SRBIN SE VRATIO POSLE 23 GODINE IZ ČIKAGA! Evo šta sada gastarbajter misli o životu u Srbiji!
Podeli vest
Mnogi ljudi iz Srbije tokom devedesetih godina otišli su trbuhom za kruhom u inostranstvo. Među njima je Dragan Perić (47) iz okoline Lazarevca koji je 1999. godine otišao u Čikago kod rođaka i tamo ostao sve do prošle godine kada se sa suprugom vratio u Srbiju
Ovaj srpski gastarbajter za MONDO je otkrio svoju životnu priču, kako žive Srbi u ovoj prekookeanskoj zemlji, koliko novca zarađuju, da li se međusobno druže, šta misle o onima koji su ostali u Srbiji i zbog čega se na kraju ipak vratio u rodnu zemlju.
Rudarski hleb "od sedam kora", kako to narod voli da kaže, smatra se najtežim, najopasnijim poslom koji neko može da izabere za poziv. U to je priliku imao da se uveri i jedan Čačanin koji je nakon boravka u rudnkiku napisao ispovest koja se čita sa knedlom u grlu
06.04.2022
07:58
Foto: AP Photo/Kiichiro Sato
Čikago
KAKAV JE ŽIVOT U ČIKAGU?
Prema rečima Dragana Perića Pitera, život u Čikagu u početku je izgledao kao "život na drugoj planeti". Otišao je kod rođaka i planirao da u Americi ostane svega nekoliko godina, dok ne zaradi dovoljno novca i vrati se u Srbiju.
- Čim sam došao zaposlio sam se u fabrici u kojoj sam radio fizičke poslove, dok su mi kolege uglavnom bili doseljenici iz raznih zemalja. Pošto je plata bila mala i troškovi veliki, ‘ušemio’ sam se, kradenu robu iz fabrike dostavljao našim ljudima koji su je prodavali i zarađivao malo više. Ne ponosim se tim periodom, snalazio sam se kako sam znao i umeo. Nakon toga sam se zaposlio u automehaničarskoj radnji u predgrađu, pošto sam u tom poslu imao iskustva. Tada je krenuo pravi život u Americi - kaže Dragan Perić, koji je kasnije dobio nadimak Piter.
Kako objašnjava, ljudi koji su ga zaposlili bili su Srbi poreklom iz Mladenovca. Kada je stekao stabilnost u poslu, oženio se dugogodišnjom devojkom koja je došla iz Srbije.
- Nakon nekoliko godina kupili smo pravu porodičnu kuću od 100 kvadrata sa dvorištem, koju smo skoro otplatili. To je deo Čikaga gde se živi veliki deo Srba, poput našeg kvarta. U tom delu grada postoji nekoliko prodavnica u kojima rade naši ljudi, prodaju našu hranu i popularne proizviode, od slatkiša i keksa, do kajmaka i suhomesnatog. U gotovo svim kućama gledaju se srpski televizijski kanali, peče se gibanica, pravi se roštilj u dvorištu, pije se rakija. Zbog toga nam jeste bilo lakše da živimo tamo, ali s druge strane, nikada se nismo u potpunosti prilagodili životu u Americi- priča ovaj gastarbajter.
Foto: Pixabay
Draganova supruga je radila kao zubni tehničar
Supruga je radila kao zubni tehničar, dok je “Piter” nakon 10 godina otvorio sopstvenu automehaničarsku radnju.
- Tamo se zarađuje bolje, može da se uštedi novac i pošalje porodici u Srbiji. Ipak, duplo više se radi i troškovi su ogromni. Tamo svi uglavnom rade po dva posla, ne troše novac na kafiće i izlaske, pošto tamo toga praktično nema. Jednom nedeljno se ode u restoran i to je to. Imali smo uvek dovoljno novca za putovanje, letovanja na dalekim destinacijama, automobil i lep život. Ipak, najveći deo novca potrošio se na naše dve ćerke, koje su se tamo školovale. Takođe, ulagali smo u kuću u Srbiji, u koju smo uvek planirali da se vratimo - kaže on.
Zbog posla se porodica viđa uglavnom uveče, naročito zbog toga što se Čikago ne smatra bezbednim gradom u noćnim satima, kaže Perić.
- Čikago je prelep grad, ali supruga i ja se nismo nikada u potpunosti navikli na njega zato što je američka kultura potpuno drugačija od naše. Amerikanci su generalno nezainteresovani za upoznavanje i druženje, ali sa druge strane, u ovoj zemlji ima mnogo rasizma i pravi se razlika između crnaca, latinoamerikanaca, azijata. Kako se ne bismo osećali odbačeno i usamljeno, uglavnom smo se družili sa Srbima. Ipak, mentalitet naših ljudi tamo je takođe drugačiji nego u Srbiji. Mladi rano počinju da rade, putuju po svetu više nego što je moguće u Srbiji. Slušaju našu muziku i posećuju srpska mesta, ali uglavnom razgovaraju na engleskom. Sa ćerkama u kući pričam pola na engleskom, pola na srpskom. To mi teško pada ali svestan sam da su one tamo odrasle i da su morale da se prilagode - kaže ovaj Srbin.
Foto: rtv.rs
Ljudi u Čikagu mnogo više obraćaju pažnju na materijalno nego u Srbiji
Ono što mu se nije dopalo među Srbima u Čikagu jeste što se materijalna strana mnogo više gleda pri druženju nego u Srbiji i što došljaci često pokušavaju da iskoriste srpske žene, ulaze u vezu i brak, samo kako bi dobili američke papire, tvrdi on.
- S druge strane, ima i dorbih strana života tamo i čini mi se da su ljudi u porodici mnogo više vezani nego u Srbiji, gde niste toliko upućeni samo jedni na druge. Nedostajali su nam prijatelji, roditelji, iako smo tamo imali novo okruženje. Kada nam neko od njih dođe u posetu, što nije bilo često, to je bio kao praznik. U Srbiju smo dolazili jednom ili dva puta godišnje i nekada mi se čini da mi je ceo život protekao u pitanju kada ćemo u Srbiju i kada ćemo nazad u Ameriku. Uvek smo hteli da se vratimo i ostanemo u Srbiji, ali to se odlagalo. Dok smo sakupili novac kuću, dok su ćerke završile školu, prošlo je više od 20 godina - kaže on.
Kako kaže, smetale su mu predrasude i komentari kada dođe u rodni kraj, ali se vremenom navikao na to i shvatio sve kao deo našeg mentaliteta.
Foto: Informer
Srbija
- Kada smo u Srbiji mnogi su nas gledali kao na strance koji imaju novac, kojima sve pada sa neba i koji žive kao carevi. Ako kažeš da nije sve tako idealno, jedni ti ne veruju, drugi te pitaju što se ne vratiš, treći te sažaljevaju. Ako kažem nešto loše što sam primetio u Srbiji to se smatra uvredom, kažu da nemam prava da komentarišem jer ne živim ovde. Ako budem pozitivan, kažem nešto lepo o Srbiji i želim sa svima da se vidim i družim, onda ljudi komenatrišu da sam željan toga, da nemam sa kime da provodim vreme u Americi, da sam bankrotirao. Ipak, sve sam ja to prihvatio kao deo našeg mentaliteta, sa svim vrlinama i manama - kaže ovaj Srbin iz dijaspore.
Nakon više od 20 godina supruga i on su odlučili da se konačno vrate i za sada smatra da je doneo pravu odluku.
- Pola života sam tamo, pola u Srbiji. Sada sam konačno ovde i planiramo da ostanemo do kraja života. Jednoj ćerki smo ostavili kuću, druga se trenutno školuje u Beču i nadam se da ćemo se svi jedniog dana okupiti u Srbiji. Koliko god da život ovde ima svoje mane, smatram da sam sada svoj na svome - kaže on, a piše Mondo.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
uglavnom je opisao sve tacno, slazem se sa njim skoro u potpunosti. Nije lako, radi se puno, ali se i ima , moze da se uziva u plodovima rada, pogotovu mladi ljudi. Otvoreno im je da od svoje zarade kupe sebi mnogo toga sto , na zalost , u Srbiji mozda nikada nece moci. I ja sam ovde od 2010, znaci 12 godina, sasvim solidno smo ziveli u beogradu, ali tada nisam imao da ponudim deci obrazovanje sa kojim mogu da rade i uzivaju u plodovima tog rada.
Mozda se supruga i ja vratimo tamo, bar pred penziju, mada bih zeleo da ostanem sa svojom decom ovde, iako nezimerno volim Srbiju, i kao i vecina ceznem da dodjem i zivim.
Rudarski hleb "od sedam kora", kako to narod voli da kaže, smatra se najtežim, najopasnijim poslom koji neko može da izabere za poziv. U to je priliku imao da se uveri i jedan Čačanin koji je nakon boravka u rudnkiku napisao ispovest koja se čita sa knedlom u grlu
Govor američkog predsednika Donalda Trampa o stanju nacije pred Kongresom SAD trajao je 107 minuta - zapretio je Iranu, a svi su zapazili njegovu poruku o Ukrajini.
O projektu "Beograd na vodi" se još u Jugoslaviji pričalo - Josip Broz Tito je razmatrao tu ideju, iako taj projekat tada nije imao ime naselja koje danas znamo.
Komemoracija nekadašnjem ministru inostranih poslova u Vladi SR Jugoslavije i nekadašnjem ambasadoru Jugoslavije u Turskoj Vladislavu Jovanoviću održana je u Domu Narodne skupštine Republike Srbije.
Nenad Kulačin i Marko Vidojković, voditelji podkasta "Dobar loš zao" na tajkunskoj televiziji, komentarisali su lokalne izbore koje je za 29. mart najavila predsednica Skupštine Ana Brnabić.
Aleksandar Jerković, iz Odbora za kontrolu i opservaciju i Miroslav Čučković, član predsedništva SNS gostujući u Info jutru komentarisali su predstojeće lokalne izbore, ali i pripremu atentata na predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Prethodne sedmice u Informerovoj popularnoj emisiji "Na merama" otkrili smo vam da li je rektor Vladan Đokić i dalje poželjan za studente blokadere, kako van reflektora izgleda voditeljka Maja Nikolić, da li je političarka u pokušaju Biljana Đorđević uspela da sebe predstavi kao "ženu iz naroda", kuda šetaju najpoznatiji najbolji drugari naše javne scene - Čedomir Jovanović i Aleksandar Kos…
Nakon što je jedan učenik (14) OŠ ''Rade Končar'' u Zemunu na svom Instagram profilu objavio sadržaj pod nazivom ''Pesma o smrti'', uz navođenje konkretnog datuma, 3. marta 2026. godine, roditelji učenika ove škole su veoma zabrinuti.
Iran je blizu sklapanja dogovora s Kinom o kupovini nadzvučnih protivbrodskih raketa CM-302 dometa oko 290 km, javlja Rojters pozivajući se na povreljive izvore.
Nemački sindikat Verdi pozvao je zaposlene u javnom prevozu na nacionalni štrajk upozorenja 27. i 28. februara, što bi moglo da pogodi milione putnika i izazove negativne ekonomske posledice.
Mađarska je blokirala predloženi hitni zajam EU od 90 milijardi evra za Ukrajinu, kao i najnoviji paket sankcija Rusiji, navodeći kao razlog odluku Kijeva da namerno prekine isporuke nafte.
Digitalno restaurisana verzija kultnog jugoslovenskog filma "I Bog stvori kafansku pevačicu" biće premijerno prikazana 25. februara u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, od 18:00 i 20:30 časova, uz slobodan ulaz za sve posetioce.
Na današnji dan 2020. godine preminuo je glumac Miroljub Trošić, nezaboravni Đoda iz jedne od najgledanijih domaćih serija "Selo gori, a baba se češlja".
Kultni srpski film "Maratonci trče počasni krug" iz 1982. godine, režisera Slobodana Šijana po scenariju Dušana Kovačevića, krije brojne zanimljivosti i tajne sa snimanja i inspiracije koje malo ko zna.
U specijalu posvećenom seriji "Katarina Velika" na TV Informer, književnik Ranko Gojković govorio je o snazi i dometima vladavine ruske carice, ocenivši je kao neponovljivu u istoriji.
Sin pevačice Snežane Đurišić, Marko Gvozdenović pre nekoliko dana pretučen je na Vračaru, a tom prilikom je zadobio teške povrede, zbog koji se i dalje nalazi u bolnici.
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar