• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA
Informer
Video
author image
Ekipa zabave

Novinar

19.12.2025

12:58

Aleksu Šantića majka zaklela pred ikonom Svetog Nikole i zabranila mu ljubav

Muzej Hercegovine, Foto studio A. Zimolo

Kultura

Aleksu Šantića majka zaklela pred ikonom Svetog Nikole i zabranila mu ljubav

Podeli vest

Aleksa Šantić bio je jedan od najpoznatijih i najvoljenijih srpskih pesnika sa prostora bivše Jugoslavije.

Njegova poezija, inspirisana ljubavlju, prirodom i socijalnim nepravdama, odlikuje se jednostavnošću i neposrednošću.

Aleksa Šantić je odrastao u bogatoj kulturnoj atmosferi Mostara, oblikujući svoj pesnički izraz pod uticajem različitih kultura koje su se ovde susretale. Njegov doprinos balkanskoj i srpskoj književnosti je nemerljiv, a njegova dela i danas inspirišu čitaoce da razmišljaju o ljubavi, lepoti i društvenim temama koje i dalje ostaju aktuelne.

Rođen 1868. godine u Mostaru, Šantić je veći deo života proveo u svom rodnom gradu. Otac mu je umro rano, pa je značajan deo detinjstva proveo kod strica. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i jednu sestru Persu, dok mu je druga sestra Zorica umrla još kao beba. Kao dete iz trgovačke porodice, završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani. Po povratku u Mostar, posvetio se književnom i društvenom radu.

Šantić je stvarao u razmaku između dva veka, povezujući idejne i pesničke težnje 19. i 20. veka. Najveći uticaj na njegov pesnički razvoj imali su srpski pesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih pesnika posebno Hajnrih Hajne. Svoju najveću pesničku zrelost dostigao je između 1905. i 1910. godine, kada su nastale njegove najlepše pesme. Njegova poezija odiše snažnim emocijama, ljubavnom tugom, bolom i prkosom prema socijalno i nacionalno obespravljenom narodu kojem je i sam pripadao.

 

 

Iako je domovina bila njegova večita inspiracija, ljubav mu nije bila strana. Šantić je više puta voleo, među njima Zorku, Emine i Anku. Njegova ljubavna poezija razvijala se pod jakim uticajem sevdalinki, a ambijent njegovih pesama često su bašte, behar i šadrvani.

Voleo onu koja mu nije bila suđena

Kao što često biva u životu umetnika, Šantić je voleo baš onu koja mu nije bila suđena, Anku Tomlinović. Po rečima Jovana Dučića, i Anka je neizmerno volela mostarskog pesnika.

Anka je bila ćerka vlasnika foto-ateljea Stjepana Tomlinovića, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen korak, sedeo u dućanu čekajući da je vidi. Viđali su se svakodnevno, razgovarali i šetali. Kasnije mu je kroz smeh priznala da je namerno izlazila u isto vreme, nadajući se da će on shvatiti satnicu i iskoristiti priliku da je vidi. Kada je saznala da objavljuje pesme, tražila je od Alekse primerke "Goluba" i "Nevena", koje je redovno čitala i komentarisala. Pesnik se prisećao prvog puta kada joj je izjavio ljubav i napisao pesmu "Ako hoćeš", baš njoj. Pesma od pet strofa brzo je stigla u Ankine ruke.

Na njegovo iznenađenje, vratila mu je pesmu bez ikakvog komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljajući pesnika začuđenim. A onda se okrenula, nasmejala i ozbiljno rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš - hoću" i otrčala niz ulicu.

 

 

Međutim, njihova ljubav nije imala budućnost. Mala mostarska sredina nije mogla da prihvati vezu imućnog Srbina i Hrvatice, čiji je otac želeo veliki miraz i kuću za finansijsku sigurnost. Njihova ljubav bila je ispunjena svađama i raspravama sa Šantićevom majkom. Jednog dana, majka ga je dovela pred ikonu Svetog Nikole i zaklela: "Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".

Shvativši da nema izbora, Šantić je otišao kod Anke da traži oproštaj, jer venčanje nije bilo moguće. Prekinuo je vezu sa Ankom, kojoj je posvetio većinu svojih ljubavnih pesama. Anka se udala godinu dana kasnije za starijeg čoveka iz Zagreba i zauvek napustila Mostar.

Svatovi su prošli pored Šantićeve kuće na Brankovcu, dok je on posmatrao svečanost kroz prozor, plačući.

Tokom života objavio je veliki broj pesama, među kojima su najpoznatije: "Emina" (1903), "Ne vjeruj" (1905), "Ostajte ovdje" (1896), "Pretprazničko veče" (1910), "Što te nema?" (1897), "Veče na školju" (1904), "O klasje moje" (1910), "Moja otadžbina" (1908).

Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924. godine. Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih veroispovesti skrhani, jer je otišao komšija koji je sve voleo podjednako.

BONUS VIDEO

 


Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber.

Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.

Naše aplikacije možete skinuti na:


Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

sledeća vest

Politika

Društvo

JOŠ Društvo VESTI

Hronika

Planeta

Magazin

Džet set