RUSIJA MORA UZVRAĆATI UDARCE I PRESTATI DA VODI ODBRAMBENE BITKE SA ISTORIJSKIM GUBITNICIMA! U ratnom smo stanju, zasad bez milionskih žrtava, ALI...
Podeli vest
Živimo u ratnom stanju - zasad bez miliona direktnih žrtava. A - rat je rat. Rusija mora uzvraćati udarce i prestati da vodi odbrambene bitke sa istorijskim gubitnicima
Počasni predsednik prezidijuma Saveta za spoljnu i odbrambenu politiku Sergej Karaganov analizirao je aktuelna dešavanja u svetu, ali i odnos Zapada prema Rusiji. Njegovu analizu prenosimo u celini!
Zapad pokušava da isprovocira jermenske i azerbejdžanske nacionaliste da poremete primirje u Karabahu, rekao je Sergej Nariškin, direktor Spoljnoobaveštajne službe Rusije
18.11.2020
18:43
Dugo sam se dvoumio da li da objavim ovaj članak. Ispao je bolno tvrd. Ali kriza na mnogo nivoa koja se širi u svetu - ekonomska, za mnoge civilizacijska, i koja će dovesti do smene režima i elita, ubeđuje nas: moramo da govorimo direktno.
Živimo u ratnom stanju - zasad bez miliona direktnih žrtava. A - rat je rat.
Zadržaću se najpre na ideološkoj podršci ruskoj politici.
Kod nas se mnogo toga radi ispravno. Rusija čvrsto brani svoje interese i svoju istinu. U tom smislu i onu o smislu i značaju Velike Pobede. Raskrinkavaju se nove besne kampanje, koje su u moralnom smislu često svinjarije, koje našoj zemlji nameće gubitnik u istorijskoj utakmici - Zapad.
On koristi resurse preostale iz vremena njegove dominacije i pokušava da vodi očajničku pozadinsku bitku u ekonomiji (trgovinski rat SAD protiv Kine, sankcije protiv Rusije i desetina drugih zemalja) i na informativnom polju (propagandni rat protiv Rusije i Kine).
Ali, ruska strana pati od važne slabosti. Mi se stalno pravdamo, igrajući na taj način, nametnutu igru. Po navici, nasleđenoj od prethodnog "hladnog rata" i tadašnje dominacije Zapada, Zapadu posvećujemo previše pažnje. Ali, mi već odavno ne gubimo. Mi odavno nismo ni siromašni ni neslobodni. Ipak, naša defanzivnost je i dalje tu.
To što smo u idejnoj sferi u odbrani, sasvim je u skladu sa ruskom strateškom tradicijom - pre nego što smo pobedili, ostavili smo Moskvu Napoleonu, uzvraćali smo Hitleru do Volge. A od koga se sada branimo? Od pigmeja u poređenju sa tim čudovištima! Odbrambena tradicija je neumesna u sadašnjem svetu i vodi gubitku hrabrosti i u eliti i u društvu. A bez hrabrosti u Rusiji nema pobede.
Nemamo ni pozitivnu ideologiju, novu rusku ideju. A bez takvih ideja, sve velike sile propadaju ili prestaju to da budu. Svet je prepun njihovih grobova ili ruševina.
U međuvremenu, kao rezultat propasti starog komunizma i aktuelnog kraha „demokratskog liberalizma", u svetu se stvorio ideološki vakuum za čije popunjavanje se intenzivira borba. Kini je teško da ga popuni. Kineska kultura je bolno specifična, i „nerazumljiva" je za većinu drugih civilizacija. (Iako nastojati da se ona razume, kao i Istok u celini, postaje veoma neophodno.)
Umesto liberalizma i komunizma, u svetu se sukobljavaju dva ideološka trenda.
Jedan su - nazovimo ih uslovno „nacionalisti", ili pak „konzervativci", odnosno „normalni". Njihove su parole - očuvanje suvereniteta država i naroda, nacionalnog identiteta, odbrana nacionalnih interesa i kulture.
Oni čine ogromnu većinu, posebno u Aziji, koja je u usponu, ima ih mnogo u SAD i evropskim zemljama. Ali donedavno oni su se branili od dominantne liberalne „političke korektnosti".
Drugi su - uslovni transnacionalisti, to jest liberali. Iako ne istupaju za istinski liberalizam, odnosno slobodu, ipak su pokušali da nametnu polutotalitarnu, unificiranu ideologiju. Oni su sada u manjini, koja je sve manja.
Oni poseduju moćne, iako sve slabije, pozicije u svetskom ekonomskom sistemu, stvorenom u Breton-Vudsu i proširene posle 1991. godine na ceo svet. I veoma jake, akumulirane tokom proteklih nekoliko vekova - u informativno-kulturnoj sferi, možda glavnom odbrambenom bastionu Zapada.
U prilog transnacionalistima ide i okolnost da je u uslovima dugotrajnog mira stvorenog nuklearnim oružjem i odsustva stresa karakterističnog za čitavu istoriju čovečanstva, u uslovima neophodnosti borbe za ono što je zaista nasušno - život, hleb, svoju kulturu, svoje mesto pod suncem - domovinu, promenjena svest značajnog dela zapadnih (i malog broja nezapadnih, uključujući i naša) društava i elita.
Slične promene prethodile su padu Rimske imperije, Mletačke republike krajem 18. veka i katastrofi Kine u 18-19. veku.
U savremenom svetu šire se surogat ideologije, vrednosti i modeli ponašanja - demokratija kao religija, LGBT, Me Too, feminizam (ne sme se mešati sa pravima žena), Black Lives Matter i dalje po spisku.
Ove modele ponašanja i vrednosti podstiču vladajuće transnacionalne elite jer odvraćaju pažnju od nerešenih i nerešivih problema - bezizlaznosti i nepravednosti postojećeg modela kapitalizma, atomizuju društva, zamenjuju prirodne vrednosti i osećanja i doprinose pretvaranju čoveka u robota sa programiranim reakcijama.
U suštini, radi se o dehumanizaciji čoveka i čovečanstva. Te modele oni pokušavaju da izvoze, kako bi oslabili konkurentske zemlje i društva, da bi odvojili narode od njihove istorije, tradicije, od samih sebe.
Ovaj izvoz izaziva negativnu reakciju uslovno „normalnih", koji su u svetu ogromna većina. Ali, oni nisu idejno organizovani i nemaju lidera. I baš zato ne treba da razmišljamo o tome kako da se opravdamo zbog odsustva gej-parada, već da pokušamo da stanemo na čelo novog humanizma - očuvanja čovekove suštine i misije - da služi porodici, društvu, svojoj zemlji, svetu, Bogu. To su vrednosti svih civilizacija i religija, osim one koja se naziva liberalnom.
Izuzetno je velika i povećava se pretnja globalnim ratom. A Rusija je glavni hranilac sveta.
Upravo mi vojno-političkim odvraćanjem zatvaramo put onima koji pokreću ratove.
Kada je zbog svoje vojne, moralne i političke slabosti Rusija prekinula aktivno obuzdavanje, usledilo je grupno silovanje ostataka Jugoslavije od strane natovaca, agresije na Irak i Libiju.
Ali, mi ne kapitalizujemo ovo svoje realno dostignuće, ne vodimo aktivnu politiku mira, spasenja sveta, ne pomažemo idejno sebi i čovečanstvu da se smanji pretnja globalnim ratom.
Zar su nam oružane snage potrebne samo radi odvraćanja „potencijalnih agresora" ili očuvanja suvereniteta ili je to ipak i u prvom redu za očuvanje najviše vrednosti - mira za sebe i druge? Ja mislim da je tako. Ali zašto onda o tome ne govorimo sebi i svetu, obezbeđujući zasluženi autoritet i samopoštovanje?
A o dodatnoj javnoj podršci za odbrambene troškove da i ne govorimo, a što nije suvišno u situaciji ekonomske krize.
Oduzevši SAD i Zapadu vojnu superiornost, na čijoj osnovi se zasnivala njihova petstogodišnja dominacija u politici, ekonomiji i kulturi, mi smo oslobodili svet, stvorili uslove da narodi i države slobodno biraju svoj put. Dali smo im mogućnost da počnu da stiču pravedan udeo u svetskom BNP.
Ranije su sve to Evropljani, a zatim i Amerikanci, pumpali sebi, oslanjajući se na svoju dominaciju. A mi stidljivo odbacujemo optužbe za militarizam, agresivnost, ne kažemo da smo mi narod i zemlja - oslobodilaca, ne samo od potomaka raznih džingiskanova, napoleona, hitlera, već i od zapadnog ili neoliberalnog „jarma".
A posebno je pitanje - zašto država, koja je neto izvoznica čistog vazduha i vode skromno ćuti u ćošku u vezi ekoloških pitanja? Po svemu sudeći, po navici smo u defanzivi u odnosu na delimično razumnu, ali umnogome vapijuće sebičnu „zelenu" agendu, koju predlaže Zapad. Međutim, mi možemo i moramo da dajemo ton i u međunarodnoj ekološkoj politici, predlažući koncepciju, koja je korisna za sve.
Zar mi ne znamo da je demokratija - način upravljanja spolja udoban za većinu, ali neefikasan u kriznim uslovima? I da je on uvek stradao u takvim uslovima?
Zar ne vidimo čemu vode i vodiće formalne demokratske procedure u siromašnim državama? Odgovori su oko nas - Ukrajina, Jermenija, Belorusija, Kirgizija i mnoge druge zemlje. A njihov broj će rasti u uslovima globalne ekonomske krize, podstaknute pandemijom.
Autoritarnost nije panaceja i može da vodi do stagnacije i propasti. Mi to znamo. Ali demokratija u siromašnim etnički složenim društvima gotovo nužno dovodi do degradacije. Pa čak i do krvi.
Zar sebe smatramo moralno jednakim ili čak inferiornim u odnosu na komšije u evropskoj civilizaciji koji su ogrezli u laži i neuspehu? Ili mi, konačno, priznajemo da smo ono što smo istorijski bili i jesmo - evroazijska, i možda čak civilizacija nad civilizacijama?
Zaključak je očigledan - neophodno je uzvratiti udarac. Okretanje drugog obraza je besmisleno. Tim pre - onima koji su u dubokoj civilizacijskoj krizi. Moramo prestati da vodimo odbrambene bitke sa istorijskim gubitnicima, i moramo ući u novi, sve više nezapadni svet, osvajajući povoljne, a često i vodeće idejne i političke pozicije koje nam taj svet nudi.
Predložiću samo neke ideje za takvu ofanzivnu, okrenutu budućnosti i nipošto agresivnu politiku.
Mi smo narod pobednika.
Mi branimo suverenitet i identitet, slobodu izbora - kulturnog, političkog i ekonomskog puta za sve zemlje. Mi smo za slobodu zemalja i naroda protiv hegemonizma u politici i ekonomiji i univerzalizma u kulturi i idejnoj sferi.
Mi smo internacionalistički narod i ne možemo biti drugačiji, s obzirom na našu istoriju. Duboko nam je tuđ svaki rasizam.
Mi poštujemo lični intimni izbor svakog čoveka. Ali mi hoćemo da se čovečanstvo razvija, da se rađaju deca, mi smo protiv pretvaranja ljudi u mankurte - robove koji se ne sećaju svoje istorije, srodnika i pola. Mi smo za to da čovek nastavi da sledi svoju najvišu predodređenost - da služi svojoj porodici, društvu, zemlji, svetu, Bogu, ako u njega veruje.
Mi smo narod ženstvenih i vrlo snažnih žena koje su više puta spasile zemlju u njenoj teškoj istoriji. I mi smo narod snažnih i odvažnih ljudi, spremnih da zaštite slabe.
Moramo da krenemo u novi svet, ne odričući se starog, koji nas vuče unazad, već predlažući sebe Evroaziji i svima kao lidera normalnih, nacionalnih, suverenih, miroljubivih.
Pročitavši ovo, mnogi će reći - mi još nismo sasvim takvi. Ali mi smo takvi mnogo više od svih drugih i moramo ići napred, jačajući ono najbolje u sebi i privlačeći time druge.
Komentare objavljujemo prema vremenu njihovog pristizanja. Prednost u objavljivanju komentara imaće
registrovani korisnici. Molimo Vas da ne pišete komentare velikim slovima, kao i da vodite računa o pravopisu.
Redakcija Informer.rs zadržava pravo izbora, brisanja komentara, ili modifikacije komentara koji će biti objavljeni.
Prema Zakonu o informisanju zabranjeno je objavljivanje svih sadržaja koji podstiču diskriminaciju, mržnju ili
nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja određenoj rasi, veri, naciji,
etničkoj grupi, polu ili zbog njihovog seksualnog opredeljenja.
Nećemo objavljivati komentare koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede. Sadržaj objavljenih komentara ne
predstavlja stavove redakcije Informera ili portala Informer.rs, već isključivo stavove autora komentara.
Sugestije ili primedbe možete da šaljete na redakcija@informer.rs.
komentari
Anarhista
pre 5 godina
Апсолутно. Чуди ме да у Русији има неко са оваквом филозофијом.
Узалудна им је сва она ратна машинерија, ако је не користе.
Погледај западне битанге, 5 хиљада година су на ратној стази, вечна офанзива.
Dugo sam se dvoumio da li da objavim ovaj članak. Ispao je bolno tvrd. Ali kriza na mnogo nivoa koja se širi u svetu - ekonomska, za mnoge civilizacijska, i koja će dovesti do smene režima i elita, ubeđuje nas: moramo da govorimo direktno. Živimo u ratnom stanju - zasad bez miliona direktnih žrtava. A - rat je rat. Zadržaću se najpre na ideološkoj podršci ruskoj politici. Што се тиче идеолошке подршке - ово се пре свега односи на Србију, али и на Црну Гору и на целу БиХ - неопходно је постојање најмање једне руске телевизије која би покривала цео простор који сам поменула; јер ако само у Србији постоји више иностраних телевизија или телевизија које су финансиране новцем са Запада, зар је тешко схварити да у Србији треба да што пре постоји и руска релевизија која ће цео свој програм емитовати на српском језику (наравно да се подразумевају одлично промишљена идеолошка политика и програмска концепција), зато што постојање ,,Спутњика'' на српском језику никако није довољно.
"STRUCNJAKU ZA MUCENJE SRPSKE VODE" ODGOVOR
Gospodine ni jedan TVOJ KAUBOJ nece vise uci u sRBIJU ni od vas ni od ovih iz evrope!
Srbija NIKOG NEDIRA ALI NECE NI ULTIMATUME TRPWTI I IMA CIME I SA KIME DA SE OD NJIH ODBRANI.A tebi ko "strucnjaku" reporucujem da budes di si jer i za disi nisi.
Zapad pokušava da isprovocira jermenske i azerbejdžanske nacionaliste da poremete primirje u Karabahu, rekao je Sergej Nariškin, direktor Spoljnoobaveštajne službe Rusije
Rusija sada ima jasnu prednost u novoj trci u naoružanju 21. veka, izjavio je bivši obaveštajac i vojni analitičar Skot Riter u intervjuu novinaru Endrjuu Napolitanu.
Posle poteza Vašingtona prema Venecueli, Grenlandu i Iranu, postaje jasno da američka spoljna politika ne staje na tim tačkama. Prema oceni političkog analitičara Ivana Starodubceva, sledeća meta strateškog pritiska logično je – Turska.
Državni vrh, na čelu sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, izdvojio je za lečenje naših najmlađih stanovnika više nego što su blokaderi mogli da sanjaju pre 2012. godine - a o tome je na Informer TV govorio i Mirsad Đerlek, državni sekretar u Ministarstvu zdravlja.
Mentor blokadera i opozicioni novinar Srđan Škoro ne bira način da se reši predsednika Aleksandra Vučića, pa blokaderima poručio da je on pravi za njihovu listu.
Lider naprednjaka i savetnik predsednika republike Miloš Vučević izjavio je gostujući na televiziji Pink da je za osudu ono što se desilo Ani Bekuti u Čačku na dočeku Pravoslavne Nove godine, a pomenuo je i konstantnu dehumanizaciju predsednika Aleksandra Vučića.
U 10. epizodi Exatlona videli smo pobedu Crveni za samo jedan poen, što znači da su Plavi izgubili borbu za nominacije. Posle toga, odlučeno je da Dušica Topić ispadne iz daljeg takmičenja.
Učesnik Exatlona Srbija Nemanja Radovanović izazvao je veliku pažnju kada je, vidno uznemiren, ušao pred svim takmičarima otvoreno priznao da ne oseća podršku svog Plavog tima.
Član Plavog tima Exatlona Srbija Nemanja Radovanović odustao je od uloge kapitena, te je "štafetu" predao Sanji Kalinović koja se prema njegovim rečima jedina javila da preuzme tu ulogu.
Među učesnicima Exatlona tenzije rastu iz epizode u epizodu, a u večerašnjoj one su kulminirale. Atmosfera na poligonima bila je gotovo električna, a napetost između Plavih i Crvenih dostigla je vrhunac.
Prethodne sedmice u Informerovoj mega popularnoj emisiji "Na merama" mogli ste da vidite kako bivša ministarka Danica Grujičić pohodi blokaderske šatore, gde to tumara analitičar Aleksandar Radić, čime se sada bavi doskorašnji trener KK Partizan Željko Obradović, na koji način glumica Iva Štrljić vežba za novu ulogu…
Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Mirsad Đerlek gostujući u Info jutru govorio je o ulaganjima u zdravstvo i lečenju dece pre 2012. godine i od te godine do danas.
Analitičar Stevica Deđanski istakao je da je pitanje prodaje Naftne industrije Srbije pre svega ekonomsko, te da je najvažnije očuvati stabilnost energetskog sistema i interese države.
Filmska pljačka dogodila se sinoć na Zvezdari kada su četvorica nepoznatih muškaraca opljačkali prodavnicu i tom prilikom povredili sina vlasnika lokala (29) koji je državljanin Kine.
Suđenje za planiranje likvidacije Marka Ljubiše Kana obeležio je izostanak svedoka čije je privođenje bilo naloženo, dok su pred sudom izneti novi detalji o sumnjivim kretanjima, presretnutim porukama i obračunima kriminalnih klanova.
Prošlo je skoro 10 godina od smrti glumca Milorada Mandića Mande, a njegov brat Nenad otkrio je da je glumčevo zdravlje bilo ozbiljno narušeno zbog kredita za stan i pozorišta.
Kultni film "Maratonci trče počasni krug" ne pamti se samo po nezaboravnim replikama i glumačkim bravurama, već i po brojnim anegdotama koje su se dešavale iza kamere.
Glumica Nevena Neradžić, koja u filmu "Saučesnici" igra partnerku glavnog junaka kojeg tumači Radovan Vujović, kaže da je inspiraciju za ulogu pronašla u svojim prošlim vezama.
Naprskate se ujutru, a već posle ručka, ništa? Ovi parfemi za 2026. godinu obećavaju ono što većina ne može: miris koji traje satima i ne nestaje sa kože.
Supruga pevača Peđe Jovanovića, Ana, objavila je fotografiju sa putovanja, te se našalila na svoj račun i objavila kako je otišla na piće dok je dete ostavila u hotelskoj sobi.
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar