TITOISTI SU POBILI VIŠE SRBA NEGO NATO, A MI U BIOSKOPIMA PLAČEMO ZATO ŠTO "NEMA VIŠE JUGE"! Zato smo oteta zemlja...
Podeli vest
Dok ne budemo smeli da kažemo da je titoistički režim pobio više Srba nego NATO, i dok nam publika u bioskopima bude plakala zato što „nema više Juge", bićemo oteta zemlja
Moja baka je volela Jugoslaviju. Iako je jedva spasila glavu od ustaške kame, proterana sa svog ognjišta, razdvojena od porodice, izgubivši ne samo oca već i njegov grob negde u tom metežu, volela je da sluša Terezu Kesoviju, čitala je Zagorku i velika želja joj je bila da vidi Kamenita vrata u Zagrebu i Baščaršiju (mada je zbog traume Bosna nije mnogo privlačila i nije nikada posetila selo iz kog je proterana). Smatrala je sve to delom svoje kulture, ali je o srpskoj srazmerno malo znala, piše Ekskluzivno za Novi Standard Tajana Poterjahin, pisac i diplomirani etnolog i antropolog.
Da nije važno koje smo vere, nacionalnosti i odakle dolazimo potvrdila je fotografija uslikana u jednom ulazu zgrade u Minhenu, a koja je osvanula na svim društvenim mrežama
20.09.2021
14:00
Njenu analizu zašto i dalje volimo Tita iako nas je "zavio u crno" prenosimo u celini.
Činilo joj se da su Hrvati „manje seljaci" od Srba, a Bošnjaci, opet, za razliku od nas, poštuju i „drže svoje". Nije bila kriva za to neznanje, kompleks kulturne inferiornosti razvijan je kod Srba temeljno i planski i još uvek je duboko ukorenjen u našoj samopercepciji. Naravno, mnogi drugi faktori, pre svega ekonomski, činili su pripadnike nižih društvenih slojeva, kojima je i moja baka pripadala, prijemčivim za najrazličitije manipulacije.
Kao devojčica oterana u izbeglištvo, ne završivši ni četiri razreda škole, bila je jedva pismena, ali ne samo to - bila je gladna, željna svega, poštena - nije mogla da zamisli, uprkos svojoj prirodnoj visprenosti, da bi neko mogao sa televizije, a na kredit su kupili prvi televizor u selu, „toliki narod da laže". Okružena sirotinjom i teškom mukom radničko-seljačkog života, gledala je Titove balove podjednako očarano kao holivudske filmove i svaku mrvicu koja bi iz tog sveta pala u njenu svakodnevicu (makar u vidu kredita koji su morali da uzmu kako bi kupili komplet Remarkovih knjiga) doživljavala je kao blagoslov učešća u životu velikih, bogatih i - srećnih.
Činjenica da su klasna jednakost i revolucija bile laži koje su omogućile nasilni dolazak na vlast i bogaćenje novoformirane vladajuće elite progutana je zajedno sa tim mrvicama. U tom sirotinjskom Diznilendu nije bilo mesta za pitanja i neprijatna saznanja jer su minule traume još bile odviše sveže. U Kraljevu je kontroverza oko otetog nemačkog tenka živa i dan-danas, ali baka nije dozvoljavala da se dogma iz Bulajićevih filmova dovede u pitanje. Tito je, na kraju krajeva, ugostio njenu miljenicu Elizabet Tejlor. Ako ga poštuje takva ličnost, onda je on sigurno ispravan i poštovan, pravi „svetski čovek". Baka je znala da su trudnu komšinicu udbaši tukli u stomak kako bi odala muža koji je za vreme rata navodno bio četnički jatak, ali nije umela da se odredi prema tome.
Emotivna manipulacija
Pretpostavljam da ste do sada razumeli kako ne pišem ovaj uvod u želji da ogovaram svoju pokojnu baku, te ste paralelno sa čitanjem ove male studije slučaja dešifrovali model ovladavanja pojedincem koji jugokomunistička elita koristi i danas. Danas zapravo i više nego ranije, jer su neke represivnije instrumente moći ipak izgubili u međuvremenu.
Emotivna manipulacija evociranjem uspomena na „bezbrižnu mladost" istovremeno kreira mit o zlatnom dobu za mlađe generacije koje ne pamte život u SFRJ, ali će im zato roditelji, bake i deke, kao što je i meni moja, zagledani u vreme kada su bili mladi, potvrditi da se tada „dobro živelo". Romantizovanje prošlosti je gotovo instinktivni proces određen činjenicom naše sopstvene prolaznosti, ali ne možemo a da se ne zapitamo kako je to romantizovanje života u Jugoslaviji prelepa reminiscencija na „neka srećnija vremena", dok se svaki pokušaj dostojanstvenog prikazivanja bilo koje epizode iz srpske nacionalne istorije provlači kroz stotinu filtera ne bi li se uočio i isključio taj romantičarski ton, te da bi konačni proizvod - film, pesma, knjiga, predstava - bio što „objektivniji"?
Strah od buđenja nacionalne svesti Srba iznova se opravdava fantazijom u kojoj je svaki rodoljubivi Srbin agresor - što je šovinizam po sebi - i pritom se dosledno zataškava istorijska istina da ratove devedesetih nije izazvao srpski hegemonizam - desili su se kada su se fragmentarni nacionalizmi zemalja SFRJ sukobili sa jugoslovenskim (tek nakon formalnog odlaska socijalističke vrhuške s vlasti u Beogradu Crna Gora uspeva da se odvoji mirno, bez krvi). U tom smislu, buđenje jugoslovenskog sentimenta predstavlja suštinsku opasnost pre svega po Srbe, jer su u svakoj Jugoslaviji ubijani najmasovnije.
Tako dolazimo do bizarne okolnosti da nas izgleda samo budni nacionalizmi bivših članica SFRJ čuvaju od mogućnosti da se još jednom podmetnemo pod srbosjek.
Da je Beograd centar jugofilske pseudoelite poznato je i potvrđeno više puta - predstavnici te ideologije u popularnoj kulturi, politici, novinarstvu i javnosti uopšte sami se time ponose. Tako u Beogradu još uvek postoje „Jugoslovensko dramsko pozorište" i „Jugoslovenska kinoteka" valjda zato što bi, kao u uobrazilji moje polupismene bake, „srpsko" zvučalo nedovoljno svetski a odviše - seljački, ugrozilo bi tobož kosmopolitski a zapravo srbofobni duh kojim se simbolički drže pod okupacijom i navedene ustanove i Beograd.
Tu se dotičemo teme nacionalnih kompleksa, o kojoj sam pisala u prethodnom tekstu. Ali stvar nije prosta - neće nam nacionalno buđenje pojedinca, samo po sebi, doneti slobodu. Postoje objektivne političke okolnosti, još uvek neprijateljske prema Srbima. Nekoliko puta, baveći se ovom tematikom, bila sam dobronamerno od strane prijatelja upozorena da se ostavim toga, jer kao književnik mogu mnogima da se zamerim, „oni sve drže", pa to može da nanese štetu mojoj „književnoj karijeri". Kao u vreme OZNE i UDBE, mi još uvek šapatom izgovaramo svoje strahove, iskustva, objektivne istorijske činjenice i mišljenja da ne bismo dospeli na crnu listu zamerivši se ostacima jugoslovenske pseudoelite koja još uvek poseduje vlast kao naša specifična duboka država.
Titoistička TV bajka
Pre nekoliko dana, na svečanosti povodom obeležavanja sedamdeset sedme godišnjice operacije „Halijard", američki ambasador tendenciozno je (i to nije prvi put) izbegao da kaže kako su američke pilote spasili četnici - upotrebio je umesto toga čudnu sintagmu „hrabri Šumadinci" što nije samo nenamerno duhovito već je i duboko uvredljivo. Prema kome? Ne samo prema onima koji su tu nemoguću misiju izveli, prema njihovim potomcima, već pre svega prema istorijskoj istini na koju se srbofobni plagijatori istorije neprekidno pozivaju.
Tako nam se u dokumentarno-igranoj seriji RTS-a „Jovanka Broz i tajne službe" njen odnos sa Brozom prikazuje kao bajka o Pepeljugi - komesarki iako zapravo poseduje sve elemente horora o manipulaciji nezaštićenom ženskom osobom od strane starijeg muškarca na poziciji moći, zbog čega se danas u feminističko-liberalnom poretku ide u zatvor, a u istim takvim medijima pretpostavljeni predator mesecima razapinje. Kako je moguće da niko iz NVO posvećenih osnaživanju žena, a koje danonoćno izigravaju savest našeg društva, nije reagovao na mišljenja izneta u toj seriji, na primer - kako svakoj mladoj devojci imponuje da dobije pažnju tako moćnog muškarca, kako su svakako mnoge mlade devojke želele da budu na Jovankinom mestu?
Priznaćete, prethodnih meseci takav narativ nije smeo da se čuje u našoj javnosti, iako je donekle zdraviji i tačniji od onog kojim nam feminističke komesarke ispiraju mozak. Seksualni odnosi sa maloletnicima u tumačenju levo-liberalne ideologije u slučaju Josipa Broza postaju dokaz njegovog „šmekerizma", a ne seksualni prestup. U skladu sa opisanom hipokrizijom, serija je propraćena aplauzima na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, koje, inače, svakodnevno vojuju protiv „mizoginog patrijarhata".
„Može da priča ko šta hoće, ali Tito i Jovanka su bili veličanstveni!" - izrečeno je pre nekoliko dana u etar. SFRJ je tako jedina zemlja u kojoj su teror, ubistva, pljačke, pasja groblja, Goli otok, progon neistomišljenika, zaduživanje, diktatura i mali diktator kao lik u čitankama bili - veličanstveni. Verovatno jesu onima koji su taj režim zadužili i održavali kao i onima koji to danas čine. Ali oni polako gube bitku sa vremenom. I uz punu eksploataciju „žala za mlados'", točak istorije se okreće, vreme ide unapred a ne unazad. Jugokomunisti su svesni da nemaju još mnogo manevarskog prostora, a nisu spremni da izgube svoje privilegije.
Pokušavaju da se odupru promenama što im olakšava činjenica da nikada, zapravo, nisu poraženi niti pozvani na odgovornost, da su se vrlo lako povezali sa stranim fondovima kapitalističkih zemalja pa su svi troškovi propagandnog rata koji vode pokriveni, ali globalno (i globalistički) uvezan mrežom interesa i interneta svet današnjih omladinaca izložen je pre svega anglosaksonskoj popularnoj kulturi i propagandi kojom je obojena - bliža im je Amerika i ideja o čoveku-nomadu bez identiteta nego konkretna Jugoslavija koja postaje, protekom vremena, samo jedna od lekcija u udžbeniku istorije.
Rat protiv istorijske istine
Zato veterani manipulacije odlučuju da napuste samodovoljne urbano-avangardne, pseudokosmopolitske i suštinski malograđanske narative o samima sebi kao (kulturnoj) eliti i silaze u narod kako bi mu mesijanski doneli još jednu srceparajuću priču iz žanra „ko nas zavadi", predstavljajući se odjednom kao pripadnici naroda, a ne odnarođena elita.
Preuzimajući iz kulturnog konteksta na koji su do juče bili izrazito gadljivi, potpuno paradoksalno ali nužno, jer ciljaju najširu moguću populaciju, Tomu Zdravkovića, iz nepatvorene atmosfere privatnog derta smeštaju ga u jugonostalgični kontekst. Zato pre možemo da govorimo o eksploataciji nego o ekranizaciji što gledaocu prestaje da bude suštinski važno kada se u sve upletu emocije.
Naravno, „Toma" nije film o Jugoslaviji. Manipulacija ne funkcioniše kao reklamna poruka. Ali analiza reakcija na film, ukoliko je uzorak reprezentativan, može gotovo nepogrešivo da dešifruje podtekst zato što ljudi najčešće neposredno dele one utiske koji traju mnogo duže i urezuju se dublje nego imena likova, radnja i replike.
To je atmosfera, ali uslovno i poruka dela, ona emocija koju proizvodi subliminalno ili ne nužno tako suptilno navođenje „između redova". Stoga se jedna lična istorija, sa opštim mestima oslikanim kroz sentimentalna podsećanja na „neka lepša vremena", ali bez kritičkog osvrta na to kome su i zašto bila lepša, kada su ljudi bili „iskreniji", a odnosi među njima „pravi", na kraju simbolički ukršta sa bratstvom i jedinstvom tri naroda koji su personifikovani kroz likove tri jugoslovenska pevača različitih nacionalnosti. Tu je veza između različitih nivoa realnosti, društveno-istorijske uslovljenosti i iskustva pojedinca potpuno banalizovana što neodoljivo podseća na jedan od argumenata u korist komunističke vlasti koji glasi - Tito je posle rata izgradio zemlju. Sledstveno se može zaključiti da su sve zemlje u kojima Tito nije vladao valjda do dan-danas ostale u ruševinama.
Samo ideološki namerno napravljena konfuzija između objektivnog i subjektivnog, privatnog i opšteg, ličnih iskustava i istorijskog pamćenja (ili zaborava) čitavog naroda, čini društveno prihvatljivim romantičarski zašećerena sećanja na zemlju u kojoj je, i zbog koje je, stradalo tokom dvadesetog veka više od dva miliona Srba. Padanje u dert zbog nestanka države čije je istorijsko trajanje omeđeno Jasenovcem i Olujom odraz je suštinskog odnosa koji jugokomunistički ideolozi i konspirolozi imaju prema Srbiji, Srbima i srpskim žrtvama - to je ekranizacija nepoštovanja i bahate ignoracije.
Kako je moguće da uprkos relevantnim istorijskim i arhivskim uvidima o prirodi Brozovog režima i šteti koju je naneo Srbiji mi i dalje tolerišemo da nam sa TV ekrana govore kako je Broz bio veličanstven? Možete li zamisliti da neko javno, nesarkastično, Jevrejima poruči da je Hitler bio veličanstven? Ili je poređenje ipak preterano?
Povlađivanje jugofilskom narativu proističe iz lične sentimentalnosti koliko i iz neznanja.
Ali na kraju, svako ima pravo na sopstvene uspomene sve dok njihovo javno evociranje ne produbljuje tuđe traume i strahove. Deca devedesetih bombardovanje 1999. godine često opisuju sasvim suprotno očekivanjima - kao nekoliko meseci izuzetnog iskustva upućenosti na sebe i druge, bez škole i obaveza, gotovo kao bezbrižnu pauzu od stvarnosti. Ali to smo mi, deca koja su bombardovanje preživela. Mnoga nisu. Možete li zamisliti film o tome kako je taj period bio poseban, ljudi topliji jedni prema drugima, a opšta opasnost faktor ujedinjenja? Ja mogu.
Možete li zamisliti film koji priziva novo bombardovanje zato što smo tada skupa sedeli u skloništima i slatko jeli embargo kolače čiji je ukus i dan-danas neponovljiv? Ja ne mogu. I ne želim. To je ona tačka gde se razilaze naše privatne uspomene i realno sagledavanje istorijske stvarnosti, realnog stradanja realnih ljudi.
Titoistički režim pobio je neuporedivo više Srba nego NATO bombe 1999. godine. Dok to ne budemo smeli da kažemo glasno, i dok nam publika u bioskopima bude plakala zato što „nema više Juge" bićemo oteta - okupirana zemlja.
Oni građanski rat još uvek vode, protiv istorijske istine i protiv budućih generacija Srba, dok mi ćutimo da im se ne bismo zamerili.
„Strah životu kalja obraz često", a mi još uvek, dosledno i oportunistički, pristajemo da živimo u strahu. I dokle tako?
Ko je Tajana Poterjahin!
Tajana Poterjahin rođena je 1987. godine u Beogradu. Diplomirala je etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je romana „Mučitelj" (Novi književni krug, 2012), „Varoška legenda: Prvi sneg" (Čigoja štampa, 2017; Dereta, 2021) i „Varoška legenda: Đavolji tefter" (Dereta, 2021).
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
komentari
Zoran
pre 2 godine
Браво Тајана.
Тај зликовац не само да је побио више Срба него НАТО, већ и кад се томе додају побијени Срби за време другог светског рат од стране немаца, мађара, бугара и шиптара та бројка је и даље много већа, једино није успео да то уради више од хрвата.
Da nije važno koje smo vere, nacionalnosti i odakle dolazimo potvrdila je fotografija uslikana u jednom ulazu zgrade u Minhenu, a koja je osvanula na svim društvenim mrežama
SAD šalju milijarde dolara Ukrajini ne zato što slede neke humanističke ideale, nego iz mržnje prema Rusima, izjavio je potpredsednik parlamenta Slovačke Ljuboš Blaga.
Vojne obuke raznih zemalja NATO, koje se održavaju ovog proleća u Evropi, sprovode se, "faktički", protiv Rusije, izjavio je za "Njujork tajms" komandant kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država u Evropi general Deril Vilijams.
U Skupštini Srbije nešto posle 13.00 časova počeo je sastanak predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić sa predstavnicima poslaničkih grupa, političkih stranaka nacionalnih manjina i udruženja, radi konsultacija oko obrazovanja radnih grupa za unapređenje izbornog procesa i uvid, kontrolu i reviziju Jedinstvenog biračkog spiska.
Bojkot beogradskih izbora za koji se odlučio propali vođa opozicije Dragan Đilas, ujedno je i početak njegovog političkog kraja koji se pre može označiti kao sunovrat, ocenio je Dejan Bulatović, narodni poslanik sa liste „Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane“.
Radomir Zanzibarićanin Lazović, večiti student i odbegli Đilasov saradnik pobegao je od novinarke Informera Branke Lazić na konferenciji koju je opozicija upravo organizovala za medije?!
U novom Info danu o sramoj rezoluciji o Srebrenici, ali i o lažima i podmetnutom genocidu, govorili su gosti dr Uroš Šuvaković profesor univerziteta i Ljubiša Ristić, reditelj.
Predsednik pokreta "Nema nazad, iza je Srbija" bio je gost "Info jutra" Informer televizije i tom prilikom komentarisao predstojeće izbore u našoj državi, kao i opoziciju okupljenu oko Dragana Đilasa.
Politički analitičar Branko Radun komentarisao je bojkot predstojećih izbora od strane dela opozicije tokom svog gostovanja na Informer televiziji u emisiji "Info jutro".
Ugledni čačanski advokat otkrio je za Informer da ga je prošle noći pozvao Dejan Popović, osumnjičeni za ubistvo Maria Simovića, i da je od njega navodno tražio informacije o načinu i uslovima predaje policiji!
Apelacioni sud u Beogradu smanjio je za godinu dana kaznu zatvora bivšem predsedniku opštine Grocka Dragoljubu Simonoviću i pravosnažno ga osudio na četiri godine, jer je podstrekivao druge okrivljene da zapale imovinu novinara portala "Žig info" Milana Jovanovića.
Policija je iz kuće Dejana Dragijevića, osumnjičenog za ubistvo Danke Ilić (2) u selu Zlot kod Bora, zaplenila više desetina predmeta koji bi mogli biti ključni dokazi u istrazi jezivog zločina.
Okružni sud u Istočnom Sarajavu osudio je Marka K. (38) na sedam godina zatvora zbog pokušaja teškog ubistva Е.M. i. Е.Đ. koje je pregazio automobilom ”golf 7” ispred policijske stanice u Sokocu!
Nekadašnji reprezentativac Srbije, Miralem Sulejmani (35) imao je fenomenalnu inostranu karijeru, a sada igra u Železničaru iz Inđije i bori se sa tim klubom za ulaz u Prvu ligu Srbije.
Fudbaler Njukasla Met Riči (34) već razmišlja o biznisu nakon što završi igračku karijeru. Na leto mu ističe ugovor sa engleskim premijerligašem, a kako je već u zrelijim godinama za jednog sportistu, rešio je da se obezbedi na vreme.
Studenti su danas blokirali pristup Institutu za političke studije u Parizu u znak protesta protiv rata u Gazi, zahtevajući od univerziteta da osudi postupke Izraela, dok se slični protesti studenata održavaju i u kampusima širom SAD.
Vojne obuke raznih zemalja NATO, koje se održavaju ovog proleća u Evropi, sprovode se, "faktički", protiv Rusije, izjavio je za "Njujork tajms" komandant kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država u Evropi general Deril Vilijams.
Ukrajinski sud odredio je danas pritvor ministru poljoprivrede Ukrajine Mikoli Solskom, koji je optužen da je umešan u nelegalnu kupovinu državnog zemljišta u vrednosti od oko sedam miliona dolara.
Kongres američke savezne države Tenesi usvojio je zakon kojim se pojedinim nastavnicima i osoblju u javnim školama dozvoljava da nose skriveno oružje i zabranjuje roditeljima i drugim nastavnicima da saznaju ko je naoružan.
Ne postoji čudesno sredstvo za rešavanje ukrajinske krize, strane treba da stvore uslove za prekid vatre i pregovore, izjavio je kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji.
Svi danas imamo po nekoliko kartica, a na neke potpuno i zaboravimo pa nas dočeka neprijatno iznenađenje u vidu neke neplaćene kamate ili neplaćenog održavanja računa.
Prijatelji, porodica i kolege ispratili su danas voditeljku Bojanu Janković na večni počinak, a pored njenog groba bivši suprug održao je potresan govor.
Sve do 1999. i progona Srba sa Kosmeta, Lazarice su bile običaj na Lazarevu subotu, koji se najživopisnije sprovodio među Srbima u dva sela Sredačke župe, Mušnikovu i Drajčiću, a do danas, u svom originalnom duhu, održale su se i u selima Sirinićke župe, u kojoj ima i mlađih Srba.
Zaposleni u Gradskoj upravi Kragujevac danas su, u organizaciji Samostalnog sindikata GU organizovali prvu od dve godišnje akcije dobrovoljnog davalaštva krvi za potrebe Banke krvi Univerzitetskog kliničkog centra u ovom gradu.
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.