Borbi i Vremenu, o njihovoj veličini i o njihovom grehu, koji je, dobrim delom, i moj.
Prvo, svi ti ljudi, od Miše Vasića, Zorana Jeličića, Dragoljuba Žarkovića, Milana Miloševića, Saše Ćirića, Pere Lukovića, ili Manje Vukotića, Ćuruvije, Đorgovića, ili, na sasvim drugoj strani, Žike Minovića (nikoga nisam upoznao da toliko zna o novinarstvu), Pere Jankovića... rođeni su posle rata, i rasli su sa jednom novom zemljom i novim sistemom.
Učili su u socijalizmu, zaposlili se u socijalizmu, bili u Radničkim savetima, Soc savezima, Osnovnim organizacijama SK, i imali su, kao novinari, status društveno političkih radnika.
Naravno, to nije značilo da su se bavili politikom (osim onih koji su, kao Žika Minović, hteli da budu direktori i glavni urednici), jer je politika bila rezervisana za drugove iz komiteta, postojale su jasne granice, znalo se šta sme, a šta ne sme, te su se, svi oni, baš zbog toga, bavili isključivo novinarstvom.
I to je bio jedan od paradoksa socijalizma. Rigidni, jednopartijski, po mnogo čemu komesarski i čizmaški sistem, umeo je, istovremeno, da bude veoma darežljiv prema zanatu.
Puštao je da se ljudi bave zanatom, da u njemu postaju bolji, i takvih primera ima sijaset, od košarke, koju su suštinski osnovali izgnanici iz političkog života, do novinarstva, u kojem je zanat bio osnova svakog ozbiljnog priznanja (onog novinarskog, koje se dodeljuje u svakoj pristojnoj novinarskoj kafani).
Svi pomenuti, a uz njih i Tirke, Tijanić, Miro Radojčić, Duško Savković... znali su, naime, savršeno da pišu. Naučeni su tome, i učili su druge tome.
Politički stavovi, ako su ih i imali, nisu bili ni bitni (a ni dozvoljeni), te se novinarstvo bavilo sobom, profesijom samom i zanatom, njegovim usavršavanjem i prenošenjem.
I dan danas mislim da je najbolja reportaža koju sam u životu pročitao upravo ona koju je, sredinom osamdesetih, o nesreći u Aleksinačkom rudniku, objavio, u NIN-u, Milan Milošević.
Kakav je novinar bio Toma Džadžić, kako je pisao Jug Grizelj, ili Mita Boarov, to danas gotovo da ne može ni da se opiše, zvuči previše kao bajka.
I onda, krajem osamdesetih, sve je otišlo dođavola. Zemlja u kojoj su rasli, sistem koji ih je stvorio. U opštem raspadu, svega, generacija zanatski savršenih, fantastičnih novinara, odjednom se našla na ničijoj zemlji, i učinilo joj se da mora da bira.
Ono što je izabrala bio je onaj duh, gen društveno političkih radnika. I niko tu nije bio kriv, vreme je bilo takvo, nije bilo moguće ostati neopredeljen, ostati samo zanatlija.
U Borbi, kada je sve počelo, preovladao je stav da nam je potreban stav, komentar, mnogo više od izveštača. U Vremenu je, na jednom redakcijskom sastanku, odlučeno da Vreme treba da bude "šampion u prepoznavanju javnog interesa".
Kako se to postaje, šta je javni interes, za novinare, osim pravljenja dobrih novina, zašto je, za novine, važnije misliti o nečemu, nego izveštavati o nečemu, pitanja su na koja odgovora nema, kao što ga nema ni za jedno pitanje koje nastaje od pogrešne premise. To je kao da se baviš važnošću kišobrana, u vreme suše. Ili potrebom za bikinijem, u Sibiru.
Opet, upravo je taj besmisao prevladao, i zanatski savršeni su ušli u politiku, tih dana je to svima izgledalo važnije.
Ako je nečega u tome bilo dobrog, i dalje velikog, bila je to ta njihova zanatska perfekcija. Tekstovi koje su stvarali bili su, pre svega, odlični, tako da je i političko opredeljenje bilo predstavljeno na jedan sjajan i prihvatljiv način.
I to je poslednje što su uradili. Zato što je, zbog tog društveno političkog angažmana, iza njih ostala, rupa. Zato što je one, koji su dolazili za njima, više interesovao taj društveno politički angažman, nego zanat.
I nisu shvatali da je veličina cele generacije ležala u profesionalnom majstorstvu, a ne u političkim opredeljenjima. Ili ih je, jednostavno, mrzelo, da shvate, i da uče.
Imati stav o Jarinju je mnogo lakše nego otići do Jarinja. Stav o koroni, bolesnima, zdravstvu, jevtiniji je, za sopstveni komoditet, nego odlazak u bolnicu i izveštavanje iz nje. Mišljenje o ratu mnogo je prijatnije od izveštavanja iz rata.
Zato, ono što je ostalo iza generacije najboljih, toliko nema veze sa njima. Miša Vasić je bio na mestima o kojima je pisao, znao je ljude o kojima je pisao, imao je izvore, podatke, i jeste da je navijao (protiv Miloševića, za one u Sarajevu, a protiv onih oko Srajeva, kasnije za Đinđića i Bebu), ali je to umeo da radi na način koji će za njegove naslednike ostati nedokučiv.
Oni ne znaju da pišu, jer nemaju zanat, imaju samo stav. Zbog toga su okupirali društvene mreže, sve baveći se beskrajnom samopromocijom i ponašajući se kao da su sami važniji i veći od profesije.
To što profesiju ne razumeju, nije uopšte bitno. Kao što nije bitno ni to što ni samog Mišu nisu razumeli. I juče je, u nizu tviter oproštaja, jedan od "naslednika", bednih imitatora, napisao kako je od Miše naučio da je "bolje biti pristojan, nego pametan".
Tačan citat. Miša je bio od onih koji su govorili samo kada je to zaista potrebno, nije se gurao da iskaže svoje mišljenje o svemu, nije jurcao po televizijama, nikakva samopromocija ga nije zanimala, i čvrsto je verovao u onaj engleski običaj po kojem ime pravog džentlmena treba u novinama da se pojavi samo tri puta: kada se rodi, kada se oženi, i kada umre. Sve van toga je nepristojno.
A pogotovo je nepristojno praviti se pametan, a biti glup. Jer dosta moraš da budeš glup da na tviteru, koji je, po difoltu nepristojno mesto, mesto za besomučnu samopromociju, mesto na kojem po ceo dan izigravaš mudraca, citiraš rečenicu: Bolje je biti pristojan, nego pametan.
Nisu ni jedno, ni drugo. Nesrećni naslednici.
I to jeste greh te velike generacije. To što, za njima, nije ostalo ništa, ili bar jako malo toga.
I što novinarstvo postoji samo u tragovima, koji se svakodnevno zatiru.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, Željko Bodrožić, gostujući u jutarnjem programu TV Prva sa novinarom i kolumnistom Informera Ivanom Radovanovićem, pokušao je da odbrani sramno ponašanje Marka Vidojkovića, koji je predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću psovao majku, da bi tokom emisije izjavio očiglednu laž - da je u vreme dok je na vlasti bila Demokratska stranka bilo više opozicionih medija nego danas...
Obaveštajne službe Sjedinjenih Američkih Država procenjuju da Iran i dalje zadržava kontrolu nad svojom državom i da iranska vlada nije u neposrednoj opasnosti od kolapsa, čak ni nakon gotovo dve nedelje američko-izraelskih bombardovanja, navela su tri izvora upoznata sa situacijom.
Fotografije koje prikazuju lovački avion MiG-29 Ratnog vazduhoplovstva Srbije sa dve balističke rakete CM-400AKG kineske proizvodnje ukazuju na to da je Srbija postala drugi strani korisnik ovog tipa raketa, a u svetskim i hrvatskim medijima to je, deluje, glavna vest.
Jedno od najprepoznatljivijih lica Infomer TV, voditelja Igora Ćurčića, od večeras ćete moći da gledate svakog utorka od 22 časa u emisiji „Dobro veče Srbadijo".
Veljko Odalović, predsednik komisije Vlade Srbije za nestala lica gostujući u Info jutru komentarisao je nezavidnu poziciju premijera lažne države Aljbina Kurtija.
U novoj emisiji „Dobro veče Srbadijo" urednik i voditelj Igor Ćurčić ugostio je ministarku za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milicu Đurđević Stamenkovski, zatim Maju Kovačevič majku jedanaestoro dece i Emiliju Ivanišević koja je na svet donela 7 dečaka, za sada.
Današnji dan 13. mart 1946. godine ostao je upisan u istoriji kao dan kada su pripadnici jugoslovenske službe Državne bezbednosti uhapsili generala i komandanta četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu, Dragoljuba Dražu Mihailović.
U Srbiji će nakon hladnog jutra, posle podne na zapadu i jugozapadu početi lokalni razvoj oblačnosti ponegde sa kišom i lokalnim pljuskovima. Temerature od minus 2 do 20 stepeni.
Danas se navršava 23 godine od kada je ubijen Zoran Đinđić predsednik Vlade, lider Demokratske stranke i prva ličnost DOS-a. Za njegovo ubistvo tereti se Sretko Kalinić, najozloglašeniji ubica ''zemunskog klana'', koji je osuđen na 30 godina zatvora zbog ubistva Đinđića, kao i 40 godina zbog zločina klana kom je pripadao.
Američki predsednik Donald Tramp izjavio je rano jutros u petak da SAD "potpuno uništavaju" Iran vojno i ekonomski, kritikujući izveštavanje Njujork tajmsa koje je sugerisalo suprotno.
Avion za dopunu goriva u vazduhu tipa KC-135 izgubljen je u "prijateljskom vazdušnom prostoru" iznad Iraka, dok su potraga i spasavanje posade u toku, saopštila je Američka Centralna komanda (CENTCOM).
Italijanski vojno-industrijski koncern Leondaro započeo je razvoj prve komponente novog sistema protivvazdušne odbrane pod nazivom Michelangelo Dome („Mikelanđelova kupola“).
Dvanaesti dan američko-izraelske operacije protiv Irana i uzvratnih udara Teherana na Izrael, američke baze, ali i druge lokacije u regionu Bliskog istoka. Pratite uživo na Informer.rs.
Aleksej Grigorovič Razumovski kojeg u seriji "Katarina Velika" igra ruski glumac Aleksandar Lazarev, bio je partner i osoba od poverenja Jelisavete Petrovne.
Svečana 98. dodela Oskara održaće se u nedelju, 15. marta u losanđeleskom Dolbi teatru, a svetske kladionice su već uveliko dale kvote za potencijalne pobednike.
Snaga mišića je ključni faktor dugovečnosti kod osoba starijih od 60 godina, a istraživači ističu da stisak šake i sposobnost ustajanja sa stolice, mogu precizno da ukaćžu na rizik od smrti u narednim godinama.
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar