• aktuelno
Dnevne novine
SRBIJA
Informer
Video

25.06.2026

12:47

Objašnjenje simulacije: Prećutana psihologija u slučaju "Zvučni top"

Informer

Kolumne

Objašnjenje simulacije: Prećutana psihologija u slučaju "Zvučni top"

Niko iz Višeg javnog tužilaštva nikada nije rekao da su na skupu 15. marta 2025. godine u simulaciji upotrebe "zvučnog topa" učestvovali svi demonstranti. To ne bi bilo ni tačno, a ni realno, piše u svom autorskom tekstu analitičar medija Ištvan Kaić.

Štaviše, teško da bi simulacija ove vrste bila uspešna da su svi prisutni učestvovali u nekakvom tajnom i proračunatom dogovoru, jer bi se simuliranje straha i panike sa lakoćom pretvorilo u lakrdiju.

S obzirom na ono što smo mogli da vidimo, realno bi bilo pretpostaviti da najveći broj okupljenih nikakve veze nije imao sa planiranjem simulacije kakvu tužilaštvo prikazuje, i da je tajna njenog uspeha ležala upravo u tome da se što veći broj njih na određenim lokalitetima nađe u zamci i bez ikakve pripreme uvuče u stanje opasne nekontrole kojom rukovode zakoni mase.

Kako je to moglo biti urađeno? Kako tužilaštvo pokazuje, postojalo je nekoliko punktova na kojima redari u toku petnaestominutne tišine dobijaju signale da skinu flourescentne prsluke i, kao demonstranti koji se više ne razlikuju od drugih, počnu da trče duž strana u masu bez ikakve jasne logike.

Foto: Informer

 

Smatra se da su oni ti koji, zajedno sa nekolicinom najbližih koji na snimcima deluju kao da im se planski priključuju, izazivaju inicijalno uznemirenje okupljenih. 

Razgorevanje straha

Ono što snimci, međutim, ne pokazuju u dovoljnoj meri jeste činjenica da se pravo razgorevanje straha i panike ne dešava u tim prvim redovima koji, uslovno rečeno, mogu da isprate ponašanje redara, već tek nekoliko metara dalje, dublje u masi, kod onih koji to ne mogu i kod kojih parametri straha rastu vrtoglavom brzinom baš usled nedostatka informacija zbog čega se i šta se uopšte dešava na prostoru koji se sa mesta gde su ne može jasno sagledati. Ti ljudi su, i pre nego što stižu da shvate bilo šta, već u stampedu koji dalje, kao psihološki bučna lavina u ambijentu malopređašnje tišine i napetosti, eksponencijalno stresira okupljene opet do jedne izvesne metraže (dubine), nakon čega naglo opada kada ono što zovemo razum posle nekog vremena ponovo proradi.

Foto: video printscreen

 

Ti ljudi ne znaju šta je izazvalo inicijalno uznemirenje i ne mogu to da znaju jer i sami učestvuju u događaju koji je, po tužilaštvu, ciljana amplifikacija tog uznemirenja i to su ljudi u koje ne treba sumnjati da su zaista osetili autentične simptome. Opis tih simptoma, prema onome što je zabeleženo, odnosi se najčešće na nepunu sekundu i po pravilu svodi na pokušaj determiniranja tog strikno uznemirujućeg, u svesti nemogućeg trenutka za koji ne postoji odbrambeni mehanizam pripreme, ali koji istovremeno ne može ni da se probije van subjektivnog okvira doživljaja.

Oči ne vide ništa 

Pošto rekosmo da oči ne vide ništa, ili makar ništa što bi mogle da objasne, drugo čulo po dominaciji u tom deliću sekunde preuzima primat kao u mrklom mraku i taj subjektivni doživljaj dobija svoj izraz isključivo u čulu sluha, kad nastaje fenomen tzv. psihičkog zvuka koji deluje i kao posledica i kao uzrok stanja straha i panike. Tako su nastali opisi u kojima se zvučnim elementima "boji" doživljaj nepojmljivo opasne pretnje koju oči ne uspevaju da uhvate: nadolazeći zvuk voza, aviona, topot konja i sl. Taj doživljaj je u svim opisima predstavljen u klaustrofobičnoj funkciji, kao bezizlaz koji samo što nije obuzeo i smrvio čitavo biće. 

Psihički zvuk je samo subjektivni izraz tog bezizlaza, ali osim navedenog, on ne može ništa objektivno reći, a kamoli biti bilo kakav dokaz za postojanje nekakvog spoljnog izvora koji bi mogao da izazove čitavo dešavanje u masi, zvali ga mi "zvučni top" ili bilo kako drugačije. Zbog toga je i razumljivo zašto Prvo osnovno tužilaštvo nije imalo elemente konkludentne radnje za pokretanje bilo kakvog postupka. Štaviše, kad se bliže pogleda klaustrofobična funkcija, ona u suštini pre opisuje efekte izazvane stampedom (koji čak i ne mora imati spoljni uzrok) jer realno i nije u stanju ništa drugo da opisuje niti da shvati, a sve dalje od toga nužno završava u domenu spekulacije.

Foto: Foto: Printscreen

 

Ostali simptomi koji se pominju su u odnosu na to sekundarnog tipa, tj. oni su prirodna fiziološka ili anatomska reakcija na ono što je pokušaj sublimiranja u psihičkom zvuku. Poremećaj krvnog pritiska, momentalni pad šećera u krvi, aritmije, lupanje srca, otežano ili ubrzano disanje, padovi usled guranja i gaženja. Ali i tercijarnog tipa, kao što su zapušenje ušiju usled promene pritiska, zujanje u ušima, ponašanje pejsmejkera, glavobolja, vrtoglavica, mučnina i povraćanje, odsustvo apetita, prelomi, oderotine, krvarenje iz nosa, iznenadni nalet toplote ili pak suprotno, ledena hladnoća i umrtvljenost... Sve su to individualni slučajevi reakcija organizma na iznenadni, neočekivani i najbitnije, nepojmljivi stres koje se mogu javiti i u vreme i posle, uzmimo, jačeg zemljotresa.

Manipulacija i zamešateljstvo

Ono što je posebno bitno jeste da ni u jednom opisu nije zabeležena ozbiljnija perforacija bubnih opni, niti je na kamerama zabeležen ijedan učesnik demonstracija koji se drži za glavu i pokriva uši od tobože nesnosnog zvuka. To dodatno ukazuje da zvuk kao priroda u ovom slučaju nije bio input (činjenično sredstvo napada), nego tek autput (psihički odgovor u formi doživljaja), što je u situacijama ovakve uznemirenosti uvek lako pomešati. Na tome se ovde, reklo bi se, fenomenološki bazira svaka manipulacija i zamešateljstvo.

Ipak, ljudi iz relativne dubine mase sa ovim i sličnim simptomima, po (re)konstrukciji Višeg javnog tužilaštva, predstavljaju (psihičke) žrtve onih iz prvih redova, organizatora i realizatora protesta, i njihov su rezultat sa predumišljajem. Oni su brutalno žrtvovani upravo radi simptomatskog efekta i čine "meso" događaja u celosti, hranu afere koja po automatizmu radi u korist onih koji su kresnuli šibicu jer je, naime, potom bilo dovoljno samo progovoriti o tegobama. No, većina tih doživljaja je i dalje autentična jer pripada zakonu mase i isključivo u njemu stiče svoju objektivnost.

Sve deluje kao "fejk"

Zato je od neprocenjive važnosti bilo da pustimo jedino meni poznato neposredno svedočanstvo sa lica mesta, u trenutku kada se trauma odvijala, video devojke Sonje Martić koja je imala potrebu da se snimi i pokuša da artikuliše u čemu učestvuje, iako je daleko od simpatizera vlasti.

Ona svedoči da, uprkos tome što oseća da nešto nije kako treba, da jednim delom sve deluje kao "fejk", ta ponavljajuća stampeda u talasima istovremeno nose i nju samu bez ikakve šanse da ne participira u masi i njenim indukovanim efektima. Njen užas u pogledu koji i dalje izgleda kao da ne razume sasvim šta vidi ne može da se odglumi, dok je svaki vapaj za odupiranjem vuče nazad da bude samo nečija lutka na povocu. Šta ćete istinitije od toga?

Ištvan Kaić, analitičar medija

BONUS VIDEO

 


Komentari

Ostavite komentar

Pravila komentarisanja:

Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.

Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.

Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.

Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.

Nebojša Bakarec: Dva sjajna zakona o donorstvu organa u Skupštini!
Kolumne

Nebojša Bakarec: Dva sjajna zakona o donorstvu organa u Skupštini!

Zakonima o izmenama i dopunama Zakona o presađivanju ljudskih organa i o izmenama i dopunama Zakona o ljudskim ćelijama i tkivima se omogućuje povećanje broja donora i obavljenih postupaka presađivanja tkiva i smanjenje liste čekanja za presađivanje tkiva, u cilju unapređenja zdravlja građana i kvaliteta zdravstvene zaštite u skladu sa savremenim standardima medicinske nauke i prakse u ovoj oblasti.

18.06.2026

20:27

sledeća vest

Društvo

Hronika

Planeta

JOŠ Planeta VESTI

Zabava

Magazin

Džet set