SRBIJA MORA VRATITI VOJNI ROK, BALKAN JE OVO! ZAPAD ĆE POLUDETI, ALI... ! Stopiranje redovnog služenja vojske jedna je od NAJVEĆIH PREVARA NAŠEG NARODA!
Ponovno uvođenje redovnog služenja vojnog roka nije dilema nego imperativ, jer navodno „zamrzavanje" redovnog služenja bilo je jedna od najvećih prevara srpskog naroda
Zapadni agresori najpre nisu mogli da shvate, a zatim nisu mogli da prihvate, da su Treća armija i njen Prištinski korpus uspeli da sačuvaju glavninu ljudstva i teškog naoružanja u uslovima besomučnih dejstava iz vazduha i kopnenog napada šiptarskih i NATO snaga na prostor KiM. Bilo je jasno da, i pored neuporedive nadmoći, nisu porazili srpsku vojsku, ali zaključili su još nešto - da ta vojska predstavlja latentnu opasnost za njihove interese na Balkanu. Zato što su oni duboko zadirali ne samo u vitalne nacionalne interese Srbije nego i u njenu celovitost. Zbog toga „zamrzavanje" redovnog služenja vojnog roka treba prepoznati kao perfidni plan i podli mehanizam da se uništi ono što nisu uspeli uništiti vojnom agresijom.
Pokušavali su, i na kraju uspeli, da na čelo Srbije dovedu političku garnituru koja će njihove planove destrukcije vojne moći i odbrambene sposobnosti Srbije prihvatiti kao svoje, i realizovati ih u praksi upravo onako kako je njima odgovaralo. Pod lažnom parolom da „Srbija nema neprijatelja" i da joj treba „mala, dobro naoružana i efikasna profesionalna vojska", 2011. godine krenuli su u „projekat" kojim su Vojsci Srbije naneti daleko veći gubici nego prilikom agresije. Na primer, vojska je sa 400 bataljona spala na 100, a sa 1.029 tenkova na 239. U stvari, plan im je bio da naprave malu, slabo naoružanu, neopremljenu, nemotivisanu, i potpuno neefikasnu vojsku, i u tome su uspeli.
Suština prevare krila se u terminu „zamrzavanje" (redovnog služenja vojnog roka). Sve je prikazano kao nekakav eksperiment od koga se svakog trenutka može odustati, a svima koji su u tome videli opasnost po Srbiju zatvarali su usta pričom da „služenje vojnog roka nije ukinuto nego samo zamrznuto". Čudnim preformacijama pretvarali su brigade u bataljone (brigada ima četiri do šest bataljona), a neke su jednostavno ugasili. Tako su stvorili ogromne viškove teškog i lakog naoružanja za koje su zaključili da ga „nije rentabilno" konzervirati i čuvati nego ga treba uništiti. Tako je veštački stvoren i višak oficirskog kadra, koji su grubo počistili iz vojske. A prvi na udaru bili su oni koji su branili Srbiju „od onih koji će nam doneti blagostanje".
Nakon oružja i kadrova smišljeno je uništena i infrastruktura koja omogućava redovno služenje vojnog roka. Kasarne i drugi vojni objekti potpuno su uništeni neodržavanjem, nečuvanjem, nebrigom i prodajom, tako da svako vraćanje na normalnu situaciju zahteva ogromna ulaganja koja opljačkana i ekonomski oslabljena Srbija nije imala. Namerno je pravljena vojska koja ne može da odbrani Srbiju, nego da služi za potrebe NATO-a, kao uvek dostupna rezerva vojnika i starešina za prljave vojne misije po svetu. Znalo se da će vreme potpuno onemogućiti popunu ratnih jedinica rezervnim sastavom. Dobrovoljno služenje vojnog roka samo je zamaglilo perfidno razvojničavanje Srbije.
Revitalizacija vojske
Stanje u kome je aktuelna vlast zatekla Vojsku Srbije može opisati jedna reč - katastrofalno. Odluka da se najpre na visok nivo opremljenosti i uvežbanosti dovede ono što smo jedino imali - profesionalna vojska - bilo je logično. Ratni sastav figurirao je samo na papiru, i nakon mobilizacije trebalo bi mnogo truda da se on dovede na prihvatljiv nivo za operativnu upotrebu.
Revitalizaciju je trebalo početi od nule, i zato je plan koji su postavili (i realizovali) predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tadašnji ministar odbrane Aleksandar Vulin bio veoma hrabar, kako po obimu kupovine savremene opreme i naoružanja, tako i po dinamici. Uspešna vojnotehnička saradnja s Rusijom, kroz skupe donacije i kupovinu modernih borbenih sistema, rešila je najteže probleme oporavaka RV i PVO, i osnažila kopnenu vojsku jačanjem oklopno-mehanizovanih formacija.
Opremanje savremenim borbenim sistemima pratila je vrhunska uvežbanost jedinica. Mnogo toga je urađeno i po pitanju standarda vojnika, podoficira i oficira kroz povećanje ličnih primanja i izgradnju stanova. Naše najbolje specijalne jedinice, kao što su 72. specijalna i 63. padobranska brigada, vraćene su u pravu formaciju. Ponovo su potencirane prave društvene vrednosti kao što su hrabrost, patriotizam i spremnost za odbranu zemlje, vrednosti koje su godinama unazad zanemarivane i ismevane, a sve to zajedno podiglo je borbeni moral na zavidan nivo ne samo u vojsci nego i kod civilnog dela društva.
Naša profesionalna vojska je kroz obučenost i uvežbanost pokazala da se isplati svaki dinar ulaganja, podvrgnuta je najtežem obliku provere kroz vežbu „Sadejstvo 2020" i položila je ispit (sadejstvo je nešto na čemu padaju i najsavremenije vojske sveta jer se dešava da u dinamici bitke, kada su u pitanju pokret i vatra, neko pogreši i dođe do stradanja od „prijateljske vatre"). Bila bi velika greška sada tu profesionalnu vojsku ukinuti. Ona treba da ostane kao najoperativniji i najubojitiji deo neke buduće vojske, koja podrazumeva profesionalni i regrutni sastav. Uostalom, većina vojno najsnažnijih država bira upravo takav, kombinovani model.
Društveni dijalog
Inicijativa za vraćanje redovnog služenja vojnog roka jača i u državama EU koje su takav model odavno odbacile. Zašto bi ta inicijativa bila sporna za Srbiju, koja sama brine o svojoj bezbednosti i zato mora imati jaku i modernu vojsku? Profesionalna vojska je skupa, a omogućava delimičnu popunu samo u mirnodopskoj, a ne i u ratnoj formaciji. Iako vrhunski naoružana i obučena, ona može zaustaviti samo prvi udar agresije neprijatelja, ali ne može dobiti rat. Trebalo bi da omogući mobilizaciju rezervnog sastava i popunu ratnih jedinica, a koga mi to možemo mobilisati kada se rezervni sastav godinama topio i uskoro ga neće biti. Moderni ratovi su toliko dinamični i orijentisani na dejstva iz vazduha da neka isforsirana masovna obuka regruta na početku rata nije moguća. Posledice uvođenja u borbu neobučenih regruta ne treba objašnjavati, gine ih i deset puta više od obučenih vojnika, a o nekim efikasnim odbrambenim ili napadnim operacijama s takvim sastavom nema ni govora.
Oni koji su Srbiju razoružali i razvojničili spremaju se za najavljeni društveni dijalog kako bi bar pravili pometnju i ometali jačanje srpske vojske, ako već ne mogu nastaviti tamo gde su stali. Spremaju „stručna" objašnjenja da će se budući ratovi voditi dronovima i zato ne treba zamajavati mladiće i obučavati rezervni sastav. Ponudiće drugačija rešenja za bezbednost Srbije, da težište odbrane treba prebaciti na polje diplomatije a ne „zveckati oružjem". Imaju oni mnogo takvih „bisera", ali im ne treba dozvoliti da ponovo vrše destrukciju odbrambene moći Srbije.
Zašto bismo otvarali društveni dijalog o odmrzavanju redovnog služenja vojnog roka, ako dijaloga nije bilo kada je zamrznuto? Sve to treba tretirati kao propao eksperiment o kome ne treba raspravljati. Ako obavezni vojni rok imaju Finska, Švedska, Norveška, Danska, Austrija, Švajcarska, Litvanija, Estonija, Rusija, Ukrajina, Belorusija, Grčka, Turska, Kipar..., a niko od njih nije ni približno izložen pritiscima i pretnjama kao Srbija, onda treba odbaciti sve dileme. Ako su Švajcarci na tri referenduma odbili da ukinu redovno služenja vojnog roka, iz toga treba nešto zaključiti.
Jaka i obučena vojska je potrebna i u miru. U ovo vreme brzih klimatskih promena koje izazivaju povećan obim prirodnih katastrofa, i u vreme borbe s pandemijom, svima postaje jasno da nam jaka i mobilna vojska treba jer je osposobljena da urgentno pomogne, da spasava živote i umanjuje patnje ljudi. I naša mala profesionalna vojska pružila je, i pruža, ogromnu pomoć ugroženim građanima, a sigurno možemo očekivati da će te mogućnosti biti daleko veće kada nam bude osposobljen veći deo vojno sposobnog stanovništva.
Pitanje obuke
Postoje u našem društvu i oni koji drugačije gledaju na vojnu obuku srpskih mladića, ne iz zle namere nego imaju drugačiju ideju. Oni smatraju da se vojna obuka može kvalitetno obaviti na fakultetima ili već negde, bez redovnog služenja vojnog roka. Međutim, mnoge značajne faktore koji utiču na borbenu sposobnost većih formacija oni uopšte ne uzimaju u obzir. Usredsredili su se na neke početne stvari i smatraju da je dovoljno naučiti mladiće da upotrebe lično naoružanje, da nauče da gađaju i osposobe se za pojedine specijalnosti. To, naravno, nije ni približno dovoljno.
Foto: Ministarstvo odbrane republike Srbije
Potrebno je da se svaki regrut-vojnik uklopi u kolektivni život svog voda, da uvežba svoje mesto i ulogu u odeljenju, vodu, četi u odbrani i napadu, kretanje na bojištu, brzo pronalaženje prirodnih zaklona, da nauči da sluša, pravilno tumači i izvršava komande, kako da nastupa u napadu, kako da se povlači a da to ne preraste u paniku i rasulo, i mnoge druge stvari. Različite specijalnosti imaju različitu obuku, neki će naučiti šta je to vatrena priprema i kako izgleda vatrena podrška, drugi kako da prate oklopne jedinice u borbi, treći će biti specijalci i padobranci i tako redom, do predviđene popune rezervom svih ratnih jedinica. To se na fakultetima i u kabinetskim uslovima ne može postići, nego samo kroz redovno služenje vojnog roka. Jer nije stvar u tome da treba naučiti nego sve to i uvežbati.
Postoji još jedna veoma važna vrsta obuke koja čuva ili upropašćava živote vojnika i doprinosi pobedi ili porazu u borbi, a koju mnogi u svojim razmišljanima zanemaruju i jednostavno je ne vide - obuka komandnog kadra i štabova. Uvek treba imati u vidu da komandovanje nije nauka nego veština, i zato se mora redovno uvežbavati i trenirati. Pravo uvežbavanje i prava provera sposobnosti komandira, komandanata i štabova je objektivna samo ako se odvija u što je moguće bliže nekoj stvarnoj ratnoj situaciji.
Imaćemo mnogo više uvežbanih štabova i oficira koji su osposobljeni da istog časa uspešno „uskoče" u svaki štab. To čuva ljudstvo i donosi pobede u ratu, a ne samo obučenost vojnika pojedinačno. Krupnim vojnim formacijama može da komanduje samo onaj oficir koji je decenijama sticao i usavršavao veštinu komandovanja. Nikada više ne sme da operativnim jedinicama komanduje neko ko nema iskustva u komandovanju, jer se dešavalo da nam stranci čak za načelnika Generalštaba namerno nametnu oficire koji u svojoj vojnoj karijeri nisu komandovali jedinicom većom od voda ili čete.
Model služenja
Zato vredi raspravljati samo o modelu redovnog služenja vojnog roka, a ne o tome da li je to potrebno. Vredi raspravljati jer njega ne diktiraju samo potrebe, nego i drugi faktori, pre svega stanje infrastrukture, mogućnost opremanja i naoružavanja rezervnog sastava i finansijske mogućnosti Srbije u ovom trenutku. Dobro je što naš državni i vojni vrh o tom pitanju nemaju dileme, već uveliko razmišljaju o vremenskom periodu služenja vojnog roka.
Generalštab se zalaže da to bude šest do osam meseci, a Ministarstvo odbrane, koje mora razmišljati i o finansijskim mogućnostima (orijentacioni proračun troškova je od 50 do 100 milijardi dinara godišnje), predlaže period od tri do četiri meseca. Znači, realno bi u aktuelnim mogućnostima bilo negde od četiri do šest meseci, ali period u prvo vreme i nije toliko bitan.
Foto: www.mod.gov.rs
Bitno je da se uspostavi sistem koji se kasnije, u skladu s optimalnim potrebama i finansijskim mogućnostima, može produžavati ili skraćivati. Dužina služenja vojnog roka odrediće i nivo obučenosti i uvežbanosti vojnika, i brojno stanje operativne vojske koja u svakom trenutku stoji na braniku otadžbine. Tako, na primer, Grčka sada produžava vreme služenja vojnog roka sa devet na 12 meseci, jer se oseća ugroženom od Turske. Naravno da će joj to povećati i brojno stanje vojnika i kvalitet odbrane.
Kao što je rečeno, za Srbiju je u ovom trenutku najbolji kombinovani model, koji uključuje profesionalni i regrutni sastav. On će biti najbolja garancija bezbednosti Srbije i najsnažniji faktor odvraćanja od agresije.
Dok se sa Zapada sprema nova politička ofanziva na Srbiju i smišljaju sve kreativnije formulacije kako bi Beograd prihvatio nezavisnost Kosova, iz Rusije opet dolazi ista i neokrnjena poruka: Rešenje mora biti po Rezoluciji 12 44, potvrđeno u SB UN i prihvaćeno od srpskog društva
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
Dok se sa Zapada sprema nova politička ofanziva na Srbiju i smišljaju sve kreativnije formulacije kako bi Beograd prihvatio nezavisnost Kosova, iz Rusije opet dolazi ista i neokrnjena poruka: Rešenje mora biti po Rezoluciji 12 44, potvrđeno u SB UN i prihvaćeno od srpskog društva
Neviđeni skandal i potpuno pomračenje uma blokaderke koja se predtsavlja kao profesorka i nosi nalepnice "Studenti pobeđuju" u rukama, izgovara najcrnje psovke, kočijaške uvrede i kletve kakve pristojan čovek ne može ni da zamisli!
Ukrajinske vlasti potvrdile su da je posle ruskog udara na skladišni kompleks u selu Mila kod Kijeva izbio ogroman požar praćen snažnim sekundarnim detonacijama, zbog kojih je zatvoren deo glavnog puta Kijev–Čop, dok je najmanje šest ljudi povređeno, a 165 evakuisano.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvuje istorijskom otvaranju prve fabrike humanoidnih robota kompanije "Minth" u Šapcu, a sam doček obeležile su neverovatne i do sada neviđene scene.
Srbija od danas i zvanično ulazi u budućnost! Predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prisustvuje svečanom otvaranju prve fabrike humanoidnih robota u našoj zemlji, koju u Šapcu otvara renomirana kompanija "Minth".
U jednom ugostiteljskom objektu u Novom Sadu 22. avgusta 2026. godine zabeležen je razgovor koji u potpunosti razotkriva pozadinu "studentskih blokada". Na snimku se jasno čuje sastanak par "studenata" blokadera Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, koji su u opuštenoj atmosferi izneli šokantne detalje o svojim dojučerašnjim saborcima i političkim sponzorima.
Doktor Dragan Milić, blokaderski samoproklamovani niški lokal-patriota napravio je skandal u sali SO Medijana kada je verbalno i fizički nasrnuo na novinara koji je pokušavao da obavlja svoj posao.
Bivši učesnik "Exatlona" Andrej Bedić otkrio je kako se nosio sa porazima u takmičenju, ali i detalje iz privatnog života koje javnost do sada nije znala.
Na društvenim mrežama pojavila se fotografija muzičara Pavla Boškovića, poznatijeg kao Gazda Paja, iz detinjstva, koja je izazvala brojne reakcije i simpatije fanova.
Bivša učesnica Exatlona Sanja Kalinović podelila je sa pratiocima svoje mišljenje o učešću Gazda Paje u novoj sezoni najvećeg sportskog rijalitija na svetu.
U iskrenom intervjuu za Informer, Dušica Topić govorila je o iskustvu u rijalitiju "Exatlon", sportu, životnim lekcijama, ali i novim planovima koji su pred njom.
Učesnica prve sezone Exatlona Srbija najvećeg sportskog takmičenja, Sanja Kalinović, progovorila je o ulasku Mensura Ajdarpašića u drugu sezonu i otkrila šta misli o njegovim šansama na poligonima.
Jedna osoba je poginula, a četiri su povređene u stravičnoj saobraćajnoj nesreći u mestu Zaklopača kod Milića u kojoj su učestvovala tri automobila, rečeno je u Policijskoj upravi Zvornik.
Braći od stričeva Radosavu i Saši Stanišiću, kao i Podgoričaninu Rašku Džankiću i njegovoj supruzi Radmili, sudija za istragu Višeg suda u Podgorici odredio je juče nakon saslušanja pritvor do 30 dana.
Šezdesetsedmogodišnji muškarac iz Pljevlja navodno je stradao u požaru koji je, prema nezvaničnim informacijama, sam izazvao prilikom paljenja otpada u blizini svoje kuće.
Sajber kriminal uglavnom nije rezervisan za velike kriminalne mreže, češće su počinioci krivičnog dela " slobodni strelci". Dovoljan je računar, pristup internetu i znanje da se iskoriste slabosti informacionih sistema, upozorava kriminolog Ratomir Antonović, pa da iz svog stana kriminalac pokrene napad, ukrade podatke i pokuša da ih unovči. Ipak, povremeno se javljaju i počinioci u manjim grupama, a onda je to izazov za istražitelje.
Predsednik SAD Donald Tramp izjavio je da bi voleo da neki objekat na Mesecu jednog dana ponese njegovo ime, nakon što je tokom ceremonije u NASA centru čuo priču o krateru koji su astronauti misije „Artemis 2“ nazvali po pokojnoj supruzi svog komandanta.
Iranski raketni i napadi dronovima naneli su američkim obaveštajnim službama na Bliskom istoku štetu bez presedana, pogodivši objekte CIA, radare i skupu opremu za nadzor, čija će popravka i zamena koštati više milijardi dolara.
Rusiji ne bi bila potrebna velika invazija na neku članicu NATO da bi stavila čitavu Alijansu na najteži mogući test – bilo bi dovoljno da zauzme jedan pogranični grad na svega 48 sati i sačeka odgovor Zapada, tvrdi bivši ambasador Ukrajine u SAD Valerij Čali.
Predsednik SAD Donald Tramp objavio je da je Vašington postigao ogroman sporazum sa Venecuelom kojim Amerikanci dobijaju većinsku kontrolu nad više od 65 milijardi barela dokazanih rezervi nafte, nazivajući ga „najvećim naftnim poslom u istoriji sveta“.
Sinoć je u Zaječaru počeo tradicionalni rok spektakl, 59.Gitarijada koja se održava u podnožju Kraljevice uz rokere koji su pristigli iz svih gradova Srbije, ali i iz inostranstva.
Nadut stomak i učestali gasovi veoma su česta pojava i najčešće nemaju veze sa ozbiljnim zdravstvenim problemima. Ipak, ukoliko se tegobe ponavljaju, dugo traju ili se javljaju zajedno sa drugim simptomima, ne bi ih trebalo ignorisati.
Ako želite psa, ali vas pomisao na dlake po kauču, tepihu i odeći odmah odbija, postoje rase koje mogu biti mnogo praktičnije za uredan dom. Neke se gotovo uopšte ne linjaju, dok druge imaju vrlo malo psećeg mirisa i jednostavne su za održavanje.
Stigli ste u hotel, jedva čekate da se odmorite, ali nemojte odmah raspakovati kofere. Nekoliko brzih provera u prvih pet minuta može vas poštedeti neprijatnih iznenađenja i nepotrebnog nerviranja tokom boravka.
Kada vam se prijede nešto slatko, a ne želite da uključujete rernu i provodite mnogo vremena u kuhinji, ova jednostavna torta sa bananama, keksom i čokoladnim pudingom može biti pravi pogodak.
Komentari
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.