TITOISTI SU POBILI VIŠE SRBA NEGO NATO, A MI U BIOSKOPIMA PLAČEMO ZATO ŠTO "NEMA VIŠE JUGE"! Zato smo oteta zemlja...
Podeli vest
Dok ne budemo smeli da kažemo da je titoistički režim pobio više Srba nego NATO, i dok nam publika u bioskopima bude plakala zato što „nema više Juge", bićemo oteta zemlja
Moja baka je volela Jugoslaviju. Iako je jedva spasila glavu od ustaške kame, proterana sa svog ognjišta, razdvojena od porodice, izgubivši ne samo oca već i njegov grob negde u tom metežu, volela je da sluša Terezu Kesoviju, čitala je Zagorku i velika želja joj je bila da vidi Kamenita vrata u Zagrebu i Baščaršiju (mada je zbog traume Bosna nije mnogo privlačila i nije nikada posetila selo iz kog je proterana). Smatrala je sve to delom svoje kulture, ali je o srpskoj srazmerno malo znala, piše Ekskluzivno za Novi Standard Tajana Poterjahin, pisac i diplomirani etnolog i antropolog.
Da nije važno koje smo vere, nacionalnosti i odakle dolazimo potvrdila je fotografija uslikana u jednom ulazu zgrade u Minhenu, a koja je osvanula na svim društvenim mrežama
20.09.2021
14:00
Njenu analizu zašto i dalje volimo Tita iako nas je "zavio u crno" prenosimo u celini.
Činilo joj se da su Hrvati „manje seljaci" od Srba, a Bošnjaci, opet, za razliku od nas, poštuju i „drže svoje". Nije bila kriva za to neznanje, kompleks kulturne inferiornosti razvijan je kod Srba temeljno i planski i još uvek je duboko ukorenjen u našoj samopercepciji. Naravno, mnogi drugi faktori, pre svega ekonomski, činili su pripadnike nižih društvenih slojeva, kojima je i moja baka pripadala, prijemčivim za najrazličitije manipulacije.
Kao devojčica oterana u izbeglištvo, ne završivši ni četiri razreda škole, bila je jedva pismena, ali ne samo to - bila je gladna, željna svega, poštena - nije mogla da zamisli, uprkos svojoj prirodnoj visprenosti, da bi neko mogao sa televizije, a na kredit su kupili prvi televizor u selu, „toliki narod da laže". Okružena sirotinjom i teškom mukom radničko-seljačkog života, gledala je Titove balove podjednako očarano kao holivudske filmove i svaku mrvicu koja bi iz tog sveta pala u njenu svakodnevicu (makar u vidu kredita koji su morali da uzmu kako bi kupili komplet Remarkovih knjiga) doživljavala je kao blagoslov učešća u životu velikih, bogatih i - srećnih.
Činjenica da su klasna jednakost i revolucija bile laži koje su omogućile nasilni dolazak na vlast i bogaćenje novoformirane vladajuće elite progutana je zajedno sa tim mrvicama. U tom sirotinjskom Diznilendu nije bilo mesta za pitanja i neprijatna saznanja jer su minule traume još bile odviše sveže. U Kraljevu je kontroverza oko otetog nemačkog tenka živa i dan-danas, ali baka nije dozvoljavala da se dogma iz Bulajićevih filmova dovede u pitanje. Tito je, na kraju krajeva, ugostio njenu miljenicu Elizabet Tejlor. Ako ga poštuje takva ličnost, onda je on sigurno ispravan i poštovan, pravi „svetski čovek". Baka je znala da su trudnu komšinicu udbaši tukli u stomak kako bi odala muža koji je za vreme rata navodno bio četnički jatak, ali nije umela da se odredi prema tome.
Emotivna manipulacija
Pretpostavljam da ste do sada razumeli kako ne pišem ovaj uvod u želji da ogovaram svoju pokojnu baku, te ste paralelno sa čitanjem ove male studije slučaja dešifrovali model ovladavanja pojedincem koji jugokomunistička elita koristi i danas. Danas zapravo i više nego ranije, jer su neke represivnije instrumente moći ipak izgubili u međuvremenu.
Emotivna manipulacija evociranjem uspomena na „bezbrižnu mladost" istovremeno kreira mit o zlatnom dobu za mlađe generacije koje ne pamte život u SFRJ, ali će im zato roditelji, bake i deke, kao što je i meni moja, zagledani u vreme kada su bili mladi, potvrditi da se tada „dobro živelo". Romantizovanje prošlosti je gotovo instinktivni proces određen činjenicom naše sopstvene prolaznosti, ali ne možemo a da se ne zapitamo kako je to romantizovanje života u Jugoslaviji prelepa reminiscencija na „neka srećnija vremena", dok se svaki pokušaj dostojanstvenog prikazivanja bilo koje epizode iz srpske nacionalne istorije provlači kroz stotinu filtera ne bi li se uočio i isključio taj romantičarski ton, te da bi konačni proizvod - film, pesma, knjiga, predstava - bio što „objektivniji"?
Strah od buđenja nacionalne svesti Srba iznova se opravdava fantazijom u kojoj je svaki rodoljubivi Srbin agresor - što je šovinizam po sebi - i pritom se dosledno zataškava istorijska istina da ratove devedesetih nije izazvao srpski hegemonizam - desili su se kada su se fragmentarni nacionalizmi zemalja SFRJ sukobili sa jugoslovenskim (tek nakon formalnog odlaska socijalističke vrhuške s vlasti u Beogradu Crna Gora uspeva da se odvoji mirno, bez krvi). U tom smislu, buđenje jugoslovenskog sentimenta predstavlja suštinsku opasnost pre svega po Srbe, jer su u svakoj Jugoslaviji ubijani najmasovnije.
Foto: Tanjug
Tako dolazimo do bizarne okolnosti da nas izgleda samo budni nacionalizmi bivših članica SFRJ čuvaju od mogućnosti da se još jednom podmetnemo pod srbosjek.
Da je Beograd centar jugofilske pseudoelite poznato je i potvrđeno više puta - predstavnici te ideologije u popularnoj kulturi, politici, novinarstvu i javnosti uopšte sami se time ponose. Tako u Beogradu još uvek postoje „Jugoslovensko dramsko pozorište" i „Jugoslovenska kinoteka" valjda zato što bi, kao u uobrazilji moje polupismene bake, „srpsko" zvučalo nedovoljno svetski a odviše - seljački, ugrozilo bi tobož kosmopolitski a zapravo srbofobni duh kojim se simbolički drže pod okupacijom i navedene ustanove i Beograd.
Tu se dotičemo teme nacionalnih kompleksa, o kojoj sam pisala u prethodnom tekstu. Ali stvar nije prosta - neće nam nacionalno buđenje pojedinca, samo po sebi, doneti slobodu. Postoje objektivne političke okolnosti, još uvek neprijateljske prema Srbima. Nekoliko puta, baveći se ovom tematikom, bila sam dobronamerno od strane prijatelja upozorena da se ostavim toga, jer kao književnik mogu mnogima da se zamerim, „oni sve drže", pa to može da nanese štetu mojoj „književnoj karijeri". Kao u vreme OZNE i UDBE, mi još uvek šapatom izgovaramo svoje strahove, iskustva, objektivne istorijske činjenice i mišljenja da ne bismo dospeli na crnu listu zamerivši se ostacima jugoslovenske pseudoelite koja još uvek poseduje vlast kao naša specifična duboka država.
Titoistička TV bajka
Pre nekoliko dana, na svečanosti povodom obeležavanja sedamdeset sedme godišnjice operacije „Halijard", američki ambasador tendenciozno je (i to nije prvi put) izbegao da kaže kako su američke pilote spasili četnici - upotrebio je umesto toga čudnu sintagmu „hrabri Šumadinci" što nije samo nenamerno duhovito već je i duboko uvredljivo. Prema kome? Ne samo prema onima koji su tu nemoguću misiju izveli, prema njihovim potomcima, već pre svega prema istorijskoj istini na koju se srbofobni plagijatori istorije neprekidno pozivaju.
Tako nam se u dokumentarno-igranoj seriji RTS-a „Jovanka Broz i tajne službe" njen odnos sa Brozom prikazuje kao bajka o Pepeljugi - komesarki iako zapravo poseduje sve elemente horora o manipulaciji nezaštićenom ženskom osobom od strane starijeg muškarca na poziciji moći, zbog čega se danas u feminističko-liberalnom poretku ide u zatvor, a u istim takvim medijima pretpostavljeni predator mesecima razapinje. Kako je moguće da niko iz NVO posvećenih osnaživanju žena, a koje danonoćno izigravaju savest našeg društva, nije reagovao na mišljenja izneta u toj seriji, na primer - kako svakoj mladoj devojci imponuje da dobije pažnju tako moćnog muškarca, kako su svakako mnoge mlade devojke želele da budu na Jovankinom mestu?
Priznaćete, prethodnih meseci takav narativ nije smeo da se čuje u našoj javnosti, iako je donekle zdraviji i tačniji od onog kojim nam feminističke komesarke ispiraju mozak. Seksualni odnosi sa maloletnicima u tumačenju levo-liberalne ideologije u slučaju Josipa Broza postaju dokaz njegovog „šmekerizma", a ne seksualni prestup. U skladu sa opisanom hipokrizijom, serija je propraćena aplauzima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, koje, inače, svakodnevno vojuju protiv „mizoginog patrijarhata".
Foto: Public
„Može da priča ko šta hoće, ali Tito i Jovanka su bili veličanstveni!" - izrečeno je pre nekoliko dana u etar. SFRJ je tako jedina zemlja u kojoj su teror, ubistva, pljačke, pasja groblja, Goli otok, progon neistomišljenika, zaduživanje, diktatura i mali diktator kao lik u čitankama bili - veličanstveni. Verovatno jesu onima koji su taj režim zadužili i održavali kao i onima koji to danas čine. Ali oni polako gube bitku sa vremenom. I uz punu eksploataciju „žala za mlados'", točak istorije se okreće, vreme ide unapred a ne unazad. Jugokomunisti su svesni da nemaju još mnogo manevarskog prostora, a nisu spremni da izgube svoje privilegije.
Pokušavaju da se odupru promenama što im olakšava činjenica da nikada, zapravo, nisu poraženi niti pozvani na odgovornost, da su se vrlo lako povezali sa stranim fondovima kapitalističkih zemalja pa su svi troškovi propagandnog rata koji vode pokriveni, ali globalno (i globalistički) uvezan mrežom interesa i interneta svet današnjih omladinaca izložen je pre svega anglosaksonskoj popularnoj kulturi i propagandi kojom je obojena - bliža im je Amerika i ideja o čoveku-nomadu bez identiteta nego konkretna Jugoslavija koja postaje, protekom vremena, samo jedna od lekcija u udžbeniku istorije.
Rat protiv istorijske istine
Zato veterani manipulacije odlučuju da napuste samodovoljne urbano-avangardne, pseudokosmopolitske i suštinski malograđanske narative o samima sebi kao (kulturnoj) eliti i silaze u narod kako bi mu mesijanski doneli još jednu srceparajuću priču iz žanra „ko nas zavadi", predstavljajući se odjednom kao pripadnici naroda, a ne odnarođena elita.
Preuzimajući iz kulturnog konteksta na koji su do juče bili izrazito gadljivi, potpuno paradoksalno ali nužno, jer ciljaju najširu moguću populaciju, Tomu Zdravkovića, iz nepatvorene atmosfere privatnog derta smeštaju ga u jugonostalgični kontekst. Zato pre možemo da govorimo o eksploataciji nego o ekranizaciji što gledaocu prestaje da bude suštinski važno kada se u sve upletu emocije.
Naravno, „Toma" nije film o Jugoslaviji. Manipulacija ne funkcioniše kao reklamna poruka. Ali analiza reakcija na film, ukoliko je uzorak reprezentativan, može gotovo nepogrešivo da dešifruje podtekst zato što ljudi najčešće neposredno dele one utiske koji traju mnogo duže i urezuju se dublje nego imena likova, radnja i replike.
To je atmosfera, ali uslovno i poruka dela, ona emocija koju proizvodi subliminalno ili ne nužno tako suptilno navođenje „između redova". Stoga se jedna lična istorija, sa opštim mestima oslikanim kroz sentimentalna podsećanja na „neka lepša vremena", ali bez kritičkog osvrta na to kome su i zašto bila lepša, kada su ljudi bili „iskreniji", a odnosi među njima „pravi", na kraju simbolički ukršta sa bratstvom i jedinstvom tri naroda koji su personifikovani kroz likove tri jugoslovenska pevača različitih nacionalnosti. Tu je veza između različitih nivoa realnosti, društveno-istorijske uslovljenosti i iskustva pojedinca potpuno banalizovana što neodoljivo podseća na jedan od argumenata u korist komunističke vlasti koji glasi - Tito je posle rata izgradio zemlju. Sledstveno se može zaključiti da su sve zemlje u kojima Tito nije vladao valjda do dan-danas ostale u ruševinama.
Samo ideološki namerno napravljena konfuzija između objektivnog i subjektivnog, privatnog i opšteg, ličnih iskustava i istorijskog pamćenja (ili zaborava) čitavog naroda, čini društveno prihvatljivim romantičarski zašećerena sećanja na zemlju u kojoj je, i zbog koje je, stradalo tokom dvadesetog veka više od dva miliona Srba. Padanje u dert zbog nestanka države čije je istorijsko trajanje omeđeno Jasenovcem i Olujom odraz je suštinskog odnosa koji jugokomunistički ideolozi i konspirolozi imaju prema Srbiji, Srbima i srpskim žrtvama - to je ekranizacija nepoštovanja i bahate ignoracije.
Foto: Reuters
Kako je moguće da uprkos relevantnim istorijskim i arhivskim uvidima o prirodi Brozovog režima i šteti koju je naneo Srbiji mi i dalje tolerišemo da nam sa TV ekrana govore kako je Broz bio veličanstven? Možete li zamisliti da neko javno, nesarkastično, Jevrejima poruči da je Hitler bio veličanstven? Ili je poređenje ipak preterano?
Povlađivanje jugofilskom narativu proističe iz lične sentimentalnosti koliko i iz neznanja.
Ali na kraju, svako ima pravo na sopstvene uspomene sve dok njihovo javno evociranje ne produbljuje tuđe traume i strahove. Deca devedesetih bombardovanje 1999. godine često opisuju sasvim suprotno očekivanjima - kao nekoliko meseci izuzetnog iskustva upućenosti na sebe i druge, bez škole i obaveza, gotovo kao bezbrižnu pauzu od stvarnosti. Ali to smo mi, deca koja su bombardovanje preživela. Mnoga nisu. Možete li zamisliti film o tome kako je taj period bio poseban, ljudi topliji jedni prema drugima, a opšta opasnost faktor ujedinjenja? Ja mogu.
Možete li zamisliti film koji priziva novo bombardovanje zato što smo tada skupa sedeli u skloništima i slatko jeli embargo kolače čiji je ukus i dan-danas neponovljiv? Ja ne mogu. I ne želim. To je ona tačka gde se razilaze naše privatne uspomene i realno sagledavanje istorijske stvarnosti, realnog stradanja realnih ljudi.
Titoistički režim pobio je neuporedivo više Srba nego NATO bombe 1999. godine. Dok to ne budemo smeli da kažemo glasno, i dok nam publika u bioskopima bude plakala zato što „nema više Juge" bićemo oteta - okupirana zemlja.
Oni građanski rat još uvek vode, protiv istorijske istine i protiv budućih generacija Srba, dok mi ćutimo da im se ne bismo zamerili.
„Strah životu kalja obraz često", a mi još uvek, dosledno i oportunistički, pristajemo da živimo u strahu. I dokle tako?
Ko je Tajana Poterjahin!
Tajana Poterjahin rođena je 1987. godine u Beogradu. Diplomirala je etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je romana „Mučitelj" (Novi književni krug, 2012), „Varoška legenda: Prvi sneg" (Čigoja štampa, 2017; Dereta, 2021) i „Varoška legenda: Đavolji tefter" (Dereta, 2021).
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
komentari
Zoran
pre 4 godine
Браво Тајана.
Тај зликовац не само да је побио више Срба него НАТО, већ и кад се томе додају побијени Срби за време другог светског рат од стране немаца, мађара, бугара и шиптара та бројка је и даље много већа, једино није успео да то уради више од хрвата.
Da nije važno koje smo vere, nacionalnosti i odakle dolazimo potvrdila je fotografija uslikana u jednom ulazu zgrade u Minhenu, a koja je osvanula na svim društvenim mrežama
Izrael i Sjedinjene Američke Države izveli su napad na Iran u subotu, tempirajući operaciju tako da se poklopi sa sastankom ajatolaha Alija Hamneija i njegovih najbližih saradnika, potvrdila su dva američka izvora upoznata sa tokom akcije.
Dok bombe ponovo padaju na Bliskom istoku, dok globalne sile odmeravaju snagu preko tuđih teritorija i dok celi svet sa zebnjom prati razvoj događaja, jedna istina postaje bolno očigledna – epoha prividne stabilnosti je završena.
Danas se nešto više od stotinak blokadera zaputilo iz Vranja u Bujanovac, gde se na Trgu Karađorđa Petrovića održao protesni skup pod nazivom "Ponovo na jugu".
U Specijalnoj emisiji Exatlona Radojica Lazić otkrio je kako je izgledao njegov prvi susret sa Jovanom Radulovićem Jodžirom, sa kojim danas ima izuzetno snažno prijateljstvo.
Najnovija epizoda Informerove emisije "Na merama" otkriće vam u čemu uživa glumac Mima Karadžić, šta "merka" muzičar Dženan Lončarević, kako izgleda "modni pohod" glumice Vesne Trivalić, na koji način se biznismen Toplica Spasojević odmara od posla, za čime traga fotograf i režiser Dejan Milićević, kuda žuri perjanica Đilasove stranke Branko Miljuš, zašto je poličar u pokušaju Srđan Milivojević teški licemer...
Od 3. marta u 22 časa na Informer TV stiže nova emisija "Dobro veče, Srbadijo", autorski projekat koji podseća na to ko smo, odakle smo i šta ne smemo da zaboravimo.
Prošle sedmice u Informerovoj popularnoj emisiji "Na merama" otkrili smo vam sa kim sedi okoreli blokader Jovo Bakić, šta kupuje voditeljka Marija Veljković, kakve su reakcije prolaznika na fudbalera Marka Arnautovića, kako glumica blokaderka Svetlana Bojković glumata u privatnom životu, na koji način se opušta advokat Toma Fila...
Profesor doktor Vladan Petrov, predsednik Ustavnog suda gostujući u Prvim info komentarisao je situaciju u državi i način na koji mediji plasiraju informacije.
Osnovno državno tužilaštvo u Nikšiću predložilo je da se Acu Đukanoviću, crnogorskom biznismenu i bratu bivšeg predsednika Crne Gore Mila Đukanovića odredi pritvor zbog opasnosti od bekstva.
U beogradskom naselju Borča u četvrtak uveče se dogodio incident kada su dvojica maskiranih napadača presrela i napala maloletnog V. Z. (14) dok se vraćao sa utakmice.
Županijsko državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Borne Tudora (58), kojeg tereti da je iz koristoljublja brutalno ubio svog oca Uroša Tičinovića (90), a zatim delove njegovog tela bacao po plažama u Splitu, kako bi godinama nastavio da prima njegovu penziju.
U naselju Jarčujak u Kraljevu, vlada muk od kada se dogodila porodična tragedija u kojoj je Toni R. (56) najpre usmrtio suprugu Jelenu R. (50) samostrelom, a potom i sebi presudio automatskom puškom.
Biznismen Aco Đukanović, brat Mila Đukanovića uhapšen je nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, a kako Informer nezvanično saznaje, iza svega stoje crnogorske bezbedonosne službe.
Izraelska vojska, Izraelske odbrambene snage (IDF), objavila je detalje velike vazdušne operacije izvedene u centru Teherana, u kojoj je, prema njihovim navodima, ubijen vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei.
Iran je zatvorio pristup američkim brodovima u Persijskom zalivu i obustavio trgovinu kroz Ormuski moreuz do daljeg, izjavio je član Saveta za utvrđivanje političke svrsishodnosti odluka Mohsen Rezaei u programu iranske državne televizije.
Korpus čuvara islamske revolucije (KSIR) saopštio je da je započeo „najžešću ofanzivnu operaciju u istoriji Irana“ protiv Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, dok je iz kancelarije predsednika Islamske Republike poručeno da smrt vrhovnog vođe Alija Hamneija neće ostati bez odgovora.
Američki konzulat u Karačiju napadnut je od strane demonstranata koji podržavaju iranski režim, a prema prvim izveštajima zapaljen je deo zgrade, dok su bezbednosne snage i američki marinci reagovali upotrebom oružja.
Ćerka legendarnog rokera Ozija Ozborna, Keli Ozborn, ostavila je prisutne u neverici svojom drastičnom transformacijom. Od nekadašnje bucke sada je ostala samo "kost i koža", a njeno ispijeno lice zabrinulo je fanove.
Pevačica Olivija Din odnela je "duplu krunu" osvojivši nagrade za umetnika i album godine na ovogodišnjoj dodeli Brit nagrada, zahvaljujući velikom uspehu svog albuma iz 2025. godine, "The Art of Loving".
Katarina Velika volela je muziku, ali je bila i njen pokrovitelj i veliki kulturni radnik za vreme svoje vladavine. Pisala je čak i libreta, a ponekad i pevala dvorske kantate.
Mart 2026. mogao bi da označi važan finansijski zaokret za Ovnove, Lavove i Jarčeve. Posle dužeg perioda zastoja i neizvesnosti, otvara se prostor za stabilizaciju i konkretnu zaradu.
Srpska influenserka Sara Damnjanović, poznatija kao Sara TKD, oglasila se jutros nakon dramatične noći koju je provela u Dubaiju, gde već neko vreme živi.
Sinoć su u finalu članovi grupe Lavina proglašeni za pobednike PZE, a nakon trijumfa otkrili su kako se osećaju nakon odluke da predstavljaju Srbiju na Evroviziji.
Pevačica Nadica Ademov pre nekoliko godina započela je romansu sa milionerom Damirom iz Nemačke, o kojem retko priča, a sada je iznela detalje njihovog odnosa
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar