SRBIJO, MISLI O OVOME! ERDOGAN MERKA RUMELIJU, ZBOG NJE SMO RATOVALI SA BUGARIMA! Balkan je u neoosmanističkoj viziji!
Podeli vest
Premda glavni vektor Turske spoljne politike nije usmeren prema Balkanu, nekadašnja osmanska Rumelija nije van polja Erdoganove pažnje. To se jasno vidi iz njegovih izjava
Turski predsednik Erdogan baš se u poslednje vreme razradio i sve samouverenije nastupa na međunarodnoj sceni. Pored neposrednog i posrednog, ali intenzivnog vojnog angažovanja na nekolikim neuralgičnim tačkama u Sredozemlju, na Bliskom i Srednjem istoku, zaoštrio je i retoriku, za koju je teško reći da je baš uvek diplomatska.
Jermenski premijer Nikol Pašinjan izjavio je da postoje "neoborivi dokazi" da Turska vrbuje i šalje u Azerbejdžan "hiljade sirijskih plaćenika". Svoju tvrdnju je potkrepio snimkom ispitivanja zarobljenog Sirijca
01.11.2020
12:12
Francuskom predsedniku Makronu je već drugi put poručio da treba da se leči, na šta je Pariz povukao ambasadora iz Ankare, što je kulminacija zatezanja poodavno zahladnelih odnosa između dvojice ambicioznih lidera, ali i dveju velikih država i članica NATO-a. Makronove kritike povodom uloge koju Turska na strani Azerbejdžana neskriveno igra u podsticanju i razgorevanju sukoba u Nagornom Karabahu, kao i nameru da se u Francuskoj zakonski reguliše delovanje džamija i islamskih centara, Erdogan je ocenio kao eklatantnu islamofobiju, dok se u Francuskoj, u kojoj je veoma uticajna jermenska dijaspora, sve otvorenije govori o tome da Turska na Kavkazu nastavlja da nikada ne prizna osmanski genocid nad ovim narodom iz 1915. godine.
Prenaprezanje Turske
Na neuobičajeno (ne i za njega!) otvoren način, turski predsednik je izrazio želju i nadu da će Azerbejdžanci izaći kao pobednici iz rata i uspeti da oružjem oslobode Nagorno Karabah od „jermenskih okupatora". Istovremeno, on se redovno konsultuje sa Vladimirom Putinom, tobože o pronalaženju puta ka okončanju sukoba, stavljajući Ankaru na isti nivo makroregionalne uticajnosti sa Moskvom, što je deo proklamovanog spoljnopolitičkog i geopolitičkog cilja da Turska 2023. godine bude jedna od sedam najvažnijih „igrača" na globalnom planu međunarodnih odnosa. Zauzetost oko Nagornog Karabaha nije smetala turskom predsedniku da najavi spremnost za pokretanje nove vojne akcije u Siriji...
Istovremeno sa punom aktivnošću na Kavkazu, Erdogan preti Grčkoj da će „dobiti svoje" ako nastavi da ometa tursko istraživanje podmorskih energetskih resursa, odnosno fosilnih goriva u Istočnom Mediteranu, udarajući uzgred i poneku packu Izraelu i Egiptu, a da ne govorimo o Kipru, za koji prvi put izričito predlaže rešenje višedecenijskog spora kroz model dveju nezavisnih država, pošto je prethodno obezbedio pobedu svog kandidata i poslušnika Ersina Tatara na nedavnim predsedničkim izborima. Nimalo slučajno, „Sultan" je ovu provokativnu maksimalističku izjavu dao pred Tatarov sastanak s kiparskim Grcima i predstavnicima triju zemalja „garanata" za Kipar - Grčke, Turske i Velike Britanije, koji je najavio generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš, s ciljem da se pokrenu zamrli mirovni pregovori.
Tako je otvorio Pandorinu kutiju ideje o formalnoj podeli jedne samostalne i suverene države, na osnovu „uvažavanja stanja na terenu" i nemogućnosti da se pregovorima dveju lokalnih zajednica pronađe kompromisno rešenje. A ne može se pronaći, jer, bez obzira na sve diplomatske manevre i prividnu spremnost na ustupke, osnovni zahtev kiparskih Grka, da Turska posle postizanja sporazuma u određenom roku povuče svoje vojne snage sa ostrva, nikada neće biti ispunjen. Svaka analogija sa odnosom Turske prema teritorijalnom integritetu Srbije i nezavisnosti „Kosova" stvar je, dakako, paranoidne uobrazilje...
Ako se turskom predsedniku nešto ne može zameriti, onda je to doslednost, ali i otvorenost u realizovanju strategije čiji je krajnji cilj ponovo velika i snažna Turska na prostorima koji su nekada bili u sastavu Osmanskog carstva, pa dokle se u datom trenutku može, dotle se i ide... A dokle se realno može, tek treba da se vidi, jer ima podosta ozbiljnih analitičara koji procenjuju da se Turska spoljnopolitički i vojno, ali i ekonomski delovanjem na više frontova prenapregla i da će to breme teško izdržati bez posledica po unutrašnju ravnotežu, posledica koje je Erdogan, uostalom, delimično već osetio.
Ne bi se, međutim, valjalo preterano zavaravati takvim stručnim prognozama, jer Turska je Turska, specifična država sa specifičnim društvom i sa nekim komparativnim prednostima o kojima se u ovakvim preciznim i racionalizovanim analizama ne vodi računa, jer ne pripadaju fenomenima na koje se mogu primeniti egzaktna naučna merila. Onako, otprilike, kako je veliki ruski pesnik Tjutčev opisao svoju voljenu otadžbinu: „Umom se Rusija ne može razumeti/ Opštim aršinom ne da se izmeriti: /Osobeno je njeno stanje/U Rusiju se jedino može verovati". Zato su, pored ostalog, složeni odnosi između Rusije i Turske toliki izazov za svaku pouzdanu ocenu i izvesnije predviđanje, a svi bi voleli da znaju kako će se oni u budućnosti razvijati.
„Istinita priča"
Premda glavni vektor spoljnopolitičkog angažovanja Turske nije usmeren prema Balkanu, ako izuzmemo akutnu fazu hroničnog nadgornjavanja sa Grčkom, nekadašnja osmanska Rumelija nije van polja Erdoganove pažnje. Turska prema Balkanu u ovom trenutku nastupa promišljeno i konstruktivno, ne odustajući od svojih strategijskih interesa, ali i svesna da pri sadašnjoj regionalnoj i široj konjunkturi najviše može postići korišćenjem sredstava i metoda tzv. „meke", odnosno „pametne moći".
Primer ovakvog opredeljenja su i znatno unapređeni odnosi sa Srbijom koju je Ankara oduvek, čak i u razdobljima najozbiljnijih tenzija, smatrala partnerom bez koga se ne može ostvariti bilo kakav stabilan i trajan rezultat u balkanskim relacijama. Izraženije neoosmanističke reminiscencije, do nametljivosti prisutne u nastupanju turskih zvaničnika prema i na Balkanu tokom prve decenije ovoga veka, sada su potisnute van predela pragmatičnog vođenja uglavnom poslovne politike, što je svakako dobro sa stanovišta uspešnosti poslovanja i saradnje u raznim oblastima delatnosti.
Ponekad, ipak, da se ne zaboravi kako Turska, poslujući na Balkanu, nije zaboravila Rumeliju, a i da bi se održala vera u nju kod onih koji je na našim prostorima i dalje čeznutljivo doživljavaju kao duhovnu i kulturnu maticu i potencijalnog zaštitnika, Erdogan se ponekad oglasi porukama iz arsenala koji pripadaju metafizičkim, oniričkim predelima koje je Ahmet Davutoglu nazvao geografskom i istorijskom dubinom.
Tako je veliki komunikator nedavno, u obraćanju euforičnim pristalicama retorički sam sebe prevazišao, što u njegovom slučaju nije mala stvar. Zaneo se govoreći o opštoj omiljenosti koju Turci, suprotno tvrdnjama svojih dušmana i raznih zavidnih zlobnika, danas uživaju u muslimanskim zemljama Severne Afrike, Bliskog istoka i Balkana, pa je rekao i sledeće:
„Idite u Siriju, idite u Irak, idite u Severnu Afriku, idite na Bliski istok, idite u zemlje Balkana, idite i pitajte tamo ljude šta misle o Turskoj i o Turcima. Nećete čuti ni reč žalbe, ništa o kolonijalizmu, okupaciji, tlačenju ili genocidu. Umesto toga, čućete jednu novu rečenicu koja je kod njih postala nešto kao simbolički slogan - „Hvala Alahu što su nam Turci došli!" Ispričaću vam jedan istiniti događaj. Uloživši mnogo truda i u veoma teškim okolnostima ekipa TIKA-e (Turske državne agencije za saradnju i razvoj) stigla je do jednog planinskog sela u Makedoniji. Neki starac sa štapom prišao je članovima ekipe i, videvši tursku zastavu na kolima, upitao: 'Zašto ste toliko zakasnili?'. Funkcioner se zbunio i pomislio da su zakasnili na neki predviđeni program i taman kad je hteo da se izvini, starac ga je prekinuo i rekao: 'Čekali smo vas sto godina'. Zaista, prošlo je sto godina od kad smo odvojeni od ovih zemalja, ali narod nikada tamo nije prestao da nas čeka i da se nada našem povratku".
Nije teško zamisliti aplauz koji se posle ove „istinite priče" razlegao velikom dvoranom. Balkan je u neoosmanističkoj viziji i dalje, dakle, Rumelija čiji su gubitak Osmanlije pre jednog veka izuzetno bolno doživeli, o čemu svedoče tadašnji lamenti njihovih vojnih i civilnih prvaka.
Rumelijski snovi
U svim tim žalopojkama ponavljan je refren da Rumelija „ostaje u našim srcima i da ćemo se jednom vratiti". Iz Rumelije je, uostalom, poticao veliki deo osmanske, ali i potonje kemalističke elite, uključujući i tvorca moderne Turske i „oca nacije" Mustafu Kemala pašu Ataturka. Erdogan je, doduše, sa Crnog, a ne Egejskog mora, ali je i njemu Rumelija očito u srcu, a želja za povratkom nesmanjeno jaka. Tim više što Turke, kako reče stari Makedonac sa štapom, tamo već sto godina nestrpljivo čekaju.
Balkan mu, eto, dođe kao neka osmanska Penelopa, a da svoga čekanja, za razliku od Odisejeve verne ljube, nije bio svestan. Srećom, proviđenje ili volja Alahova uredi da se ekipa turske agencije na planini sretne sa makedonskom starinom... Mi smo, balkanski veselnici, poput Penelope tkali i parali svoje košulje, ali ne dvadeset nego punih sto godina, a parali su nam ih povremeno i drugi.
Povratak nekadašnjeg gazde sa istoka nismo dočekali, a ni košulje baš sve oparali, tako da nismo ni bez ruha, ni bez kruha, a u većini umemo i goste, zvane i nezvane, da balkanski dočekamo i ispratimo kako im dolikuje. Čemu, uostalom, uopšte osvrtanje na Erdoganovu „istinitu priču", reći će mnogi na ovim našim stranama, jer on, kako se obično i olako tumači, govori „za unutrašnju upotrebu".
Ne bi, međutim, trebalo zaboraviti da su za neoosmanističku doktrinu i njenu operacionalizaciju unutrašnja i spoljna politika, a i „meka" i „tvrda moć" u organskoj, funkcionalnoj sprezi i naizmenično se aktuelizuju, pa ne bi bilo poželjno da Erdoganovi slušaoci listom poveruju da je Balkan zaista i dalje Rumelija koja ih i posle sto godina željno čeka.
Srbija i Bugarska ratovali zbog Rumelije
Zbog Rumelije zaratili su Srbija i Bugarska 1885. godine, a neposredni povod bilo je ujedinjenje Kneževine Bugarske i Istočne Rumelije, koje je izvršeno kršenjem odluka Berlinskog kongresa, a na štetu Srbije i Srba koji su živeli na tim područjima pre i tokom Otomanske vlasti.
Smatrajući da je to poremetilo ravnotežu na Balkanu, kralj Milan je vršio pritisak na bugarsku diplomatiju da se sporne odluke ponište, a kada mu to nije urodilo plodom odlučio je da celu stvar reši ratom.
Međutim, bolje naoružana i uz to bolje motivisana bugarska vojska izvojevala je pobedu na Slivnici, da bi ubrzo potom prebacila rat na teritoriju Srbije, što je dovelo do pada Pirota i povlačenja srpske vojske sve do Niša. Neočekivani uspesi bugarske vojske primorali su velike sile, u prvom redu Austrougarsku, da se uključe u posredovanju oko potpisivanja primirja. Mir u Bukureštu je zaključen 3. marta 1886. godine. Rat je doneo znatne gubitke i jednoj i drugoj strani, ali nije uticao na teritorijalne promene.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Jermenski premijer Nikol Pašinjan izjavio je da postoje "neoborivi dokazi" da Turska vrbuje i šalje u Azerbejdžan "hiljade sirijskih plaćenika". Svoju tvrdnju je potkrepio snimkom ispitivanja zarobljenog Sirijca
SAD šalju milijarde dolara Ukrajini ne zato što slede neke humanističke ideale, nego iz mržnje prema Rusima, izjavio je potpredsednik parlamenta Slovačke Ljuboš Blaga.
Vojne obuke raznih zemalja NATO, koje se održavaju ovog proleća u Evropi, sprovode se, "faktički", protiv Rusije, izjavio je za "Njujork tajms" komandant kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država u Evropi general Deril Vilijams.
U Skupštini Srbije nešto posle 13.00 časova počeo je sastanak predsednice Skupštine Srbije Ane Brnabić sa predstavnicima poslaničkih grupa, političkih stranaka nacionalnih manjina i udruženja, radi konsultacija oko obrazovanja radnih grupa za unapređenje izbornog procesa i uvid, kontrolu i reviziju Jedinstvenog biračkog spiska.
Bojkot beogradskih izbora za koji se odlučio propali vođa opozicije Dragan Đilas, ujedno je i početak njegovog političkog kraja koji se pre može označiti kao sunovrat, ocenio je Dejan Bulatović, narodni poslanik sa liste „Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane“.
U novom Info danu o sramoj rezoluciji o Srebrenici, ali i o lažima i podmetnutom genocidu, govorili su gosti dr Uroš Šuvaković profesor univerziteta i Ljubiša Ristić, reditelj.
Predsednik pokreta "Nema nazad, iza je Srbija" bio je gost "Info jutra" Informer televizije i tom prilikom komentarisao predstojeće izbore u našoj državi, kao i opoziciju okupljenu oko Dragana Đilasa.
Politički analitičar Branko Radun komentarisao je bojkot predstojećih izbora od strane dela opozicije tokom svog gostovanja na Informer televiziji u emisiji "Info jutro".
Ugledni čačanski advokat otkrio je za Informer da ga je prošle noći pozvao Dejan Popović, osumnjičeni za ubistvo Maria Simovića, i da je od njega navodno tražio informacije o načinu i uslovima predaje policiji!
Apelacioni sud u Beogradu smanjio je za godinu dana kaznu zatvora bivšem predsedniku opštine Grocka Dragoljubu Simonoviću i pravosnažno ga osudio na četiri godine, jer je podstrekivao druge okrivljene da zapale imovinu novinara portala "Žig info" Milana Jovanovića.
Policija je iz kuće Dejana Dragijevića, osumnjičenog za ubistvo Danke Ilić (2) u selu Zlot kod Bora, zaplenila više desetina predmeta koji bi mogli biti ključni dokazi u istrazi jezivog zločina.
Okružni sud u Istočnom Sarajavu osudio je Marka K. (38) na sedam godina zatvora zbog pokušaja teškog ubistva Е.M. i. Е.Đ. koje je pregazio automobilom ”golf 7” ispred policijske stanice u Sokocu!
Nekadašnji reprezentativac Srbije, Miralem Sulejmani (35) imao je fenomenalnu inostranu karijeru, a sada igra u Železničaru iz Inđije i bori se sa tim klubom za ulaz u Prvu ligu Srbije.
Fudbaler Njukasla Met Riči (34) već razmišlja o biznisu nakon što završi igračku karijeru. Na leto mu ističe ugovor sa engleskim premijerligašem, a kako je već u zrelijim godinama za jednog sportistu, rešio je da se obezbedi na vreme.
Studenti su danas blokirali pristup Institutu za političke studije u Parizu u znak protesta protiv rata u Gazi, zahtevajući od univerziteta da osudi postupke Izraela, dok se slični protesti studenata održavaju i u kampusima širom SAD.
Vojne obuke raznih zemalja NATO, koje se održavaju ovog proleća u Evropi, sprovode se, "faktički", protiv Rusije, izjavio je za "Njujork tajms" komandant kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država u Evropi general Deril Vilijams.
Ukrajinski sud odredio je danas pritvor ministru poljoprivrede Ukrajine Mikoli Solskom, koji je optužen da je umešan u nelegalnu kupovinu državnog zemljišta u vrednosti od oko sedam miliona dolara.
Kongres američke savezne države Tenesi usvojio je zakon kojim se pojedinim nastavnicima i osoblju u javnim školama dozvoljava da nose skriveno oružje i zabranjuje roditeljima i drugim nastavnicima da saznaju ko je naoružan.
Ne postoji čudesno sredstvo za rešavanje ukrajinske krize, strane treba da stvore uslove za prekid vatre i pregovore, izjavio je kineski ministar spoljnih poslova Vang Ji.
Svi danas imamo po nekoliko kartica, a na neke potpuno i zaboravimo pa nas dočeka neprijatno iznenađenje u vidu neke neplaćene kamate ili neplaćenog održavanja računa.
Prijatelji, porodica i kolege ispratili su danas voditeljku Bojanu Janković na večni počinak, a pored njenog groba bivši suprug održao je potresan govor.
Sve do 1999. i progona Srba sa Kosmeta, Lazarice su bile običaj na Lazarevu subotu, koji se najživopisnije sprovodio među Srbima u dva sela Sredačke župe, Mušnikovu i Drajčiću, a do danas, u svom originalnom duhu, održale su se i u selima Sirinićke župe, u kojoj ima i mlađih Srba.
Zaposleni u Gradskoj upravi Kragujevac danas su, u organizaciji Samostalnog sindikata GU organizovali prvu od dve godišnje akcije dobrovoljnog davalaštva krvi za potrebe Banke krvi Univerzitetskog kliničkog centra u ovom gradu.
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.