Scenariji završetka ukrajinskog rata se mogu podeliti u četiri grupe: ukrajinska pobeda, ruska pobeda, sporazumno poravnanje i zamrznuti konflikt korejskog stila
Zadatak vojnog analitičara trebalo bi u principu da bude tehnički jasan i vrednosno neutralan. U proceni ishoda nekog konflikta on može da se osloni na široku paletu proverenih metoda na osnovu kojih se zaključuje koja od sukobljenih strana ima veće izglede da degradira fizičke kapacitete i moralnu spremnost protivnika za borbu u datom vremenskom okviru, kao i da nastavi da projektuje smrtonosni pritisak sve dok taj protivnik ne prihvati da se ponaša u skladu sa političkim ciljevima pobednika.
Ovaj model uglavnom funkcioniše kada nema mnogo „nepoznatih nepoznanica" (aluzija na čuvenu frazu bivšeg američkog ministra odbrane Donalda Ramsfelda kojom se ukazuje da je neke bezbednosne pretnje nemoguće pretpostaviti, prim. prev). Analitičaru lišenom ličnih predrasuda bilo je jasno da je Hitler osuđen na propast kada je napao Rusiju juna 1941. a da prethodno nije porazio Britaniju, čime je ponovio Napoleonovu grešku iz 1812. godine. Ni Centralne sile nisu mogle da pobede nakon što je Amerika ušla u rat aprila 1917, uprkos istovremenom kolapsu Rusije i očajničkoj ofanzivi po principu „sve ili ništa" koja je propala u proleće 1918. godine.
"Ratna magla" (termin zapadne vojne teorije koji označava neizvesnost u situacionoj svesti učesnika vojnih operacija, prim. prev.) ponekad ruši kvantitativni proračun. Persijsko carstvo - globalni hegemon 5. veka pne - nije uspelo da pokori Grke, iako je grčki svet bio politički rascepkan i činio je jedva dva odsto demografske, teritorijalne i finansijske snage Persije. Svega vek kasnije, Aleksandar će osvojiti Ahamenidsko carstvo brojčano zanemarivom silom makedonskih falangi. Eksplozivna i brutalno nasilna ekspanzija islama u sedmom i osmom veku naše ere protivrečila je skromnoj demografskoj i resursnoj bazi koju su novoj veri pružale arabijske pustinje. Uspon Japana kao agresivne velike sile nakon reformi pod carem Meidži krajem 19. veka bio je neverovatno brz i iznenađujući za sve spoljne aktere.
Iracionalna vera
Nakon godinu dana teških borbi, rat u Ukrajini ne pokazuje simptome smirivanja. U opticaju su brojna predviđanja o budućem toku ovog rata i njegovom svršetku, ali se ona drastično razlikuju, često u zavisnosti od ličnih predrasuda i ideoloških vizura autora. Scenariji se mogu podeliti u četiri grupe: ukrajinska pobeda, ruska pobeda, sporazumno poravnanje i zamrznuti konflikt korejskog stila.
Istaknuti zagovornik preovlađujućeg gledišta u Vašingtonu - da će Rusija pretrpeti katastrofalni poraz ukoliko Zapad nastavi da snabdeva Ukrajinu najsavremenijim tipovima naoružanja - jeste penzionisani general Ben Hodžis, svojevremeno glavnokomandujući američke vojske u Evropi. „Ukrajina ima svu inicijativu i nemam nikakvih sumnji da će pobediti u ovom ratu, verovatno tokom 2023. godine, rekao je Hodžis u intervjuu za BBC decembra 2022. Hodžis je izrazio uverenje da će Ukrajina do kraja ove godine „biti u poziciji da otpočne finalnu fazu operacija".
Čitav američki neokonzervativno-neoliberalni duopol, koji suvereno dominira vašingtonskom scenom, trenutno se drži neke varijante ovog optimističnog scenarija. Većina njegovih zastupnika na javnoj sceni tretira uklanjanje ruskog predsednika Vladimira Putina sa vlasti kao preduslov ma koje varijante rešenja. Neki priželjkuju raspad Ruske Federacije u paramparčad, uspostavljanje haškog tribunala pod kontrolom Zapada za suđenje ruskim liderima optuženim za ratne zločine, nametanje drastične ratne odštete ostacima Rusije i održavanje sankcija u nedogled. Oni spremaju Rusiji neuporedivo brutalniji ishod od surovog mira koji su pobedničke savezničke sile nametnule Nemačkoj u Versaju.
Foto: Printskrin/AP photo/Fotoilustracija
Opasn fiks ideja da će Putin izgubiti rat i pasti! Zapad se igra sudbinom planete!
Fiks-ideja da će Rusija biti ne samo poražena nego i ponižena, a možda i uništena kao suverena država, reflektuje emotivnu čežnju njenih zagovornika. Njihove težnje nisu zasnovane na ma kakvoj trezvenoj proceni snage i slabosti zaraćenih strana. Umesto toga, kao i Hodžis, oni pribegavaju frazama utemeljenim u iracionalnoj veri, poput „nemam nikakvih sumnji", „ne vidim nikakav drugi ishod" i „lično verujem".
Egzistencijalni rat
Vojska Ukrajine nije se raspala kao što je to Putin možda očekivao u ranoj fazi rata. Izvela je uspešne lokalne kontranapade kod Harkova i Hersona. Međutim, njena impresivna otpornost ne podrazumeva automatski i sposobnost izvođenja sveobuhvatne kontraofanzive ka Krimu, a kamoli nanošenje strateškog poraza Ruskoj Federaciji - državi približno 30 puta većoj od Ukrajine, sa trostruko većim brojem stanovnika i devetostruko većim bruto nacionalnim proizvodom, koja uz to ima na raspolaganju i neuporedivo veće prirodne resursie.
Kvantitativni parametri mogu da se pokažu varljivim: Davidi su povremeno pobeđivali Golijate tokom istorije. Takvi ishodi su retkost. Događaju se kao po pravilu kada jača strana vodi opcioni rat, dok ona slabija vodi borbu koju smatra egzistencijalnom.
I Ukrajina i Rusija vide sadašnji sukob kao egzistencijalni, rat u kojem poraz nije opcija. Rusija uživa ogromnu prednost usled činjenice da je nuklearna sila. Nuklearno oružje beskorisno je kao sredstvo zaštite krhkog unutrašnjeg političkog poretka države koja ga poseduje ukoliko joj preti kolaps iznutra, što se dogodilo sa Južnom Afrikom početkom 1990-ih. Atomska bomba je međutim vrlo ubedljivo krajnje sredstvo odvraćanja akutnih spoljnih pretnji, što potvrđuje napeta ali ipak stabilna regionalna ravnoteža snaga između Indije i Pakistana. Prema tome, američki san o trijumfu ukrajinske vojske koja paradira bulevarima Sevastopolja ili Donjecka nema utemeljenje u racionalnom rezonovanju i opasna je u svojim implikacijama.
Problem sa zasnivanjem spoljne politike na apriornim ideološkim postulatima je u činjenici da isključuje mogućnost razumne analize o sveukupnoj strategiji SAD prema Rusiji u celini, a posebno o ratu u Ukrajini. Da li bi Amerika trebalo da se bori protiv Rusije do poslednjeg Ukrajinca - i sa kakvim ciljem - čak i ako bi to podrazumevalo nuklearnu eskalaciju, nije predmet debate. Rizikovanje Bostona zbog Luganska možda je racionalan izbor, ali onda je potrebno da on bude otvoreno prezentovan i branjen, što do sada nije bio slučaj.
Fatalistički automatizam
Neprekidni argumenti o uputnosti slanja naprednih složenih borbenih sistema zapadne proizvodnje Ukrajini - uključujući tenkove, rakete, a možda i lovačke avione poslednje generacije - besmisleni su bez koherentne strateške vizije. Nje trenutno nema. Čim su obećani četa tenkova M1 „Abrams" i dva bataljona tenkova „Leopard-2", Ukrajina je zatražila avione F-16, pa čak i još naprednije aparate.
Takve dileme neizbežno se „rešavaju" u prilog eskalaciji, sa fatalističkim automatizmom koji podseća na evropsku krizu koja je dovela do Velikog rata 1914. godine. Politička kvazielita u Vašingtonu mesečari ka katastrofalnom sukobu, preuzimajući ogroman rizik koji je nemoguće povezati sa ma kakvom racionalno definisanom koristi.
Mogućnost da će Rusija probiti ukrajinski odbrambeni zid u Donbasu i pobediti za sada je manjinsko gledište u Sjedinjenim Državama, premda ne i u Evropi. Tu mogućnost, uz pohvale vrednu obazrivost, nagoveštava iskusni realista prof. Džon Miršajmer sa Univerziteta u Čikagu. On upozorava da je od ruskog poraza „lakše zamisliti kako Rusi zadržavaju teritoriju koju sada kontrolišu, pa čak i zauzimaju dodatne teritorije.
Ukoliko njegovo gledište ima osnova, onda je u interesu „kolektivnog Zapada" da se traži korejski model obustave vatre duž postojećih linija fronta, uz odlaganje političkog rešenja za neko kasnije doba. Ovo bi umanjilo glavnu pretnju: eskalaciju između NATO i Rusije, sa rastućim rizikom nuklearnog rata.
Foto: Reuters/AP/Fotoilustracija
Može li Zapad prihvatiti da Rusija ima svoje interse u Ukrajini i da ih moraju ispoštovati
žePreko 300 godina je Ukrajina bila integralni deo ruske države. Nakon boljševičke revolucije postala je „republika" novog sovjetskog konglomerata i tada joj je dodeljen rusofoni industrijski region Donbasa na istoku. Ukrajina je proglasila nezavisnost nakon raspada SSSR, ali ni u jednom času tokom ova tri i po veka nije tretirana kao apriorno antiruska tvorevina - sve dok se Amerika nije umešala. Nije bitno da li će i kada će biti rešeni sporovi između Rusije i Ukrajine oko teritorije, identiteta i nepravdi (i pravdi) prošlih vremena. Veoma je bitno da ti sporovi, inače beskrajno nevežni za bezbednost i blagostanje ostatka sveta, ne izazovu nuklearnu kataklizmu.
Korejski model?
Model zamrznutog konflikta nije novina i poželjniji je od iznuđenog rešavanja problema na nasilan i nepredvidiv način. Čak i da zanemarimo palestinsko-izraelski problem, koji je sui generis, tu su Kašmir (nerešen od 1948), Kipar (zamrznut od 1974) i niz srećnim okolnostima usnulih postsovjetskih sporova (Pridnjestrovlje, Južna Osetija, Abhazija). Zamrzavanje aktuelnih linija bi zaustavilo krvoproliće i usporilo (a nadajmo se konačno i eliminisalo) eskalaciju između NATO i Rusije. Moglo bi i da spreči gubitak obraza bilo koje od strana pred domaćom javnosti.
Korejski model završetka rata u Ukrajini ima tu prednost što ne iritira previše rusofobne fanatike na Zapadu, dok realistima daje održivu opciju za dugoročno rešenje, bez pritiska medijskih naslovnica i lobističkih grupa.
Rusija neće kolabirati ni sada niti u ma koje vreme. Putin će možda pasti, ali će njegov naslednik gotovo zasigurno biti još radikalnije nacionalistički orijentisan od njega. „Kolektivni Zapad" opsednut je karikaturom Putina kao ruskog Hitlera, a on je godinama po svaku cenu želeo partnerstvo sa Zapadom. Ukoliko i kada on bude uklonjen, Vašington i njegove briselske sluge dobiće umesto njega nekog ozbiljnog evroazijca koji nikad, baš nikad, neće upotrebiti sintagmu „naši zapadni partneri".
Rat u Ukrajini započela je Rusija, ali ga je želeo, dubinski režirao i koreografski priredio Zapad predvođen Sjedinjenim Državama. On je istovremeno i greška i zločin, te igra nultog zbira, pre svega za sunovratne ostatke stare Evrope.
Ironija je što čak i da aktuelni tim iz Vašingtona postigne uspeh, rizikujući drastično globalnu kataklizmu, čak i da natera Rusiju da se povuče na granice od pre 2014. godine a Ukrajina posledično uđe u NATO, Amerika i ceo „kolektivni Zapad" će biti neuporedivo manje bezbedni nego pre majdanskog prevrata 2014, a kamoli pre Putinove intervencije. Zapadna alijansa predvođena SAD bi onda morala da preuzme odgovornost za podršku i odbranu bankrotirane države sa najkorumpiranijim političkim establišmentom u Evropi. SAD bi postale trajni garant granica Ukrajine koje su svojevoljno zacrtali Lenjinovi boljševici 1922, a proširio ih Nikita Hruščev jednim potezom pera 1954. godine. Te granice bi svakako trajno osporavala ogorčena, revanšistička Rusija - isto onako kako su sporne bile istočne granice Nemačke nakon Versaja, verovatno uz slične dugoročne rezultate.
Bila bi to Pirova pobeda Amerike i Zapada i trajno skretanje pažnje sa jedinog istinskog globalnog izazova, koji se nalazi nekih 8.000 kilometara jugoistočno od Moskve.
Ukrajina nije pretvorena u kontinentalnu državu. Osim toga, i dalje kontroliše sedam od osam oblasti sa najvišim BDP-om po stanovniku. Kontraofanzivom bi rizikovala da ugrozi ovu poziciju
Rusija je značajno povećala preciznost balističkih raketa „iskander“, koje sada mogu da pogađaju ciljeve sa odstupanjem od svega nekoliko metara, uprkos ukrajinskim sistemima za elektronsko ometanje.
Ruski vojni blogeri upozoravaju da Moskva više nema dovoljno sredstava da zaštiti Krimski most od ukrajinskih napada i da bi novo razaranje njegove konstrukcije moglo biti samo pitanje vremena.
Odnosi između šefice evropske diplomatije Kaje Kalas i predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen ozbiljno su narušeni zbog odluke da Kalas ne bude imenovana za glavnog pregovarača Evropske unije sa Rusijom, tvrdi britanski politički analitičar Aleksandar Merkuris.
Ukrajinski novinar Denis Kazanski objavio je snimak razorene Konstantinovke u Donjeckoj oblasti, na kojem se vide uništene stambene zgrade, ruševine i čitavi delovi grada opustošeni višemesečnim borbama.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov optužio je NATO da pokušava da proširi vojni uticaj na Aziju i Pacifik, sa ciljem obuzdavanja Kine i potiskivanja postojećeg sistema regionalne bezbednosti.
Rusija bi mogla da odgovori na ukrajinske napade na Krimski most udarima bez presedana po strateški važnim mostovima na teritoriji Ukrajine, upozorio je ruski vojni stručnjak Andrej Maročko.
Predstojeći sastanak Vladimira Putina, Donalda Trampa i Si Đinpinga mogao bi da donese ozbiljne probleme upravo Rusiji, ukoliko Sjedinjene Američke Države i Kina postignu dogovor kojim bi se ograničila ekonomska saradnja Pekinga i Moskve.
Ukrajinski vojni stručnjaci razvili su plan za nanošenje velikih gubitaka kineskoj ratnoj mornarici u slučaju invazije na Tajvan, zasnovan na iskustvima ukrajinskih napada na rusku Crnomorsku flotu.
Ukrajinska vojska namerno je tempirala razoran napad na Krimski most neposredno pred sastanak predsednika Rusije Vladimira Putina, američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog lidera Si Đinpinga, kako bi ruskog predsednika dovela u neprijatan položaj i pokazala njegovu slabost pred dvojicom najmoćnijih svetskih lidera.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Ukrajina nije pretvorena u kontinentalnu državu. Osim toga, i dalje kontroliše sedam od osam oblasti sa najvišim BDP-om po stanovniku. Kontraofanzivom bi rizikovala da ugrozi ovu poziciju
Dok je lider opozicije Aleksandar Vučić u Skupštini Srbije govorio o tome da je prenos Skupštine Srbije sa RTS 1 prebačen na RTS 2, poslanik Studentske liste Zlatko Kokanović pokušao je da ga isprovocira.
Jovo Bakić, šef poslaničkog kluba u Skupštini Srbije, isti onaj koji se plenumima nameće za ministra policije, pokazao je svoje cenzorsko lice navodeći da bi Informer trebalo zabraniti.
Ana Brnabić oglasila se na društvenoj mreži Iks povodom polemika o prisustvu studenata na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine, poručivši da studentima nije mesto samo na galeriji, već u poslaničkim klupama.
Poznati provokator i akter skandala Dejan Petar Zlatanović još jednom je pokazao vrhunsku nevaspitanje i bahatost, udarivši na porodicu Aleksandra Vučića!
Građani Srbije imaju pravo da znaju ko su ljudi koji su dobili poslaničke mandate i ko bi u njihovo ime trebalo da donose važne odluke u Narodnoj skupštini.
Takmičarka Crvenog tima Lana Erić prokomentarisala je svoju dominaciju na gađanju koja je donela njenom timu pobedu u prvoj večeri u borbi eliminacije.
Crveni tim govorio je o teškoj noći koja je iza njih, tokom koje se njihov saigrač Nemanja Makuljević povredio, a potom se i Nikola Lakić udario na istom mestu, ali na sreću bez ozbiljnijih posledica.
Er Srbija upozorila je putnike da zbog nepovoljnih vremenskih uslova u Beogradu popodne i uveče mogu da očekuju kašnjenja i poremećaje u avio-saobraćaju.
Rana prevencija seksualnog zlostavljanja dece mora da postane sastavni deo obrazovnog sistema, uz jasnu odgovornost odraslih i institucija za bezbednost svakog deteta.
Bivši crnogorski bokser Goran Gogić (47), koji je u javnosti dovođen u vezu sa "kavačkim klanom" i odbeglim Radojem Zvicerom, priznao je danas krivicu pred saveznim sudom u Bruklinu za učešće u međunarodnom švercu ogromnih količina kokaina.
Nesvakidašnja krađa odigrala se juče u centru Beograda, gde su dvojica nepoznatih muškaraca, prerušena u radnike, iz kuće starijeg muškarca (76) iznela metalni sef sa oko 100.000 evra i nekoliko skupocenih ručnih satova.
Nacionalni sud Španije zvanično je prihvatio tužbu protiv proslavljenog pevača Hulija Iglesijasa zbog sumnje na krivična dela protiv seksualne slobode, nanošenje telesnih povreda i ponižavajuće postupanje, nakon prijave koju su podnele dve njegove bivše zaposlene.
Konstitutivna sednica Narodne skupštine Republike Srbije, održana 17. novembra, ponovo je pokazala koliko su glumci zastupljeni u političkom životu Srbije.
Profesor Stojan Radenović, koji predsedava konstitutivnom Skupštinom Srbije, više puta je na današnjem zasedanju pomenuo poslednju pesmu Desanke Maksimović "Sad sam mirna".
Američki glumac Leonardo Dikaprio proslavio je 52. rođendan na ekskluzivnoj zabavi na Beverli Hilsu, kojoj su prisustvovali brojni poznati gosti, među kojima Al Paćino, Džastin Trudo i bračni par Džef Bezos i Loren Sančez, dok je posebnu pažnju privukla grupa od devet žena koje su na proslavu stigle zajedno autobusom, prenosi britanski Telegraf.
Pevačica i glumica Dženifer Lopez je u podkastu "Friends Keep Secrets" otkrila da joj, uprkos velikom uspehu i popularnosti, nije bilo lako da pronađe osobu koja će je voleti iskreno, a ne zbog njenog statusa, karijere ili sopstvenih interesa.
Nutricionistkinje Gabrijel Kišner i Samina Kaloo su objasnile da na kvalitet sna utiču i namirnice koje jedemo uveče, ali i vreme kada imamo poslednji obrok.
Američki proizvođač čipova Envidija obustavila je isporuke procesora zasnovanih na arhitekturi Hoper za centre podataka u Kinu, iako je američka vlada prethodno odobrila prodaju posebne verzije ovih čipova kineskim kupcima.
Na svečanosti u Mumbaju Kejt Midlton se pojavila u spektakularnoj kreaciji indijske dizajnerke, kojom je spojila kraljevski glamur i poštovanje prema tradiciji zemlje domaćina.
Godina 2026. donela je mnogo lepih vesti na domaćoj estradi, a nekoliko poznatih pevača i pevačica dobilo je prinove i ostvarilo se u jednoj od najlepših životnih uloga.
Pevačica Nadica Ademov otkrila je kakve uslove moraju da ispunjavaju dadilje koje brinu o njenoj deci, pa priznala da od njih zahteva maksimalnu pedantnost i urednost.
Voditeljka Ena Popov otvoreno je govorila o narušenim porodičnim odnosima i priznala da sa polubratom i polusestrom danas održava samo korektan kontakt, otkrivši i zbog čega je godinama dolazilo do njihovog udaljavanja.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.