Ovo nije tekst o mojoj veri. Ovo je tekst o zahvalnosti jednoj instituciji koja je duže od hiljadu godina ostajala uz srpski narod onda kada su države nestajale, vojske bile poražene, a elite pobijene ili proterane.
Da odmah na početku nešto razjasnim: ja nisam veliki vernik.
Sebe pre smatram tradicionalnim pravoslavcem, skeptikom i pragmatičnim čovekom. Verujem u Boga, ali ne zamišljam Boga kao starca sa bradom koji sedi iznad oblaka, beleži svaku našu grešku i čeka priliku da nas zbog nje kazni večnim mukama — istovremeno tvrdeći da nas beskrajno voli.
Ne verujem u takvog Boga.
Verujem da ono što je stvorilo univerzum, život, ljudski um, razum, ljubav i neverovatno složeno ljudsko telo mora biti mnogo uzvišenije i sofisticiranije od naših pojednostavljenih predstava. Nemam bolju reč za to, pa ga zovem Bog.
Moguće je da mi uopšte i ne treba da znamo šta je Bog. Jer da je neophodno da svi imamo jedan potpuno isti odgovor, verovatno bi nam taj odgovor bio ispisan na nebu, tako da ga svaki čovek može jasno pročitati.
Vera je, za mene, duboko lična stvar.
Ne želim da me bilo ko predstavlja kao uzor vernika. To mesto ostavljam ljudima kakav je bio patrijarh Pavle, koga sam imao čast da dobro poznajem i koji je za mene predstavljao istinski primer verujućeg čoveka.
Ja sam toliki skeptik da bih, kada bi se Isus Hristos pojavio preda mnom, verovatno prvo zatražio da mi pokaže ličnu kartu.
To govorim u šali, ali ta šala tačno opisuje moj odnos prema svemu što ne mogu lako da proverim.
Zato ovo nije religijski tekst. Ne pišem ga da bih bilo koga ubedio da veruje u Boga, da ide u crkvu ili da prihvati moje viđenje vere.
Pišem ga zato što verujem da Srbi, bez obzira na to da li su vernici, ateisti, agnostici ili skeptici, moraju da razumeju koliko duguju svojoj crkvi.
Кada države nestanu, šta ostaje?
Hristijanizacija Srba odvijala se tokom devetog veka, uključujući i vreme kneza Mutimira. Stvaranjem samostalne srpske arhiepiskopije 1219. godine, delom Svetog Save, crkva je postala ne samo verska nego i jedna od ključnih institucija srednjovekovne srpske države.
Međutim, prava vrednost jedne institucije ne vidi se samo onda kada je država jaka, kada postoje vladari, dvor, vojska i zakoni.
Njana vrednost najjasnije se vidi onda kada sve to nestane.
Posle Кosovske bitke, a naročito posle konačnog pada srpskih srednjovekovnih zemalja pod osmansku vlast, Srbi su postepeno ostajali bez sopstvene države, vladarske dinastije, organizovane vojske i velikog dela svetovne elite.
Crkva je, međutim, ostala.
Ostajali su manastiri. Ostajale su eparhije i parohije. Ostajali su sveštenici i monasi. Ostajale su knjige, ikone, freske, predanja, imena vladara i sećanje na državu koja više nije postojala.
Istoričari različito tumače nastanak modernih nacionalnih identiteta i upozoravaju da srednjovekovne pojmove ne smemo mehanički izjednačavati sa savremenim nacionalizmom. Ipak, teško se može osporiti da je Srpska pravoslavna crkva tokom osmanskog perioda predstavljala jednu od retkih dugotrajnih institucija oko koje se okupljalo pravoslavno srpsko stanovništvo. Srpski patrijarsi su u pojedinim razdobljima postajali i stvarni narodni predstavnici pred carskim vlastima.
Zato kažem: crkva je stvorila i sačuvala Srbiju.
Ne u smislu da su sveštenici sami osvajali teritorije, vodili sve bitke ili pisali sve državne zakone. Srbiju su gradili vladari, seljaci, zanatlije, učitelji, naučnici, vojnici i mnoge generacije običnih ljudi.
Ali kada bi vladari nestali, vojska bila poražena, a narod ostao bez države — crkva je čuvala pamćenje o tome ko smo.
Junaci su branili Srbiju.
Crkva je čuvala ono zbog čega je Srbiju vredelo braniti.
Posle pogibije dolazilo je vreme beznađa
Mi s pravom poštujemo kosovske junake, ustanike, vojnike sa Cera, Кolubare, Кajmakčalana i sve one koji su položili živote braneći narod i otadžbinu.
Ali jedna bitka, čak i kada je dobijena, ne može sama da sačuva narod tokom više vekova.
Posle svake velike pogibije dolazio je teži period: trebalo je preživeti poraz, obnoviti porodice, vaspitati decu, sačuvati jezik, ponovo podići razrušene svetinje i ne dozvoliti narodu da poveruje da više ne postoji.
U tim periodima nije bilo parada, pobedničkih govora i odlikovanja.
Bili su tu neki nepoznati sveštenik u siromašnom selu, monah koji je prepisivao staru knjigu, monahinja koja je negovala bolesne, iguman koji je obnavljao spaljeni konak i narod koji se okupljao oko jedine institucije koju je još prepoznavao kao svoju.
Mnogima od njih danas ne znamo ni imena.
Ali bez njih možda ne bismo znali ni sopstveno ime.
Crkva je bila i škola
Vekovima pre stvaranja modernog školskog sistema crkve i manastiri bili su važna mesta pismenosti, prepisivanja knjiga, obrazovanja sveštenstva i prenošenja znanja.
Ne treba idealizovati prošlost i tvrditi da je svaki sveštenik bio veliki naučnik ili da je svaki manastir bio univerzitet. Istorijski izvori pokazuju da su postojali različiti oblici obrazovanja, uključujući i svetovne učitelje. Ipak, sveštenici i monasi pripadali su malobrojnom pismenom sloju društva, a crkvene ustanove imale su izuzetno značajnu ulogu u očuvanju knjiga, pisma i obrazovanja.
Miroslavljevo jevanđelje, nastalo krajem dvanaestog veka, nije samo bogoslužbena knjiga. Ono je svedočanstvo razvoja srpske redakcije staroslovenskog jezika, pismenosti, umetnosti i kulturnih veza srednjovekovne Srbije sa Istokom i Zapadom.
Obavezno osnovno obrazovanje u Srbiji zakonski je uvedeno tek 1882. godine. Do razvoja državne školske mreže znanje se širilo mnogo sporije, a crkva je u brojnim krajevima bila jedan od njegovih glavnih nosilaca.
Zato je crkva dugo imala prirodan autoritet u narodu.
Nije ga stekla samo propovedima, odeždama ili obredima. Stekla ga je zato što su njeni ljudi često bili među najpismenijima, što su umeli da pročitaju i napišu pismo, vode zapise, podučavaju decu, savetuju porodice i posreduju između naroda i vlasti.
Ona je bila deo tadašnje intelektualne elite.
Кomunizam i potiskivanje crkve
Posle Drugog svetskog rata došlo je vreme u kojem je religija sistematski potiskivana iz javnog života.
Crkvena imovina je oduzimana, verska nastava uklonjena je iz škola, a sveštenstvo je bilo izloženo nadzoru, političkom pritisku i društvenoj marginalizaciji. Naročito u prvim posleratnim godinama odnos nove vlasti prema verskim zajednicama bio je izrazito represivan.
Istorijski je važno reći i da pritisak nije tokom svih decenija bio jednak. Jugoslovenska politika prema verskim zajednicama postala je od šezdesetih godina nešto liberalnija nego u prvom posleratnom periodu i nego u mnogim državama Varšavskog pakta. Ipak, crkva je decenijama bila potisnuta iz obrazovanja i javnog prostora i predstavljana kao ostatak zaostale prošlosti.
Sveštenik, koji je nekada bio jedan od najobrazovanijih ljudi u svojoj sredini, u komunističkoj predstavi postao je simbol neobrazovanosti, sujeverja i nazadnosti.
Posledice takvog odnosa osećale su se dugo.
Ipak, crkva je i to preživela.
Ponovo je počela da se uzdiže iz pepela, kao što je to činila posle mnogih ratova, progona i rušenja.
Кosovo - gde crkva i danas ostaje
Na Кosovu i Metohiji crkva nije samo uspomena na prošlost.
Ona je i danas živa institucija.
Visoki Dečani, Gračanica, Pećka patrijaršija i Bogorodica Ljeviška predstavljaju vrhunske spomenike srednjovekovne srpske umetnosti i nalaze se na Uneskovoj listi svetske baštine.
Međutim, njihov značaj za Srbe nije samo arhitektonski.
Dok god u tim svetinjama postoje monasi, monahinje, sveštenici, bogosluženje i narod koji im dolazi, tu ne postoji samo kamen iz prošlosti. Postoji živa veza između današnje generacije i vekova koji su joj prethodili.
Političke vlasti, granice i međunarodni odnosi mogu se menjati.
Crkva ostaje.
To nije politička parola. To je istorijska činjenica koju su Srbi više puta iskusili.
Nova prilika za crkvu
Danas se nalazimo pred novom velikom promenom.
Veštačka inteligencija menja način na koji učimo, radimo, komuniciramo i donosimo odluke. Ona nosi ozbiljne rizike, ali i ogromne mogućnosti.
Verujem da crkva ne sme da ostane po strani.
Naprotiv, veštačka inteligencija može da joj pomogne da ponovo postane jedan od najobrazovanijih i najspremnijih delova srpskog društva.
Zamislimo da svaki sveštenik, monah, profesor bogoslovije ili veroučitelj ima pristup proverenim izvorima iz istorije, teologije, filozofije, psihologije, prava, medicine, pedagogije, jezika i savremene tehnologije.
Da može brzo da prouči pitanje koje mu je postavio neki mladi čovek.
Da može bolje da pripremi predavanje, razgovor, humanitarnu akciju ili rad sa porodicom koja se nalazi u nevolji.
Da sveštenik u malom selu ima pristup akademskom znanju koje je nekada bilo dostupno samo velikim bibliotekama i univerzitetima.
Veštačka inteligencija ne može da zameni duhovnost, iskustvo, čovečnost, savest i neposredni razgovor među ljudima. Ne treba da zameni ni obrazovanje, profesore ili lično rasuđivanje.
Ali može da bude izuzetno moćan alat.
SuperКlaru vidim upravo kao takvog savetnika — ne kao zamenu za sveštenika, već kao sredstvo koje mu omogućava da brže dođe do znanja, bolje razume savremeni svet i kvalitetnije služi svom narodu.
Za to je neophodno da sistem bude odgovoran, da jasno razlikuje proverene činjenice od tumačenja, da ne izmišlja odgovore i da poštuje srpski jezik, kulturu i istorijsko iskustvo.
Crkva ne treba da se plaši tehnologije.
Ona treba da je razume, usvoji i stavi u službu čoveka.
Ukoliko je nekada čuvala rukopise prepisujući ih perom, nema razloga da danas ne čuva i širi znanje pomoću najsavremenije tehnologije.
Sredstvo se promenilo.
Misija obrazovanja i služenja narodu nije.
Zahvalnost, a ne idealizacija
Ovo ne znači da je crkva kroz svoju istoriju bila bez grešaka.
Nijedna institucija koju vode ljudi nije bez grešaka. Bilo je u crkvi slabih ljudi, loših odluka, pogrešnih procena i postupaka koji zaslužuju kritiku.
Poštovanje ne znači zabranu kritike.
Naprotiv, instituciju koju smatramo važnom moramo kritikovati odgovornije i iskrenije, kako bi bila bolja.
Ali pojedinačne greške ne mogu da izbrišu hiljadu godina istrajnosti.
Ne mogu da izbrišu sve one sveštenike, monahe i monahinje koji su ostajali sa narodom kada su drugi odlazili, koji su podizali razrušeno, hranili gladne, skrivali progonjene, opismenjavali decu i čuvali sećanje na Srbiju onda kada Srbije na političkim kartama nije bilo.
Od mene niko ne mora da uči kako se veruje.
Ali verujem da svi moramo da naučimo kako se pamti.
Zato ne tražim od Srba da se svi isto mole.
Ne tražim ni da svi postanu veliki vernici.
Tražim samo da budemo pošteni prema sopstvenoj istoriji i da priznamo dug onima koji su vekovima čuvali naš jezik, pismo, pamćenje, svetinje i osećanje pripadnosti.
Vojnici su Srbiju branili.
Narod ju je obnavljao.
Ali kada bi država pala i kada bi izgledalo da je sve izgubljeno, crkva je čuvala njenu dušu i pripremala temelj na kojem će ponovo biti podignuta.
Zato, iako nisam veliki vernik, kažem sa dubokim uverenjem i zahvalnošću:
Da nije bilo Srpske pravoslavne crkve, danas verovatno ne bi bilo ni Srbije kakvu poznajemo.
A ako želimo da Srbija postoji i u vekovima koji dolaze, crkva ponovo mora da bude među najobrazovanijim, najodgovornijim i najspremnijim institucijama našeg naroda.
Veljko Delibašić, čovek koji bi po svojoj funkciji trebalo da predstavlja zakon i pravdu, pokazao je svoje pravo lice - lice bezdušnog ubice koji nema ni trunke empatije prema životu. Ovaj čovek, koji bi trebalo da štiti slabije, potrošio je neverovatnih 200.000 dolara ne da bi pomogao nekom u nevolji, ne da bi zaštitio prirodu, već da bi otišao u Afriku i na mučki način ubio jednog od poslednjih kraljeva divljine - lava.
Gosti Informerovog "Otvorenog studija" bili su Kapetan Vasiljković iz fondacije "Kapetan Dragan i bivši pripadnik Jedinice za specijalne operacije Milorad Munikravić. Oni su govorili o pobuni te jedinice 2001. godine, ali i generalno o njenom nastanku i načinu funkcionisanja.
Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, gostovao je na Informer televiziji i tom prilikom govorio o nastanku Jedinice za specijalne operacije Resora državne bezbednosti.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Veljko Delibašić, čovek koji bi po svojoj funkciji trebalo da predstavlja zakon i pravdu, pokazao je svoje pravo lice - lice bezdušnog ubice koji nema ni trunke empatije prema životu. Ovaj čovek, koji bi trebalo da štiti slabije, potrošio je neverovatnih 200.000 dolara ne da bi pomogao nekom u nevolji, ne da bi zaštitio prirodu, već da bi otišao u Afriku i na mučki način ubio jednog od poslednjih kraljeva divljine - lava.
Da takozvani "nezavisni" i "profesionalni" novinari u službi tajkunskih medija nemaju ni trunke stida, srama ni osnovnog kućnog vaspitanja, dokazao je novi skandalozan napad na našu proslavljenu šampionku i bivšu prvu teniserku sveta Jelenu Janković.
Danica Vučenić, tajkunska novinarka sa N1, ista ona koja bi priznala lažnu državu Kosovo i nepostojeći genocid u Srebrenici, morala je da prizna da Evropska unija ima sagovornika u predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću i Vladi Srbije.
Voditeljka emisije "Druga strana Exatlona" Tijana Jović pozirala je na Cirkus poligonu u nesvakidašnjem izdanju, privukavši pažnju upečatljivom šminkom i atraktivnim stajlingom.
Dva dobro poznata lica kriju se među takmičarima "Exatlona 2", a reč je o bivšim učesnicima rijalitija "Elita" koji će se ovog puta oprobati u potpuno drugačijem izazovu – na zahtevnim sportskim poligonima.
Reper Pavle Bošković, poznatiji kao Gazda Paja, novi je učesnik druge sezone Exatlona, a iza sebe ima bogatu karijeru punu zabave i šokantnih dešavanja.
Skijanje na vodi bio je preveliki izazov za bivšu takmičarku "Exatlona" Sanju Kalinović, koja je odustala i pre nego što je pokušala da savlada ovu disciplinu, dok je šampion rijalitija Marko Nikolić uspeo da pokaže umeće!
Slavni britanski glumac Tim Kari, zvezda "Sam u kući 2" i drugih popularnih filmova, preminuo je 25. avgusta 2026. u 80. godini nakon dugogodišnje borbe protiv posledica teškog moždanog udara.
Pomoćnik direktora Republičkog hidrometeorološkog zavoda Goran Mihajlović ističe da se do kraja sedmice očekuju visoke temperature i povećana opasnost od šumskih požara, ali od petka uveče stižu obilnije padavine i pad temperature.
Kako bi razrešio sve nedoumice u vezi sa isplatom 6.000 dinara svim punoletnim građanima, čija isplata kreće u septembru, ministar finansija Siniša Mali pojasnio je proceduru i način kako će se građani prijavljivati.
Blokaderi na sva usta "laju" kako velelepni vidikovac na Kablaru niko neće da poseti, ali slike i snimci posetilaca i domaćih i stranih govore potpuno drugačije!
Efikasnom i dobro koordinisanom akcijom na terenu, pripadnici policije u Beogradu, Policijske stanice Obrenovac, stavili su tačku na još jedan lanac ulične distribucije droge na teritoriji ove opštine. U velikoj akciji uhapšene su tri osobe, dok je veća količina marihuane i oprema za pakovanje trajno sklonjena sa ulica.
Profesor Saobraćajnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Milan Vujanić za portal Informer.rs istakao je da bahati vozač koji je izazvao jezivu nesreću u Kraljevu u kojoj je poginula devojčica (5), a povređene i beba i majka, može dobiti najveću kaznu 15 godina zatvora.
Mladić koji je u ponedeljak u Kraljevu kolima usmrtio devojčicu Veru (5) na trotoaru je Julijan A. (26) iz Kraljeva, a u javnost su isplivale nove, sumnjive informacije o njegovom životu.
Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP-a Republike Srpske podnela je Republičkom javnom tužilaštvu dopunu izveštaja protiv Dalibora Bartule iz Istočnog Sarajeva, zbog osnovane sumnje da je učestvovao u pokušaju ubistva Koste Pandurevića.
Dvojica mladića iz Turske, M. B. (25) i E. B. (27), koji su u ponedeljak oko 9 sati ujutru skočili s mosta u Pančevu u reku Tamiš i tragično stradali, bili su rođena braća, a ceo slučaj obavijen je velom misterije.
Direktor CIA Džon Retklif, američki ministar odbrane Pit Hegset i predsedavajući Združenog generalštaba Oružanih snaga SAD, general Den Kejn, održali su hitan sastanak u Vašingtonu nakon Retklifovog povratka iz Moskve.
Glumac i dvostruki dobitnik Oskara Šon Pen i ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski privukli su pažnju tokom ceremonije uručenja državnog odlikovanja "Nacionalna legenda Ukrajine".
Ukrajinske vlasti u Kijevu naredile su obaveznu evakuaciju dece i njihovih porodica iz devet sela u delu Zaporoške oblasti zbog pogoršanja bezbednosne situacije na tom području.
Odricanje od ruskih energenata pretvorilo se u „energetsko samoubistvo“ Evropske unije, ocenio je specijalni predstavnik predsednika Rusije za investiciono-ekonomsku saradnju sa inostranstvom Kiril Dmitrijev.
Holivudski glumac Žan-Klod Van Dam izjavio je danas u Nišu da je od Roberta de Nira naučio kako da gradi lik za filmske uloge, i da mu gluma omogućava da bude šta god poželi.
Smrt legendarne kantri zvezde Doli Parton, koja je juče preminula u 80. godini, vratila je u fokus jednu od najpoznatijih pesama koje je napisala tokom svoje blistave karijere, "I Will Always Love You".
Na Islandu postoji plaža koja izgleda kao da je ispala iz bajke, crni vulkanski pesak prekriven je blistavim komadima leda koji podsećaju na dijamante.
Za vreme posta ne morate da se odreknete omiljene pite. Ova posna gibanica sa sirom je jednostavna za pripremu, a hrskave kore i kremasti nadev osvajaju već pri prvom zalogaju.
Na početnoj stranici popularne platforme Aliekspres otkrivene su skrivene skripte koje u pozadini obrađuju zvuk u internet pregledaču. Njihova svrha je kreiranje jedinstvenog digitalnog otiska uređaja, koji bi mogao da omogući identifikaciju korisnika čak i bez korišćenja kolačića.
U novoj epizodi emisije "Demanti" koja će se emitovati sutra u 20h, poznati pevač otvoreno govori o gubitku rođenog brata i periodu kada je, kako priznaje, razmišljao o suicidu.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.