Ako si labilna ličnost, i uspeh i neuspeh može da te razboli, a onda je sve uzalud, kaže za "Ljubav i Zdravlje" glumac Milan Caci Mihailović
Glumac Milan Caci Mihailović tokom čitave svoje glumačke karijere beležio je priče o događajima u pozorištu, anegdote o glumcima, rediteljima.... Mnoge je priče čuo od kolega, mnogima je i sam bio svedok. Neke su se dešavale ili pričale u garderobi, neke iza scene, na samoj sceni, u pozorišnom bifeu, na mnogobrojnim putovanjima ansambla pozorišta Atelje 212...
Svoja sećanja ovekovečio je u četiri knjige "Uspomenar 212". U najnovijoj, četvrtoj, "Uspomenar 4 - Čarobnjak Radmilović" piše upravo o glumcu Zoranu Radmiloviću, sa kojim je delio scenu mnogo puta. Ipak, Cacija se pored Zorana na sceni svi najradije sećaju kao Jelenčeta Vilotića u predstavi "Radovan Treći". Ova predstava je fenomen - ali je Zoran Radmilović bio još veći. Upravo o tome i piše Caci Mihailović.
Milan Caci Mihailović rođen je 1949. godine u Beogradu, ima sinove Vladislava i Petra, koji su takođe glumci. U penziji je, ali je još uvek veoma aktivan. Napisao je, pored "Uspomenara", i nekoliko zbirki priča i pesama.
Još uvek ste aktivni... Koliko traje vaša karijera?
- Držim kontinuitet. Oko 130 uloga u pozorištima, oko 150 uloga na televiziji i filmu, oko 700 uloga u Dramskom programu Radio Beograda, nekoliko hiljada emisija "Kod dva bela goluba, mnogo humanitarnih nastupa i tako dalje. Momentalno igram sedam naslova, tu su planovi, zakazane predstave, gostovanja...
Igrate u seriji "Aleksandar od Jugoslavije", u novoj TV seriji "Branilac", počelo je snimanje "Junaka našeg doba"...
- U "Aleksandru od Jugoslavije" odigrao sam našeg čuvenog lingvistu i predsednika SANU Aleksandra Belića. I "Branilac" je za mene završen, jer sam svoj deo posla obavio, a u nastavku serije "Junak našeg doba" pojaviću se u dve epizode.
Kako ste znali da treba da zapisujete sve što je stalo u "Uspomenare"? - Pre skoro pedeset godina, kao tek diplomirani glumac, nisam došao u pozorište da bih pisao knjigu ili knjige. Ne. Nešto mi je govorilo da treba zabeležiti ono što mi se učini zanimljivim i za šta mislim da je grehota da se zaboravi. A u pozorištu, u Ateljeu 212, tog septembra 1972, kada sam ušao u tu kuću na glumački ulaz, zatekao sam ekipu fantastičnih likova, duhovitih, lucidnih, jedinstvenih... Imao sam šta da čujem od njih. Zamislite na jednom mestu Miru Trailović, Borislava Mihajlovića Mihiza, Jovana Ćirilova, Ljubomira Mucija Draškića, Zorana Ratkovića, pa glumčine kakvi su bili Radmilović, Cica Perović, Neda Spasojević, Mira Banjac, Renata Ulmanski, Đorđe Jelisić, Bora Todorović, Milutin Butković, Taško Načić, Ružica Sokić, Ljubiša Bačić, Miodrag Andrić - Ljuba Moljac, Petar Kralj, Dragan Nikolić, pa pisci Borislav Pekić, Brana Crnčević, Dragoslav Mihailović, Slobodan Selenić, Dobrica Ćosić... Kakav jedinstven, neponovljiv tim!
Da li su vaše kolege znale da to radite? Aljoša Vučković je na beogradskoj promociji knjige rekao "da niste normalni"... - Neki sa kojima sam bio najbliži znali su da ponekad nešto zabeležim. U tom trenutku to je bilo nevažno. Niko, pa ni ja sam, nisam slutio da će to jednog dana postati bogat materijal koji će stati među korice više knjiga. Moj divni drugar Aljoša Vučković, sa kojim sam počeo studije glume, voli te moje beleške koje su na poseban način sačuvale duh tog izuzetnog vremena. Pošto je Aljoša duhovit čovek, na svoj način mi odaje priznanje za ono što sam uradio i radim. Zato je na predstavljanju knjige rekao da sam nenormalan!
Da li se sećate svog prvog susreta sa Zoranom Radmilovićem, da li možete da ga opišete? - Prvi put sam sreo Zorana Radmilovića u svom komšiluku, na Crvenom krstu, ispred, tada Savremenog pozorišta, koje je inače podignuto posle Drugog svetskog rata na inicijativu mog dede, učitelja Trajka Mihailovića. Tu sam, ispred pozorišta, sa mlađim bratom Vladislavom, skupljao autograme glumaca, koje i dan-danas čuvam i za koje je bilo mesta u mojoj prvoj knjizi "Uspomenar 212". Zoranov autogram iz 1962. godine krasi koricu knjige "Čarobnjak Radmilović", koja je predstavljena u Ateljeu 212 na Zoranov 88. rođendan, 11. maja na Velikoj sceni "Mira Trailović". Te 1962. Zoran je bio mladić od 29 godina i dolazio je na probe pozorišnog komada "Andora" Maksa Friša u režiji Soje Jovanović. Zoran je igrao vojnika i pozorišni kritičar Eli Finci, od koga su svi strepeli, primetio je mladog glumca i u jednoj rečenici istakao njegov rad u predstavi. To je za Zorana bila odskočna daska za dalju karijeru.
Da li mislite da nove generacije i glumaca, ali i onih mladih koji su samo publika, mogu da razumeju koliko je on veliki bio? - Naravno da se sve razume onog trenutka kad glumac stane na scenu pred gledaoce ili pred kameru. Činjenica da je publika i danas očarana talentom Zorana Radmilovića, da je posle više od 35 godina od odlaska i dalje prisutan, da ljudi znaju čitave rečenice koje je izgovarao u "Ibiju", "Radovanu Trećem", "Maratoncima",... dovoljno govori koliki je trag ostavio u srpskom pozorištu. Zoran je bio moderan glumac, ispred svog vremena. Govorio je: "Na sceni nema laži, obmanjivanja i mistifikacije!"
Kako ste svojim sinovima pričali o Zoranu? - Moji sinovi su od rođenja rasli u pozorištu, pa tako i uz Zorana i naše zajedničke predstave. Osim "Ibija" i "Radovana Trećeg" igrali smo u "Molijeru", u predstavi "Santa Maria della Salute", u "Psećem srcu", u predstavi "Oj Srbijo, nigde lada nema", u "Korešpodenciji". U pozorištu smo provodili više vremena nego u sopstvenim kućama. Dočeci novih godina za decu bili su posebni praznici, čak možda više za nas matore nego za decu koju smo dovodili da im Deda Mraz da poklon.
Kakav je bio Zoran Radmilović? - Zoran je bio sjajan partner. To je u pozorištu i našem poslu vrlo važna stvar. Ima sebičnih partnera, ima onih koji na sceni i ne vide onoga s kim igraju, koji "soliraju". Jedan kolega, da ga ne imenujem, govorio je: "Kad dođu generalne probe, nastaje otimačina!". Zoran je znao da što više pruži partneru, i on će biti bolji, a sve zajedno je važno za celu predstavu. Umeo je da sluša, da čuje, bio je precizan i brz, znao je pravu meru dramske pauze i uvek je igrao iz sve snage. Kada bi na "Radovanu", na pauzi, ulazio u garderobu posle sat i po igranja, obavezno bi okretao kravatu, zagledajući da li je mokra od znoja ili ne. Ako je bila suva, znao je da kaže: "Nije dobro, zabušavamo!"
Kako je izgledalo biti Zoranov kolega? Kakav je bio vaš odnos? - Kada sam došao u Atelje kao klinac od 23 godine, Zoran je bio zvezda čije su predstave bile krcate. Sad zamislite, igram Čapekov tekst "Kako se pravi pozorište" na maloj sceni "Teatar u podrumu". Pošto je bio zauzet i nije mogao da dođe na premijeru, šalje mi telegram u kom piše da mi želi uspeh na premijeri. Naravno, taj telegram čuvam i danas, ali on je i u knjizi "Čarobnjak Radmilović". Ili, odlazim u vojsku 1976, a u moju ulogu Kneza Golicina, u predstavi "Marija" Isaka Babelja, u režiji Ljubomira Draškića, uskače zvezda srpskog glumišta - Zoran Radmilović. Ima razlike između onog vremena i ovog danas - čini mi se!
Vaši sinovi Vladislav i Petar su umetnici - šta im savetujete? Šta im govorite? - Moji sinovi su odrasli u pozorištu, a ovim poslom se i oni već dugo bave. Sa savetima smo davno završili. Često od njih dobijem koristan savet. I nikad ne pogreše. Ponekad ponovim ono što sam im govorio kada su počinjali, smatrajući da nije loše podsetiti se da je za ovaj posao važno biti jaka, stabilna ličnost. Treba znati i umeti podneti i uspeh i neuspeh. Ako si labilna ličnost, i jedno i drugo može da te razboli, a onda je sve uzalud! Divni Muci Draškić je govorio: "Za ovaj posao je najvažniji kontinuitet. Treba imati snage i istrčati maraton!"
Vaš rođak je bio i čuveni Ljuba Tadić... - Ljuba Tadić je bio naš blizak rođak po liniji moje majke. Moji prvi susreti sa pozorištem vezani su za Ljubu. Kao dete, gledao sam ga u Ateljeu 212, u zgradi "Borbe", davne 1960. u predstavi "Čin-čin", Fransoa Bijedua, u režiji Mire Trailović. Igrao je sa velikom glumicom Ljiljanom Krstić. I sam sam igrao sa njim u pozorištu, na televiziji i radiju.
Kako je za vas izgledao prethodni period dok je pozorište "mirovalo"? Kako ste vi samog sebe "hrabrili"? - Prethodni period je bio mučan kao i za sve druge, em se nije radilo (što sam iskusio prvi put u životu), em smo se svi suočili sa gubitkom mnogih dragih, izuzetnih ljudi koje je odnela ova opaka bolest. Spas sam našao u radu. Izašao je iz štampe "Čarobnjak Radmilović" povodom trideset pete godine od odlaska tog maga scene, veličanstvenog Radmilovića.
Da li pišete nešto novo... na čemu radite ovih dana...? - Ko jednom oseti miris tek odštampane knjige, zauvek je "zaražen". A šta će to biti - videćemo! Pomenuo sam maraton. Pre nekoliko dana, tačnije 6. maja ove godine, bio sam na svečanosti u manastiru Divostin, gde mi je Srpska kruna - istorijski centar Kragujevac, dodelila Orden srpskog viteza "Despot Stefan Lazarević", prvog reda, kao trajno svedočanstvo za životno delo - 50 godina glumačkih ostvarenja. Eto, dragi moji, moj maraton još traje!
Glumac Jovo Maksić, nakon završene Akademije nije se libio da scenu zameni za gradilište, gde je obavljao najteže fizičke poslove, samo da bi obezbedio finansijska sredstva za svoje najbliže.
Glumac Jovo Maksić, nakon završene Akademije nije se libio da scenu zameni za gradilište, gde je obavljao najteže fizičke poslove, samo da bi obezbedio finansijska sredstva za svoje najbliže.
Večeras je u Savskoj ulici, došlo do blokade na poziv lidera Suverenista Srbije Vukše Dragovića, zbog nasilja i terora koji su obeležili ovih devet dana takozvane demokratske vlasti tzv. Studentske liste.
Pozivi na hapšenje novinarke i voditeljke Informer TV Andree Veskov, koji su se pojavili na društvenim mrežama, ponovo su otvorili pitanje granica političke netrpeljivosti i odnosa prema novinarima koji imaju drugačije stavove.
Pozivamo sve građane Srbije da se danas u 10.45 časova okupe ispred prostorija Regulatornog tela za elektronske medije (REM), na Trgu Nikole Pašića broj 5 u Beogradu.
Poznati novinar Ivan Radovanović i pisac Muharem Bazdulj u jednom podkastu brutalno su ogolili laži, teror i licemerje "Studentske liste" i njihovih političkih nalogodavaca!
Aleksandar Vulin, predsednik Pokreta socijalista, uključio se u program Informer TV i ogolio strašne laži koje režimski mediji plasiraju o letu za Moskvu.
Glavni i odgovorni urednik Informera, Dragan J. Vučićević, najavio je da će se zbog aktuelnih dešavanja i pritisaka nova epizoda Exatlona Srbija emitovati u izmenjenom terminu.
Menjači sa dvostrukim kvačilom bez većih kvarova mogu podneti vožnju i do 200.000 kilometara, ukoliko se pravilno koriste i održavaju, utvrdili su iz nemačkog automobilskog kluba ADAC.
U Srbiji će danas biti oblačno i hladno vreme, na severu uglavnom suvo, u ostalim krajevima ujutro i pre podne mestimično sa slabom kišom, na planinama sa slabim snegom.
Policija je juče na auto-putu A1 kod Gospića, u Hrvatskoj, zaustavila 30-godišnjeg državljanina Nemačke koji je vozio čak 262 kilometra na sat na deonici na kojoj je ograničenje brzine 130.
Na magistralnom putu Batočina - Kragujevac u mestu Nikšićko brdo došlo je do saobraćajne nezgode kada je teretno vozilo sletelo sa puta, a uočeno je da iz njegovog rezervoara ističe pogonsko gorivo, metan.
Prava drama i nezapamćeno nasilje odigrali su se u noći između nedelje i ponedeljka na Banovom brdu, kada su dvojica razbojnika upala u stan devedesetogodišnje starice i brutalno je maltretirala.
U saobraćajnoj nesreći koja se juče oko 18.30 časova dogodila u Zbelavi kod Varaždina, povređena je 53-godišnja vozačica koja je imala 1,61 promil alkohola u krvi.
Nemački kancelar Fridrih Merc poručio je da bi, u slučaju da američki predsednik Donald Tramp pozove ruskog predsednika Vladimira Putina na samit G20 u Majamiju, razgovori morali da obuhvate i ukrajinsko pitanje, uz obavezno prisustvo Volodimira Zelenskog.
Demokratski kandidat za senatora iz Mičigena Abdul el Sajed proglasio je pobedu na međuizborima koji su u Sjedinjenim Američkim Državama održani 3. novembra, čime će, ukoliko i zvanični rezultati to potvrde, postati prvi musliman izabran u američki Senat.
U narednih sedam dana, Rakovima i Vodolijama zvezde donose finansijske izazove, pa bi pripadnici ovih znakova trebalo da budu posebno oprezni s novcem.
Crna torba jeste neprikosnoveni klasik, ali ove jeseni modne insajderke biraju nijansu koja je podjednako praktična, a mnogo zanimljivija - boju kuvanog vina.
Kuća pevača Ljube Aličića odiše pravim glamurom, a zlatni detalji, raskošni materijali i pažljivo odabrani komadi nameštaja dodatno doprinose njenom luksuznom izgledu.
Marina Tucaković, jedna od najpoznatijih tekstopisaca sa naših prostora, rođena je na današnji dan 1953. godine, a da je živa, danas bi proslavljala 73. rođendan.
Komentari