NEVEROVATNO OTKRIĆE U HRVATSKOJ STARO 6.500 GODINA! U moru pronađeno naselje u obliku sedmougla! Foto
U moru kod hrvatskog ostrva Korčula pronađeno je naselje iz neolita, odnosno iz vremena 4.500 godina pre nove ere
15.06.2021
07:30
Društvo
Detalji u svakom od ovih slučajeva po nečem su specifični, ali uvek je tu jeziv trenutak kada roditelj shvati što je napravio, najčešće nakon što ih nazove supružnik ili neko iz vrtića. Zatim sledi mahniti sprint do auta. A ono što u autu čeka, najgora je stvar na svetu. Neki ljudi, među kojima je Meri Parks iz Blakburga, vozili su posle posla do vrtića kako bi pokupili dete, uvereni da su ga tamo ostavili toga jutra. Ni u jednom trenutku nisu primetili da je na zadnjem sedištu...
Džin Vajngarten, apsolutno genijalni novinar Vašington Posta pre 12 godina bavio se slučajevima poput onog iz Knina, koji je za vikend potresao Hrvatsku. Što se to dogodi u ljudskom mozgu da su delom sveta toliki, inače brižni roditelji puni ljubavi, sposobni naprosto zaboraviti na svoje dete u vrućem autu i ono umre? Zaboravljanje deteta na zadnjem sedištu zastrašujuća je greška. No je li to zločin?
Vajngarten je na ta pitanja odgovorio nakon što je razgovarao s 13 tragičara, roditelja koji moraju pokušati nastaviti živeti s time što su učinili, te brojnim stručnjacima za mozak i psihologiju. Za legendarni tekst "Fatalna distrakcija", čije delove prenosimo u nastavku, 2010. dobio je Pulicerovu nagradu.
Optuženik je bio velik čovek, imao je preko 120 kilograma, a zbog težine srama i tuge koju je nosio, delovao je još krupnije. Skvrčio se u tvrdoj drvenoj stolici koja ga je jedva držala i tiho jecao trošeći maramicu za maramicom. Noga mu se nervozno drmala pod stolom. U sudnici je, u prvoj klupi za javnost, sedila njegova žena, odsutno vrteći venčani prsten na ruci. Atmosfera je bila kao u grobnici.
Svedoci koji su se smenjivali, oprezno su prepričavali događaje. Medicinska sestra s Hitne ridala je dok je opisivala kako se optuženik ponašao kada su ga policajci doveli na njeno odeljenje. “Bio je doslovno katatoničan”, prisećala se, “čvrsto zatvorenih očiju ljuljao se napred-nazad, zaključan u nekom svom, drugima nedokučivom mučilištu”.
Nije govorio, dugo, sve dok mu se medicinska sestra nije posve približila i uhvatila ga za ruku. “Ne želim da me dirate”, rekao joj je. “Ne zaslužujem predah od boli. Želim je osetiti do kraja i onda umreti”.
Na sudu u Virdžiniji bio je optužen za ubistvo iz nehata. Tokom sudskog postupka nije trebalo utvrđivati nikakve činjenice, sve je bilo jasno. Majls Harison, tada 49-godišnjak, bio je srdačna osoba, marljiv poslovni čovek koji se bavio nekretninama, i topao, savestan otac. Sve do jednog letnjeg jutra kada je, zaokupljen problemima na poslu i pozivima na mobilni, zaboravio ostaviti sina Čejsa u vrtiću. Maleni je u autu umro, gotovo devet sati privezan u sedištu za decu na javnom parkingu u Herndonu, usred opake julske vrućine.
Bila je to neobjašnjiva, neoprostiva pogreška, no je li to bio i zločin? To je pitanje o kojem će odlučiti sud.
U jednom trenutku, kada je sudija odredio pauzu, Harison se nesigurno podigao na noge i video pred sobom ljude. Oni su svedoci njegove sramote. Taj krupni muškarac tada je pognuo pogled, malo se zanjihao dok ga neko nije uspravio, i onda izdahnuo u zaglušujućem falsetu: “Siroto moje dete!”
Suđenje u Virdžiniji trajalo je tri dana. Sve to vreme u uglu sudnice su, ne odvajajući se, sedele dve žene koje su morale satima putovati da bi tamo dospele. Za razliku od gotovo svih ostalih prisutnih, one nisu bile ni porodica ni komšije ni bliske prijateljice čoveka kome se sudilo.
"Donji deo tela bio je crven do crveno-ljubičastog…”. Dok je veštak izgovarao najmučnije detalje, dve žene iz ugla još su se jače stisnule jedna uz drugu. “Trbuh je pozeleneo… Autoliza organa… Ono što nazivamo proklizavanjem kože…”. Mari, starija i niža od njih dve, počela je drhtati. Lin, mlađa, viša i s dugom narandžastom kosom, obgrlila ju je jednom rukom preko ramena, drugom oko tela. Kada se suđenje završilo, Lin Balfor i Mari Parks tiho su napustile sudnicu, ne skrećući pažnju na sebe. Nisu, realno, htele biti tamo ali su se osećale dužnim prema optuženiku i, na puno komplikovaniji način, prema samim sebi.
Bila je to u najmanju ruku neobična situacija. Na istom se mestu našlo troje ljudi koji delile istu, razarajuću prošlost. Sve troje slučajno su ubili svoje bebe na identičan, većini nerazumljiv način.
“Smrt zbog hipertermije”, tako se to službeno zove. Kada se dogodi maloj deci, činjenice su uglavnom slične: Inače brižan roditelj, pun ljubavi, jedan dan bude zaokupljen poslom, ili rastresen, ili nečime uznemiren, ili ga zbuni promena uobičajene rutine i on jednostavno – zaboravi svoje dete u autu. To se u Americi dogodi 15 do 25 puta svake godine.
Jedna važna napomena: ove slučajeve treba striktno razlikovati od čistog nemara ili izopačene ležernosti zbog koje neki roditelji namerno ostave dete da ih čeka u autu dok, primera radi, obavljaju šoping. Ljudi o kojima pišemo su, zbog čudnih procesa u mozgu, zaista uvereni da im je dete na sigurnom.
Pre 20 godina, takve situacije bile su ređe, ali onda su studije pokazale kako je sigurnije da dečja sedišta budu na zadnjim sedištima, pa onda, zbog još više razine sigurnosti, da je najbolje da beba bude okrenuta prema pozadi. Je li iko pritom razmišljao da je bebe tako teže videti? Ali ko bi i mogao kriviti naučna istraživanja o sigurnosti?
Kakva to osoba uopštee može zaboraviti vlastito dete? Pa, pokazali su slučajevi: Bogati ljudi. I siromašni, i oni iz srednje klase. Roditelji svih dobi i nacionalnosti. Mame jednako često kao tate. Događa se to hronično umornim osobama i fanatično organizovanima, doktorima nauke i jedva pismenima. Poslednjih godina u Americi se to desilo stomatološkinji. Poštanskom službeniku. Socijalnoj radnici. Policajcu. Računovođi. Vojnikinji. Električaru. Protestantskom duhovniku. Rabinu. Medicinskoj sestri. Građevinskom radniku. Pica šefici. Dogodilo se to pedijatru. I nuklearnom fizičaru.
Detalji u svakom od ovih slučajeva povremeno malo odstupaju jedan od drugog, ali uvek je tu jeziv trenutak kada roditelj shvati što je napravio ili napravila, najčešće nakon poziva supružnika ili nekoga iz vrtića. Nakon toga sledi mahniti sprint do auta. A ono što u autu čeka, najgora je stvar na svetu.
Svaki individualni slučaj pritom ima vlastiti, jeziv potpis. Jedan tata parkirao je auto kraj parka u kojem se baš održavao sajam i, dok je otkrivao telo svog mrtvog sina, neko je pored njega veselo svirao klarinet. Drugi muškarac, koji je hteo brzo okončati stvari, pokušao je da otme pištolj policajcu koji je stigao na mesto događaja. Neki ljudi, među kojima je Mari Parks iz Blaksburga, vozili su posle posla do vrtića kako bi pokupili dete, uvereni da su ga tamo jutros ostavili. Ni u jednom trenutku nisu primetili telo na zadnjem sedištu svog auta.
Tu je i muškarac koji mora živeti s ovim: sigurnosni sistem u njegovom autu primetio je kretanje i palio alarm, tri puta tokom tog vrućeg jutra. On ga je čuo, no kad god bi pogledao kroz prozor na parkiralište, video je da mu je auto na sigurnom i da se niko ne mota oko njega. Pa je svaki put daljinskim upravljačem ugasio alarm i mirno nastavio raditi.
Verovatno ne postoji čin ljudskog propusta koji izaziva toliko polemika o zločinu, pravdi, kazni i milosrđu. Prema američkim statistikama, tamošnje pravosuđe u 40 posto slučajeva zaključi da je smrt deteta bila strašna nesreća, greška u pamćenju koja počinitelju ionako doživotno nanosi kaznu kakvu ni jedan sud ne bi mogao dosuditi, pa se nakon istrage ni ne podiže optužnica. No u ostalih 60 posto slučajeva – raščlanjujući u osnovi identične činjenice i primenjujući na njih identične zakone – vlasti zaključuju da je nehat bio toliko velik, a ozleda toliko teška, da se taj čin mora tretirati kao teško kazneno delo koje zahteva strogo procesuiranje.
Pet dana pre nego je Majls Harison zaboravio svog sinčića na parkingu u Herndonu, sličan se događaj desio nekoliko stotina kilometara jugoistočno. Nakon duge smene na poslu, Andrju Kulpejper, električar iz Portsmuta, pokupio je svoje dete kod roditelja. Odvezao se kući, ušao i zaspao, zaboravljajući na sina koji se uskoro skuvao u autu.
Majls Harison je optužen za kazneno delo, Kulpejper nije. U oba slučaja, odluka je bila samo na jednoj osobi. U slučaju krupnog Harisona, optuženika s početka ovog teksta, odlučio je državni pravnik Rej Morou. Nekoliko dana nakon što je podigao optužnicu za ubistvo iz nehata, objasnio je zašto je to učinio: “Kada imaš decu, imaš dužnosti. Ja sam vrlo čvrst u zaštiti dečje sigurnosti”.
Tužitelj Moru i sam ima dvoje dece. Novinari su ga pitali može li zamisliti da se takva stvar ikada dogodi njemu. Činilo se da ga je pitanje zateklo. Prešao je na drugu temu i onda, deset minuta kasnije, kazao: “Moram reći da se meni ovo ne može dogoditi. Ja sam vrlo oprezan otac”.
U Portsmutu je pak državni sudija Erl Mobli odlučio da neće podići optužnicu protiv tate Kulpejpera. Koliko god tragična smrt deteta bila, rekao je Mobli, policijska istraga pokazala je da to nije bio zločin jer nije bilo namere. Kulpejper se nije bezosećajno kockao s detetovim životom; on je zaboravio da mu je dete tamo. “Bilo bi jednostavno prebaciti sve na porotu, ali to nije ispravno”, kazao je državni sudija, braneći svoju odluku da ne podiže optužnicu za ubistvo.
"Ja nisam prilično siguran da sam doneo ispravnu odluku”, kazao je i dodao: “Ja sam potpuno siguran da sam doneo ispravnu odluku”.
Dakle, nakon smrti svog sina, Endrju Kulpejper otišao je kući, da pokuša preživeti ostatak života s teretom toga što je učinio. Majls Harison morao je na sud. Slika njegovog privođenja bila je u novinama i na televiziji, s ukletim, ogoljenim pogledom kakav ti roditelji uvek imaju.
Uzeo je skupog advokata. Nakon meseci pripreme, počelo je suđenje. Pred sudom je ispričana cela priča; Harison i njegova supruga bili su bračni par u kasnim 40-ima, bez dece. Očajnički želeći da postanu roditelji, triput su otišli avionom u Moskvu, pa na 10-satni put vozom do zabitog ruskog sirotišta iz kojeg su konačno uspeli usvojiti 18-mesečnog sina. Izvukli su ga iz kreveta koji je retko smeo napuštati i odveli ga kući u Ameriku.
Harisonova komšinica svedočila je na sudu kako je bilo dirljivo gledati novog tatu dok se, na travnjaku pred kućom, satima igra sa sinom. Harisonova sestra je prepričavala kako je bračni par mesecima pokušavao pronaći idealan vrtić za dečaka kojem je trebala posebna pažnja kako bi se oporavio od posledica brutalne stege pod kojom je prvih 18 meseci živeo.
Odsutnog pogleda ali smirena, Harisonova supruga Kerol opisala je telefonski razgovor koji je vodila s mužem nekoliko trenutaka nakon što je shvatio šta je učinio. Javila mu se iz autobusa kojim se vraćala kući s posla. Bilo je to, opisala je, nerazgovetno vrištanje.
Okružni sud na kraju je Harisona oslobodio krivice. “Nije bilo zločina”, objašnjavao je sudija, izgovarajući identične reči kojima je tužitelj Mobli obrazložio zašto nije podigao optužnicu protiv Kulpejpera. Na izricanju presude, Harison je dahtao i jecao. Pokušao je ustati, ali on je već ionako bio čovek kojem ništa nije ostalo. Noge su mu zadrhtale i stropoštao se na pod.
OK, ako nije ubistvo iz nehata, šta je? Nesreća? “Ne, to nije dovoljno dobra reč”, kaže Mark Varsčauer, međunarodno priznati stručnjak za učenje jezika i tehnologiju, profesor na sveučilištu Kalifornija u Irvineu. “Reč nesreća zvuči kao da se taj događaj mogao sprečiti, a incident zvuči trivijalno. A ovo nije trivijalno”.
Varsčauer je specijalizovan za upotrebu laptopa u opismenjavanju dece. U leto 2003. vraćao se u kancelariju s paze za ručak i video masu ljudi oko nekog parkiranog automobila. Policija je šipkom razbila prozor. Tek kad se približio, Varsčauer je shvatio da je to njegov auto. Tog jutra zaboravio je ostaviti svog 10-mesečnog sina Majka u krevetiću. Majk je bio mrtav.
Varsčauer nije bio optužen, ali je mesecima razmišljao kako da se ubije. Postepeno, kaže, nestaje poriv za suicidom, kad već ne nestaju očaj i krivica. “Nedostaje nam prava reč za ovo”, kaže. I, dodaje, moramo razumeti zašto se to događa ljudima.
Pokušao je to da objasni Dejvid Dajmond, profesor molekularne psihologije sa fakulteta u Južnoj Floridi. “Naše pamćenje je mašina”, kaže, “i nije savršen”. Naš svesni um slaže stvari prema važnostima, no na staničnoj razini, naše pamćenje to ne čini. “Ako ste sposobni zaboraviti svoj mobilni, potencijalno ste sposobni zaboraviti i svoje dete”, tvrdi.
Dajmond je autor naučnog istraživanja kojim se bavio presecanjem osećaja, stresa i pamćenja. Otkrio je da u nekim okolnostima najsofisticiraniji deo našeg centra za obradu misli može biti talac konkurentskog memorijskog sastava; primitivnog dela mozga koji je dizajnom star kao dinosaurus i zato je nepažljiv, neanalitičan, glup.
Dajmond je stručnjak za pamćenje s lošim pamćenjem. Nedavno je, vozeći se u neki šoping centar, shvatio da mu je unuka zaspala na zadnjem sedištu. Setio se da je mala tamo samo zato što mu je supruga, koja je sedela na suvozačevom mestu, spomenula dete. Dajmond shvata šta se moglo dogoditi da je bio sam s malom u autu i – shvata tačno zašto.
Ljudski je mozak, kazao je, veličanstven, ali sklepan uređaj, u kojem novije i sofisticiranije strukture sede na vrhu hrpe smeća, svojevrsnih prototipa mozgova, koje koriste niže vrste. Na vrhu uređaja su najpametniji i najokretniji delovi; prefrontalni korteks, koji razmišlja i analizira, i hipokampus, koji stvara i zadržava naše neposredne memorije. Na dnu su bazalni gangliji, gotovo identični kao mozgovi guštera, koji kontrolišu dobrovoljne, ali jedva svesne pokrete.
Dajmond kaže da u situacijama u kojima su potrebne poznate, rutinske motoričke veštine, čovek pretvori bazalne ganglije u neku vrstu pomoćnog autopilota. Kad prefrontalni korteks i hipokampus planiraju naš put do posla, veoma su efikasni u upravljanju automobilom. Zato ćete ponekad uspešno voziti od tačke A do tačke B, bez tačnog sećanja puta kojim ste prošli, skretanja koje ste napravili i okoliša koji ste gledali.
Ova podela poslova u mozgu, objašnjava Dajmond, najčešće funkcioniše savršeno, poput simfonije. “No, to se ponekad pretvori u Uvertiru 1812, topovi preuzmu i dominiraju”. Kada je laboratorijske pacove izložio mačkama, i kasnije merio njihovu moždanu aktivnost, uvideo je da stres može oslabiti više funkcije mozga, dajući priliku bazalnim ganglijima da ih počnu tlačiti. Istu je stvari primetio, kaže, u slučajevima smrti beba u automobilima.
Koliko je neko bio brižan roditelj pre ovog događaja, sasvim je nevažno. “Reč je o stresu, emocijama, nedostatku sna ili nekoj promeni u rutini. Ili kombinaciji svega toga. Tada bazalni gangliji pokušavaju činiti ono čemu služe, a svesni je um preslab da im se odupre. Tada se memorijski krugovi u ranjivom hipokampusu doslovno prepišu jedan po drugome, kao kod kompjuterskog programa. Ako se memorijski krug ponovno ne pokrene – ako dete ne zaplače ili ako vam supruga ne spomene da je pozadi – gotovo je.
Radeći na ovom tekstu, novinar Vašington Posta razgovarao je i s Dženet Fenel koja je pokrenula udruženje "Klinci i automobili". Na zidu u njenoj kancelariji visi kolaž fotografija na kojima deca ponosno stoje s ispruženim prstićima i pokazuju: “Ja imam 2 godine!”, ili “Ja imam 3!”. Većina fotki snimljena je tokom njihovih zadnjih rođendana.
Dženet Fenel razgovarala je s mnogim roditeljima iz “slučajeva hipertermija”, mnogi od njih danas rade za njenu organizaciju. Za nju obično prvi put čuju noću, kada neispavani manijakalno guglaju tražeći signal da postoje i drugi koji su prošli isti pakao i nekako preživeli.
Generalna percepcija o tim roditeljima sasvim je pogrešna: to su uglavnom brižni roditelji, oni kupuju zaštite za utičnice i sigurnosna vrata da im se deca ne bi povredila. “Ti slučajevi zaboravljanja su porazi pamćenja; ne porazi ljubavi”. Mnogi kažu: ‘OK, mogu shvatiti da zaboraviš na dete dve minute, ali ne osam sati”. No pritom ne razumeju kako je roditelj sasvim uveren da je ostavio bebu u vrtiću. Sasvim je spokojan da je zbrinuta i nema razloga za brigu ili proveravanje gde je.
Fenel je uverena da podizanje optužnica protiv roditelja kojima se ovo dogodilo nije samo okrutno nego je i besmisleno: “Neće strah od sudskog progona sprečiti druge roditelje da učine to isto”. Rešenje je, smatra, u podizanju sigurnosti dece u automobilima i osveštavanju javnosti da se takve stvari mogu dogoditi”.
Koji je najgori slučaj za koji je čula?
“Ne bih baš odgovarala na to pitanje…”, kaže.
A onda pogleda u stranu i procedi: “Curica koja je iščupala svu kosu pre nego što je umrla”.
Fenel se bori da se u autoindustriju kao standard uvedu senzori s alarmom koji se pali ako je dete u sedištu kad se ugasi motor. Nije uspela iz nekoliko razloga, a smatra da je glavni vrlo jednostavan: “Ljudi misle da se to njima ne može dogoditi”.
“Ovo je slučaj čistog zla i nemar najgore vrste… On zaslužuje smrtnu kaznu”.
“Pitam se je li ovo bio njegov način da poruči ženi kako zapravo nije hteo imati dete”.
“Bio je prezauzet ganjanjem provizije. To pokazuje koliko su izopačeni ljudi koji se bave nekretninama”.
Ovo su neki od komentara pod tekstom u kojem je Vašington Post 2008. izvestio o okolnostima smrti sina Majlsa Harisona. Komentari su tipični, isti se pojavljuju ispod svakog teksta o ovakvim slučajeva, iz godine u godinu.
Ed Hikling veruje da zna zašto ljudi ostavljaju takve komentare pod člancima. On je klinički psiholog iz Albanija koji je godinama proučavao posledice fatalnih automobilskih nesreća za vozače koji ih prežive. Kaže da javnost često neshvatljivo oštro osuđuje vozače i kada je očito bila reč o nesreći, pa čak i onda kad oni nesumnjivo nisu bili krivi.
Ljudi, govori Hikling, imaju snažnu potrebu stvoriti i održavati narativ za svoj život, u kojem svemir nije neumoljiv i bezdušan. Žele biti uvereni da se užasne stvari ne događaju nasumice i da se katastrofa može izbeći, ako ste pažljivi i odgovorni.
U slučajevima hipertermije, veruje, roditelji su demonizuju iz sličnih razloga. “Ranjivi smo, ali ne želimo na to podsećati. Želimo verovati da je svet razumljiv, da ga možemo držati pod kontrolom i da nam ne preti. Da će nam, ako sledimo pravila, biti dobro. Dakle, kad se takve stvari dogode drugim ljudima, trebamo ih staviti u različitu kategoriju od one u koju mi spadamo. Ne želimo im biti slični, a činjenica da bismo im mogli biti previše je zastrašujuća. Dakle, oni moraju biti čudovišta”.
Novinar Vašington Posta našao se s Majlsom Harisonom u lokalnom Starbuksu. Harison je uzimao salvetu po salvetu i brisao si oči: “Tako sam strašno povredio svoju ženu. Zahvaljujući nekim čudesnim odlikama njenog karaktera, oprostila mi je. I zbog toga se osećam još gore. Jer ja sebi ne mogu oprostiti”.
Harisonova javna agonija nastavila se i nakon što ga je sud oslobodio krivice. Fotografija njegovog hapšenja bila je opet u medijima, nakon što je rusko ministarstvo spoljnih poslova poslalo protestnu notu zbog neosuđujuće presude, uz pretnju da će prekinuti program usvajanja koji imaju s Amerikancima. Bio je to svojevrsni međunarodni incident.
Harisonu su trebali meseci da se odvaži na razgovor s novinarom Vašington Posta. “Molim se da mi ruski građani oproste”, kazao mu je kada su se konačno našli. “U ovoj zemlji postoje dobri ljudi koji zaslužuju decu, a u Rusiji postoje deca koja trebaju roditelje. Molim vas, nemojte kažnjavati sve zbog moje greške”.
Harison je katolik. Nekoliko meseci nakon što mu je umro sin, vratio se u svoju crkvu. Sveštenik i župljani pustili su da žaluje sam, a onda ga je sveštenik nakon jedne mise zagrlio i šapnuo mu u uho: “Uvek ću biti tu za tebe”. Bilo je to u crkvi sv. Franje u Pursvilu. Sveštenik se zvao Mišel Keli. Dok se u novogodišnjoj noći vozio usred oluje, stao je da pomeri drvo koje je palo i zakrčilo put. Dok ga je pokušavao odgurati, na njega se srušilo drugo stablo i velečasni je poginuo.
Harison ne zna što da misli o tome; raspalo se sve što je njemu bilo važno. “Osim, nekim čudom, mog braka”, kaže. Karol i Majls Harison ostavili su Čisovu sobu tačno kakva je bila. “Ponekad zajedno gledamo njegove slike”, priča Harison, “i onda je vidim kako plače. Pokušava sakriti suze od mene, ali ih vidim i onda me strefi jeziva krivica i bol”.
Harison kaže da zna kako nije realno da će njemu i Karol ikada više dopustiti da usvoje dete. Dok to izgovara, polako se naginje napred, glas mu se prolomi u jecajući falset, identičan kao onoga dana u sudnici: “Ona zbog mene nije mama”, krikne.
U Starbaksu se počnu okretati glave.
“A bila bi najbolja mama na svetu”.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je tokom gostovanja na TV Pink pričao i o nadolazećim izborima.
19.04.2024
19:40
Ćuta je javno istakao da je, po njegovom uvek skromnom mišljenju, predsednik Srbije Aleksandar Vučić prihvatio zahtev opozicije za spojenim izborima 2.juna da bi ih, kako kaže Ćuta, pocepao!
19.04.2024
07:08
Stanje Aleksandra Jovanovića - Ćute je zabrinjavajuće!
19.04.2024
07:02
Poslanik pokreta Ekološki ustanak Aleksandar Jovanović Ćuta bez blama je upao u kadar na tajkunskoj N1 i tom prilikom lupio dve gluposti!
19.04.2024
06:55
Vojislav Mihailović, iz poslaničke grupe koalicija NADA, Novi DSS-POKS, izgleda da više ne zna ni sam šta hoće.
19.04.2024
06:48
Specijalni gost Glavnog dnevnika Informera bio je Marjan Rističević, SNS. On je komentarisao mnoge zahteve opozicije vezane za izbore, ali i način na koji posluju Šolakovi mediji.
19.04.2024
20:53
Aktuelne teme poput, raketnog napada Irana na Izrael i vojne vežbe Vojske Srbije "Vihor", komentarisali su gosti emisije "Rat uživo", general Mitar Kovač, novinar Darko Zlojutro i počasni konzul u Izraelu Aleksandar Nikolić.
19.04.2024
19:57
Gost "Info dana" bio je analitičar Saša Borojević. On je govorio o tome na koji način su povezani svi ratovi koji se trenutno rasplamsavaju po celom svetu. Evo kakve veze ima Balkan i Srbija sa projektima velikih sila. Uživo u program, putem vajber linka, uključio se i Dževad Galijašević, stručnjak za terorizam koji je komentarisao kompleksne odnose između Amerike i Izraela.
19.04.2024
17:55
Noćas je Izrael uzvratio napad Iranu. Da li se proširuje kriza na istoku? Na ovu temu u "Info danu" govorio je novinar Informera Nenad Matejić.
19.04.2024
17:14
U kruševačkom naselju Bagdala, u kasnim popodnevnim satima, dogodio se pokušaj ubistva. Prema još uvek nezvaničnim informacijama, od posledica napada nožem, jedan muškarac je zadobio teške povrede i životno je ugrožen.
19.04.2024
20:53
U Trećem osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu saslušan je uhapšeni F.P. (34) zbog krivičnog dela Proganjanje.
19.04.2024
19:24
Policajci, vatrogasci, komunalni policajci, zaposleni u niškoj Hitnoj pomoći i niškom Domu zdravlja podelili su u toku popodneva stanovnicima niškog naselja Stevan Sinđelić letke sa detaljnim uputstvima za evakuaciju.
19.04.2024
20:29
Nakon navoda pojedinih medija da je Dalibor Dragijević (40), koji je bio osumnjičen da je pomogao bratu Dejanu Dragijeviću (50) da sakriju telo ubijene Danke Ilić (2) iz Bora, preminuo nasilnom smrću, glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru rekao je da te navode ne može da potvrdi.
19.04.2024
18:07
Prvi osnovni sud u Beogradu odredio je pritvor do 30 dana Ž. M. i D. O., dvojici zaposlenih u Specijalističkoj lekarskoj ordinaciji u Beogradu, zbog sumnje da su prilikom intervencije uklanjanja zadebljanja kože stopala nestručnom intervencijom naneli teske telesne povrede A. I.
19.04.2024
17:27
Košarkaši Budućnosti prvi su polufinalisti plej-ofa ABA lige, pošto su u revanšu četvrtfinala savladali Zadar rezultatom 80:73.
19.04.2024
21:31
Najbolji teniser sveta Novak Đoković na društvenim mrežama objavio je snimak koji je mnoge oduševio.
19.04.2024
21:20
Duško Ivanović bi mogao da napusti Baskoniju, javlja "La Provincia".
19.04.2024
20:52
Napadač srpske fudbalske reprezentacije Aleksandar Mitrović, vraća se na teren za sedam - osam dana..
19.04.2024
17:36
Nemački teniser Aleksander Zverev bio je ljut na sudiju zbog prekida tokom meča sa Kristijanom Garinom u Minhenu, a na kraju je senzacionalno izgubio od 106. na ATP listi.
19.04.2024
17:18
Američki ratni izveštač iz Donbasa, koji je radio i za Sputnjik, poginuo je u Donjecku, saopštila je glavna urednica medijske grupe „Rusija sevodnja“, čiji je deo Sputnjik, Margarita Simonjan.
19.04.2024
18:57
Ekonomija Rusije dokazala je svoju stabilnost u uslovima jakih zapadnih sankcija i premašila je očekivanja, navodi se u dokumentu Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
19.04.2024
18:26
Stoltenberg je pozvao NATO da pošalje Kijevu čak i oružje iz zaliha za samoodbranu.
19.04.2024
17:54
Zastrašujući trenutak kada je skakač sa litice pogrešno procenio svoj skok i pao na stene na Tenerifima snimljen je dok njegovi prijatelji i turisti gledaju užasnuto.
19.04.2024
17:29
U više od 233.000 dokumenata, nalaze se PDF formati, vord datoteke i pauer point prezentacije i još mnogo toga
19.04.2024
20:13
Svi su ostali u čudu kada su videli Robertovu najstariju ćerku, Kristijanu.
18.04.2024
16:14
Dugoočekivani blokbaster “Građanski rat: Svakom carstvu dođe kraj”, najskuplji akcioni film reditelja Aleksa Garlanda, koji se posle samo nekoliko dana prikazivanja u Americi našao na prvom mestu američke box office liste, premijerno je prikazan u Beogradu.
18.04.2024
11:14
Tim princa Harija pobedio je na jednom polo turniru na Floridi, ali ukus pobede pokvarila mu je supruga Megan Markl i njen poljubac sa drugim muškarcem.
17.04.2024
22:53
Iako su se Anđelina Džoli i Bred Pit razveli još 2019. godine, to nije bio kraj nesuglasica i sudskih sporova oko starateljstva nad decom i vlasništva nad vinarijom u Francuskoj.
17.04.2024
20:25
Napuštena mesta su odvuek bila misteriozna, a jedno selo "duhova" upravo zbog toga je postalo popularna turistička destinacija.
19.04.2024
21:00
Italijansko ostrvo, na kome ima šest puta više stanovnika nego koza, pokušava da ih pokloni.
19.04.2024
19:30
Bez obzira da li se odlučite za istraživanje istorijskih spomenika, degustaciju vina ili uživanje u prirodi, ova mesta će vas sigurno oduševiti svojom raznovrsnošću i lepotom.
19.04.2024
18:30
Italijanska pogača sa raznim dodacima je neverovatno ukusna, a veoma lako se pravi.
19.04.2024
17:20
Blizanci često ne uspevaju da predoče svoje probleme Ribama, što stvara ogromni rascep među njima, Lav mrzi stav Bika da se uvek drži pravila i da nikada ne rizikuje...
19.04.2024
16:40
Nikolićeva je na svom profilu podelila fotografiju i pokazala kako provodi vreme sa naslednicom Leonom.
19.04.2024
20:44
Đanijeva supruga, Slađa, se oglasila na mrežama i podelila srećne vesti.
19.04.2024
19:08
Jelena se oglasila na svom Instagram profilu i kratko se osvrnula na izjavu mlade koleginice.
19.04.2024
18:36
Članovi produkcije su za ukućane pripremili veliko iznenađenje.
19.04.2024
18:03
Pevačica nije imala lepe reči zbog postupaka svog kolege, Harisa.
19.04.2024
17:36
Šumadija sajam u Kragujevcu sve do nedelje biće najlepše mesto u ovom gradu. Na najvećem Sajmu hortikulture u regionu već prvog dana na platou ali i pod krovom velike hale, okupilo se stotinu izlagača i nekoliko puta više posetilaca.
19.04.2024
17:43
Manastir Prepodobnog Prohora Pčinjskog kod Bujanovca dobio je na poklon 1, 7 hektara zemlje. Ljiljana Antić Ranđelović iz Paraćina odlučila je da svoje nasledstvo daruje ovoj svetoj kući.
19.04.2024
16:49
Članovi Udruženja veterana Posebne jedinice policije u Kuršumliji obišli su spomenik tragično stradalog Duška Ilića, njihovog kolege i prijatelja, koji je ubijen u selu Budakovo kod Suve reke na Kosovu i Metohiji, tačno pre 25 godina, 19. aprila 1999. godine.
19.04.2024
18:40
Jedna žena iz Paraćina tvrdi da jedna poslastičarnica prodaje pokvarene kolače.
19.04.2024
15:08
U dvorištu Tehničke škole "15.maj "pas lutalica napao je i ujeo srednjoškolku za butinu, ali joj je ukazana pomoć i posle primljene terapije puštena je kući.
19.04.2024
15:05
Ostavite komentar
Pravila komentarisanja:
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni. Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.